Na izložbi „Stadioni i mit“ u Rimu, među nekoliko desetaka svjetskih primjera, našao se, naravno, Poljud. Ovo je priča o tome kako se Poljud (s)našao u izložbi, naročito o značaju kruga u tlocrtu koji je nastao u antici, u odnosu na kvadrat koji se pojavljuje u predmoderno i moderno doba.
Ne može biti izložba o stadionima u Rimu i ne bi nigdje na svijetu smjela biti da se ne kaže na izložbi o tipologiji stadiona koja se u ovu našu suvremenost doslovno, točno i precizno prenijela iz antičke Grčke, a preko antičkog Rima. Baš zato je razumljivo da MAXXI-jeva arhitektonska valorizacija (nogometnog) stadiona započinje upravo u antici.
Krug i antička tradicija
Stadion je u antičkoj Grčkoj predstavljao prostor u kojem se postiže harmonija psihe i tijela. Zanimljivo je kako je na tom tragu, sve od 1912. pa do 1948. godine, arhitektura bila službena olimpijska disciplina. U toj disciplini dijelile su se obične sportske medalje, kao što je medalja za arhitektonsko projektiranje i urbanističko planiranje. Bilo je tu, osim arhitekture, baš kao i na „Stadionima i mitu“, književnosti, glazbe, skulpture. Ideju je promovirao Pierre de Coubertin čija je namjera bila dosljedna antičkoj filozofiji – integrirati umjetnost i sport kao jeku originalnog, dvije tisuće godina vrijednog olimpijskog ideala.
Ova se praksa napustila, ali je češće ostala jedna bitna prostorna karakteristika. Pravilo je bilo za sve antičke stadione da u tlocrtu imaju dio kružnice ili inačicu kružnice, tj. krivulju. U Grčkoj su to bili u pravilu poluovali – polovina kruga uz pravokutnik, kao što je Panathinaïkó u Ateni, istaknut na izložbi. U Rimu su isto tako korišteni poluovali (stadia), ali i elipse kao što je Colloseum – zatvorena krivulja koja nastaje presijecanjem ravnine i neke kružne plohe. Sve od antike do digitalnog svijeta, stadion kao (inačica) kruga proširio se po cijeloj planeti. Opisani oblik udomaćio se u kolektivnu memoriju civilizacija kao bitan faktor zajedništva. O važnosti kruga u tlocrtu moglo bi se citirati na stotine mislilaca. S takvom kolektivnom memorijom, prirodnije i uobičajenije djeluje kad stadion nije pravokutnog tlocrta, odnosno, popularno rečeno, kad nema oblik kašete.
Magaševa vizija Poljuda
Poljud nije napravljen za olimpijske, već za mediteranske igre. Međutim, kako je Mediteran na cijeloj planeti izvor sportskih natjecanja kakva danas poznajemo, tako je Poljud u tlocrtu, sasvim logično i prirodno, planiran, projektiran i realiziran kao elipsa u tlocrtu s upisanim ovalom, a onda iz te elipse prirodno proizlazi školjka. U Konzervatorskoj podlozi za izradu projekta obnove krovišta stadiona Poljud iz 2018. godine, voditelj izrade Podloge Željko Peković o antičkoj geometriji Poljuda objašnjava:
“Pri projektiranju splitskog stadiona, Boris Magaš je posegnuo za klasičnom grčkom arhitekturom u kojoj je pronašao inspiraciju za vrlo originalan, a istodobno inženjerski veoma zahtjevan projekt koji i danas, gotovo četrdeset godina nakon izgradnje, djeluje vrlo suvremeno. Sam je autor, na više mjesta istaknuo kako mu je kao idejno ishodište projekta poslužio grčki teatar – spajanjem dvaju grčkih klasičnih teatara koji gledaju jedan prema drugom.”
Zanimljivo je kako ima suvremenih stadiona, čak i u Italiji, koji nemaju krivulju u tlocrtu, primjerice već spominjani San Siro. U lokalnom kontekstu izaziva ponos činjenica da Poljud i tu odgovara idealno. Naime, baš se Poljud namjerno rodio u glavi znamenitoga arhitekta Borisa Magaša kao elipsa u koju je upisan oval.
Poljud između baštine i budućnosti
Efekt koji je Magaš postigao možda najbolje objašnjava upravo citat iskorišten na izložbi „Stadioni i mit“ Eliasa Canettija u knjizi „Masa i moć“:
„Prema vani, prema gradu, arena se pretvara u beživotni zid. Prema unutra se konstruira živi zid. Svi prisutni u areni okreću svoja leđa okolini. Oni su se odvojili od grada, od njegovih ulica i zgrada.“
Iz elipse, razmjerno komplicirane krivulje, već skoro 50 godina proizlazi opna koja osobito jasno delimitira navijače Hajduka od ostatka svijeta, tako da unutar postoji samo nogomet. Ta ista opna ih sa svijetom istodobno i povezuje, kako sa svijetom antike, tako i sa svijetom suvremene arhitekture, odnosno umjetnosti.
Bogatstvo i slojevitost njegove forme jučer je na press-konferenciji gradonačelnik Splita Tomislav Šuta podredio studiji (ekonomske) izvodljivosti. Konzultantska firma ispitivat će izvodljivost: a) osnovne sanacije uz istodobnu izgradnju novog stadiona, b) značajne rekonstrukcije stadiona s dvije podvarijante i c) izgradnje stadiona na istoj lokaciji kako bi se zadovoljili svi UEFA-ini standardi. Rok izvršenja studije je pet mjeseci. Šuta smatra da će se ovime dobiti „jedan kvalitetan dokument“.
Mariana Bucat, dipl. ing. arh. od 2010. godine radi u Arhitektonskom kolektivu, u peteročlanoj ekipi. Praksa je orijentirana na projektiranje i nadzor, ali i istraživanje suvremene arhitekture i fenomena gradnje u 21. stoljeću. Metodologija rada suvislo odgovara na pitanja u različitim fazama planiranja i kontrole izvođenja različitih vrsta prostora u lokalnoj sredini – kaotičnoj i nepredvidljivoj, kako kulturološki, tako i sistemski.
POLJUDJELA SERIJA (VI.) Kakve veze imaju veliki incident na Poljudu prije 38 godina i aktualna izložba u Rimu?
POLJUDJELA SERIJA (IV.) Stadion veći od nogometa: Split je ukras oko Poljuda
POLJUDJELA SERIJA (III.) U čemu je tajna bogatstva praznine oko stadiona?
POLJUDJELA SERIJA (II.) Kako se splitski stadion našao rame uz rame s najvećim svjetskim simbolima i što se može naučiti na primjeru Palerma
Poljud u Rimu: Splitski stadion na svjetskoj izložbi, a kako ga se tretira kod kuće?
Moja reakcija na članak je…
