Riječanina Antu Barića koji radi u Jadroliniji prije tjedan je dana pogodio slovenski kamper na brodu “Cres” na liniji Prizna-Žigljen i od tada je u agoniji.
Leži u zadarskoj bolnici nepokretan, bez ikoga svog, daleko od obitelji i što je kaže najbolnijie – bez da ga je itko iz firme kontaktirao i pitao kako je, treba li mu što, piše Index.
Udario ga kamper. “Oduzet sam od kralježnice na dolje”
Prvi časnik palube Ante Barić (50) zaposlenik je Jadrolinije već 10 godina i radi smjene do 12 sati. Index je razgovarao s Barićem, koji nam je objasnio što se točno dogodilo u trenutku nesreće zbog koje trenutačno leži nepokretan u bolnici.
– Skupljao sam karte pri ukrcaju na brodu nešto malo prije 18 sati. Auti su se krcali u dva reda da bi se uspijevalo ići na vrijeme redovnog polaska pruge. Došao je kamper sa slovenskim registarskim oznakama, njemu sam ja uzeo kartu i kako sam se okrenuo on je krenuo i udario me desnom stranom i bacio na lijevu stranu na drugi auto koji je čekao da mu uzmem kartu.
Ja sam se odbio, ali on nije stao i dok sam još imao snage lupnuo sam dva puta da stane pa su reagirali i ljudi i on se zaustavio. Da nije stao, ne znam što bi se dogodilo, mogao me je ubiti. Nakon toga su mi ljudi pomogli i posjeli me, od šoka nisam mogao doći sebi, a ubrzo je došla i hitna pomoć iz Novalje – ispričao je za Index pomorac Barić, koji je još pod šokom.
– Nisam dobro, ne znam što se događa, ležim ovdje bespomoćan sedam dana i oduzet sam od kralježnice prema dolje. Imam kateter i pelene, užasno. Još sam pod šokom. Nitko mi ništa ne govori, doktori se samo vrte po bolnici. Sam sam, obitelj mi živi u Rijeci, a nisu me mogli posjetiti jer mi je supruga imala koronu.
Iz firme me nitko nije nazvao niti pitao kako sam, a ni moju obitelj. Supruga i ja smo pokušali organizirati prebačaj za Rijeku, ali sam dobio urinarnu infekciju i visoku temperaturu i sad čekamo ponedjeljak da me prebace. Nitko se iz firme, a ni mog sindikata nije ponudio pomoći. Nisu me došli posjetiti niti su iskazali empatiju prema svom zaposleniku.
Otuđen sam od obitelji, ne znam hoću li više hodati, ne znam što se događa i zbog svega sam psihički loše pa sam jutros zatražio pomoć psihijatra. Jedino me moj kapetan broda Cres Sebastian Benić posjetio, on je odmah intervenirao i napravio sve što je mogao. Iz solidarnosti su me posjetili i kolege pomorci Ivan Srzentić i Ivica Gobin jer ovdje nemam obitelji pa su mi donijeli vode i hrane – priča svoju tragičnu priču o kojoj se u javnosti nije znalo.
Sve se dogodilo na liniji Prizna – Žigljen
To je najbrža i najkraća trajektna linija do otoka Paga i vožnja traje svega 15 minuta. S brodom Cres, na kojem se dogodila nesreća, Barić u svojoj smjeni odradi 24 polaska u 12 sati, zbog čega mu, priča nam, već od pola dana padne koncentracija. Prvi polazak je u 4 sata ujutro, a posljednji u 23:45.
– Naporno je toliko sati raditi i stajati na suncu, a naš posao nije samo iskrcaj i ukrcaj, mene između toga čeka administrativni posao i nema mi tko pomoći jer sam jedini prvi časnik palube na brodu u smjeni. To je naporna pruga i komercijalna linija. Imamo 15 minuta vremena za ukrcati 90 i iskrcati toliko automobila.
“Ljeti radimo po 12 sati i tko može imati toliku koncentraciju na temperaturi od 40 stupnjeva svaki dan?”
Radimo po 15 dana na brodu i 7 dana doma. I na tom brodu imamo dvije ekipe za dan i noć pa se mijenjamo. Taj tjedan sam na brod došao u ponedjeljak, a nesreća se dogodila u četvrtak – kazao je i dodaje da se sve želi zataškati.
– To je zataškavanje da ne ide u novine, toga se najviše boje. Mi previše sati radimo, nedostaje nam radnika i to su naši svakodnevni problemi. Znam da se nesreće događaju, ali ne pokažu niti malo suosjećanja niti pomognu – ispričao je za Index.
Lukrecija Žderić, D.G.
