Mnogi katolici osjećaju posebnu privlačnost prema razmatranju Isusova raspeća tijekom korizme. Križni put je izvrstan primjer popularne korizmene pobožnosti koja se gotovo u potpunosti usredotočuje na Isusovu muku i smrt.
Osim Križnog puta, katolici u korizmi s većom namjerom razmišljaju o trenucima Isusova raspeća.
Jedan od najjednostavnijih oblika ove pobožnosti jest promatranje raspela i razmatranje intenzivne agonije koju je Isus pretrpio za cijelo čovječanstvo.

1. Ecce Homo
Direktorij o pučkoj pobožnosti opisuje ovu vrstu pobožnosti:
“Promatraju raspetoga Spasitelja, lakše osjećaju veliku patnju koju je Isus, Sveti i Nevini, pretrpio za spasenje čovječanstva. Razumiju njegovu ljubav i snagu njegova otkupiteljskog žrtvovanja.”
Kroz stoljeća katolici su razvili razne pobožnosti prema raspetom Spasitelju, a Direktorij navodi četiri najpopularnije.
Direktorij opisuje ovu pobožnost kao štovanje “Ecce Homo”, Krista prezrenog, “okrunjenog trnjem i odjevenog u purpurni plašt” (Iv 19,5), kojega je Pilat pokazao narodu.
Dobar primjer ove pobožnosti može se pronaći u slici sv. Brata Alberta Chmielowskog pod istim nazivom. Ona prikazuje izmučenog čovjeka, koji u ruci drži trsku umjesto kraljevskog žezla, dok mu trnova kruna probija sljepoočnice. Njegove su oči poluzatvorene zbog neizdržive boli i patnje.
To je slika čiste poniznosti, jer Isusa ismijavaju kao “kralja”, dok je obliven krvlju. Zanimljivo je da mnogi istočni katolici koriste istu sliku Isusa tijekom Velikog tjedna, ali pod nazivom “Isus Zaručnik”. Isusova patnja podsjeća na njegovu veliku ljubav prema čovječanstvu i na to kako njegova muka vodi do Jaganjčeve svadbene gozbe.
Ovaj biblijski stih nosi snažnu poruku korizme: Preporučio ga papa Benedikt XVI.
2. Pet svetih rana Kristovih
Druga pobožnost koju Direktorij spominje jest “pobožnost prema pet svetih rana Kristovih, osobito prema rani na Isusovom boku iz koje su potekli krv i voda za spasenje čovječanstva” (Iv 19,34).
Štovanje Kristovih rana pojavilo se u 12. i 13. stoljeću kada su kršćani ponovno otkrivali Svetu Zemlju i željeli dublje razmatrati Isusovu muku. Sv. Bernard iz Clairvauxa održao je propovijed u kojoj je istaknuo Kristove rane, a ta je propovijed postala ključni tekst ove pobožnosti.
Gdje slabi mogu pronaći sigurno utočište i mir, ako ne u ranama Spasiteljevim? Što je moje skrovište sigurnije, to mi On može više pomoći.
Kristove rane kasnije su sažete u “Pet svetih rana”, koje uključuju rane na Isusovim rukama, nogama i boku. Ova pobožnost nalazi odjek i u liturgiji Vazmenog bdjenja, kada svećenik stavlja pet zrna tamjana u uskrsnu svijeću u čast pet Isusovih rana.
Ovu pobožnost posebno voli papa Franjo, koji je jednom rekao:
“Navečer, prije spavanja […] izmolim pet Očenaša, po jedan za svaku Isusovu ranu, jer nas je Isus svojim ranama očistio. Ako ja to mogu, možete i vi u svom domu reći: ‘Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti!’ i razmatrati Isusove rane, moleći Očenaš za svaku od njih. Isus nas uvijek sluša.”
(Foto) Pogledajte kako izgleda Judejska pustinja: Mjesto na kojem je đavao kušao Isusa
3. Predmeti Isusove muke
Direktorij također spominje “pobožnost prema predmetima Isusove muke: stupu za bičevanje, stubama pretorija, trnovoj kruni, čavlima i koplju koje ga je probolo”.
Ova je pobožnost osobito izražena u Rimu, gdje se mnogi od tih predmeta danas čuvaju jer ih je, prema predaji, sv. Helena pronašla u Svetoj Zemlji.
Štovanje ovih predmeta pomaže vjernicima da se prisjete instrumenata Isusove patnje, koji su ujedno znakovi njegove ljubavi prema svima nama.
4. Sveto platno (Torinsko platno)
Posljednja pobožnost koju Direktorij navodi jest pobožnost prema Svetom platnu, koje se obično odnosi na Torinsko platno – tkaninu na kojoj se nalazi otisak mučenog čovjeka.
Iako mnogi raspravljaju o autentičnosti Torinskog platna, činjenica ostaje da je Isus bio omotan velikim platnom, a ono je vjerojatno sadržavalo otisak njegova tijela, prekrivenog krvlju.
Direktorij upozorava da “kako bi se izbjegla prekomjerna fragmentacija u razmatranju otajstva križa, uvijek je korisno naglasiti cjelokupni događaj Muke, kao što to čine biblijska i patristička tradicija”.
Isus je zasigurno mnogo trpio, ali radosna vijest jest da je uskrsnuo od mrtvih, navješćujući ono što će se dogoditi i svima nama na kraju vremena.
Moćna pobožnost koju je Isus tražio: ‘Sve što tražiš po ovoj rani, dat ću ti’