OMIŠ – Posljednjih desetljeća u Hrvatskoj se događa strahovita deforestacija. Nisu na to imune ni Hrvatske šume koje su česte mete optužbi za ne brigu, ali ni vlast, kako nacionalna, tako i lokalna. Nisu, nažalost, imuni ni pojedinci.
Kao da je mantra “malog hrvaCkog Ćovijeka” i njegove izabrane vlasti: “posijeci i zabetoniraj, jer smeta”. Zadar i Split su tako gotovo izgubili zelene oaze u središtima gradova, a sječa se nastavlja i južnije od Splita, dok požari naposlijetku samo dovrše posao. I onda se domaći čude, što bi rekli Zagorci “kao pura dreku”, kad krenu enormne poplave i odroni…
Napisao je nedavno naš kolega Tomislav Pavleka: “Oni, kao da se srame sela, odakle su došli. Pa kad stignu u gradove, tamane sve što ih podsjeća na rodni kraj. Beton smatraju civilizacijom, a zelenilo nazadnim”.
Eto, to se upravo događa u našoj Dalmaciji, a evo i najnovije ilustracije iz Omiša, koja kao da viče: “Posici diko, jer triba ziđat!”
Za razliku od Dalmatinaca, pogledajte kako to već odavnina rade u “zaostalom” Japanu koji još selo ne može izbiti iz glave. Oni stotine godine stara stabla – premiještaju. Znamo, u nas bi rekli: “Ma jes’ lud, ko će se sutizin zajebavat”.
Jurica Gašpar
