Uz nastavak brojnih radionica predstavljen je projekt splitske Galerije Meštrović Ajmo u đi, koji po riječima autorice projekta Iris Marinović ujedinjuje suvremenu ilustraciju i interpretaciju Meštrovićeva rada na suvremeni način, ali poštujući tradiciju i Meštrovićev umjetnički izričaj. Uslijedila je promocija slikovnice “Zabrinuto ogledalo” (Fabula Rasa) Dore Mihanović koju su predstavile spisateljica i prevoditeljica Jelena Pervan, te psihoterapeutkinja Dijana Vrsaljko.
Središnji događaj posljednjeg dana 8. MFK svakako je bio nastavak panela “Nedjeljom u 14”, ovoga puta raspravljalo se o crkvi i teologiji danas “Između nacije, Evanđelja i budućnosti”, na kojem su uz moderiranje Dalibora Milasa sudjelovali ugledni svećenici i teolozi Frano Prcela i Anton Šuljić.
Kako je rekao Milas, živimo u društvu koje je vrlo religiozno, ali uz slab govor teološke struke. Šuljić, pak, kaže da govor nije stao, ali je više okrenut prema samim teolozima, prema unutra.
“Doista je dojam da su se teolozi ili okrenuli sami sebi, ili su se zatvorili prema javnosti. Moramo priznati da su današnji teolozi u odnosu na hrvatsko društvo neaktivniji nego su bili u vrijeme socijalizma”, kaže Šuljić, dodajući da se možda previše čuje glas hijerarhije u odnosu na teologe koji smiju propitivati, što hijerarhija ne radi.
Za Prcelu, s druge strane, teologija je sekundarna znanost, jer ona ne treba onima kojima se obraća, važnija im je osoba koja ljudima može probuditi nadu.
“Teologija mora biti život, a tek onda riječ. I ako ne progovara iz života, onda je riječ samo o skupljanju akademskih bodova”, smatra Prcela.
Pojašnjavajući svoju tezu o življoj teologiji u socijalizmu nego danas, Šuljić kaže da su tada teolozi živjeli u društvenoj situaciji koja im je zbog negiranja predstavljala izazov. Prcela je dodao da se danas više, bez komentiranja, bespogovorno sluša sve što stiže iz Rima.
“Teologija se nije rodila u rimskim dvorima, nego u prljavim jaslicama”, kaže ovaj dominikanac, uz dodatak da danas kao da vlada teološka šutnja. Primjerice, za časopis koji uređuje dobio je od sedam hrvatskih autora samo dva rada.
“U Hrvatskoj nemamo unutarcrkvenu javnost, a to onda znači da nema ni kritičnosti ni propitivanja. Djeluje se u rukavicama, teološki radovi nikoga ne ‘žuljaju'”.
Kao jedan od primjera naveli su svojevrsno ignoriranje pape Franje, ali ne u široj javnosti nego među teolozima. Prcela se opet osvrnuo na želju za akademskim napredovanjem kao jedini motiv pisanja i govorenja, kazavši da u Hrvatskoj nema slobode govora, parezije, ali ima ignoriranja dijela teoloških mislilaca.
“Nama nedostaje krepost zamjeranja, što dovodi do toga da se ne daje riječ onima koji bi ponudili kritičko mišljenje”, kaže Šuljić, a Prcela dodaje se s javnošću najviše komunicira priopćenjima, kao da se obraćaju ljudima s teškoćama.
Još jedan od primjera, Šuljić ga je nazvao sramotnim, jest i kazna nadbiskupa Kutleše prema dvojici teologa koji su kao članovi znanstvene zajednice dali svoj potpis za formiranje rodnih studija.
“To govori o učmalosti i strahu. Kao da se bojimo što će hijerarhija reći, a to nije zdravo”, kaže Šuljić, uz Prcelinu nadopunu da se gubi lojalnost vlastitoj savjesti, na račun lojalnosti instituciji. Također, on smatra da i mediji koji se bave crkvom snose važan dio odgovornosti, jer su predvidljivi i svi očekuju da će se na njima govoriti ono što žele čuti.
“Danas imamo glasnovornike Hrvatske biskupske konferencije koji na upite novinara odgovaraju s ‘no comment’, a to znači jedino da nemaju svoje, nego isključivo oktroirano mišljenje”, kaže Šuljić, koji je svojedobno bio na čelu Tiskovnog ureda HBK i ravnatelj IKA-e.
Treba raditi najbolje što možeš, i slušati ljude što govore, kojim se temama bave i biti njihov suputnik, smatraju obojica. Osvrnuli su se i na sklonost teorijama zavjere, za koje Prcela kaže da danas kao da živimo u paralelnim svjetovima, spomenuo je karizmatske skupine koje smatraju da su bolji od drugih vjernika, a Šuljić je naveo primjere antivaksera i zlogukih stavova o papi Franji.
Na koncu su se osvrnuli i na, kako je rekao jedan od slušatelja, “politički katolicizam” i isticanje nacije kroz vjeru. Šuljić kaže da kršćanstvo ne potire naciju, ali je nadnacionalno.
“Kršćanin se nikad ne pronalazi u grupnom identitetu, nego u svom vlastitom identitetu”, dodao je Prcela.
Moja reakcija na članak je…
