Od 2021. do kraja 2024. europske obrambene tvrtke uložile su najmanje 5 milijardi eura u proširenje svojih proizvodnih kapaciteta za oružje, streljivo i opremu. Prema The Economistu, stopa kapitalnih ulaganja za europske proizvođače oružja porasla je za 64% u usporedbi s 2021., što je dovelo do povećanja obujma proizvodnje. Narudžbe naručene za europsku vojnu industriju porasle su s 200 milijarde eura u 2021. na 325 milijarde eura u 2024., a ukupan broj osoblja zaposlenog u industriji povećao se za 25%.
Ruska invazija na Ukrajinu i pomoć koju je Europa naknadno poslala Ukrajini otkrili su da je europska obrambena industrija u teškoj situaciji: Njemačka je imala samo streljiva za borbu za dva dana, a Francuska je imala samo oko 80 spremnih topničkih vozila, piše Harvard International Review.
Postepeno buđenje
Nakon završetka Hladnog rata, europska obrambena spremnost je opala: potrošnja za obranu smanjena je sa 132 milijarde eura (143 milijarde USD) 1990. na 84,2 milijarde eura (92 milijarde USD) 2000. (usklađeno s inflacijom). Slično tome, 2020. godine, ukupni broj vojnika u nacionalnim vojskama EU-a pao je na gotovo polovicu razine iz 1995. godine. Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, utvrdio je 2014., nakon ruske aneksije Krima, da su obrambeni kapaciteti EU-a u “očajnoj situaciji”.
Ruskom aneksijom Krima 2014., te širom invazijom na Ukrajinu u 2022., dogodio se postepeni zaokret u vojnoj proizvodnji koji je ozbiljnije započet na europskom tlu tek prošle godine. Europska obrambena industrijska strategija (EDIS) dokument je koji je 5. ožujka 2024. objavila Komisija pod von Der Leyen i koji predlaže prelazak na “ratni ekonomski model”. Plan s početka ovog mjeseca uključuje još 150 milijardi eura u zajmovima za pomoć državama članicama u kupnji protuzračne obrane, topništva, projektila, “dronova za streljivo” i sustava protiv bespilotnih letjelica, kao i za rješavanje drugih potreba poput kibernetičke sigurnosti i mobilnosti. Prednost će imati proizvodi “Made in Europe”.
Neka značajna postignuća iskazana u brojkama su, na primjer, to da je europska industrija uspjela povećati proizvodnju topničkih granata kalibra 155 mm s 300 000 godišnje u 2023. na 1 milijun godišnje 2025.
Konkretno, njemački Rheinmetall je doživio najbrži rast s deseterostrukim povećanjem proizvodnje, sa 70 000 na 700 000 granata godišnje između 2022. i 2025., planirajući doseći 1,1 milijun do 2027. Za usporedbu, sve američke tvrtke su u prošloj godini proizvele 600 tisuća granata tog kalibra.
U izvješću se navodi da je britanska obrambena korporacija BAE Systems osam puta povećala proizvodnju granata kalibra 155 mm u odnosu na 2022. U međuvremenu su veliki europski proizvođači baruta Chemring Nobel i Eurenco udvostručili svoje proizvodne kapacitete. Zanimljivo je da francuska tvrtka KNDS planira proizvesti 144 CAESAR samohodnih haubica na kotačima do 2025., što je značajno povećanje u odnosu na 24 jedinice proizvedene 2021.
Kada je riječ o protuzračnoj obrani, njemački Diehl Defense proizveo je između 400 i 500 projektila IRIS-T 2024. godine, dok proizvođač radara Hensoldt planira isporučiti 18 radara 2025. godine, u odnosu na samo dva radara u 2021. godine.
I dalje značajne rupe
Unatoč ovim poboljšanjima, određena područja europske obrambene proizvodnje još uvijek se bore da zadovolje potražnju. Na primjer, proizvodni ciklus za presretačke projektila za proturaketni obrambeni sustav SAMP/T i dalje je spor, a očekuje se da će se cilj skraćivanja proizvodnog ciklusa na 18 mjeseci biti postignuti tek nakon 2026. Dodatno, proizvodnja mlažnjaka Eurofighter Typhoon značajno je opala, sa 60 jedinica godišnje prije deset godina na samo 12 jedinica godišnje sada, iako bi se to moglo poboljšati s obzirom na nedavna razmatranja europskih zemalja o otkazivanju njihovih planova za kupnju F-35 od SAD-a zbog Trumpove politike, piše The Economist.
Nema zablude da je riječ o unosnim biznisu i, kako to obično biva tamo gdje su milijarde, često prljavom poslu. Tako je Politico izvijestio da su troškovi za lobiranje najvećih europskih obrambenih tvrtki porasli oko 40 posto samo između 2022. i 2023. godine. Većina tvrtki je tijekom posljednje tri godine proširila svoje timove sa sjedištem u Bruxellesu kako bi širili svoj utjecaj u prijestolnici moći Europske unije.
Američka vojna industrija trlja ruke: Rekordna prodaja zbog rata u Ukrajini
