TIME je ponestalo Gaze i za sve one koji su prisiljeni izdržati apokaliptični pakao koji su ostaci opkoljenog traka.
Jedini način da se spasi živote preostalih palestinskih civila, kao i taoci i zarobljenici koje drže militanti Hamas, neposredno je primirje. Nakon čega slijedi nesmetani pristup ogromnim količinama pomoći.
Ali iz više razgovora sa stranim diplomatama, izvorima bliskim svim stranama i ljudima na terenu, čini se da postoje samo dva načina da se tamo stignu.
Prvo, dovoljno je moćna pobuna iz Izraela, gdje se odvijaju skoro svakodnevni prosvjedi protiv odluke premijera Benjamina Netanyahua da proširi operacije i nastavi čizme na terenu u gradu Gaza.
Drugo bi bilo ako američki predsjednik Donald Trump, najveći saveznik Izraela i najveći pružatelj oružja, odluči intervenirati.
Što je, do sada, odlučno odlučio da to ne radi.
Izraelska vlada predstavila se i udvostručila u svojih pet glavnih uvjeta za odmah završetak rata. Hamas mora pustiti svih preostalih 50 talaca i razoružati se, dok traka mora biti demilitarizirana i doći pod potpunu izraelsku kontrolu sigurnosti.
Izrael je također rekao da ni militantna skupina Hamasa niti palestinska uprava koja se usidre na okupiranoj Zapadnoj obali i priznata međunarodno, neće biti dopušteno biti dio budućeg upravljačkog tijela Gaze.
Ali čak i s tim uvjetima, Netanyahuovi vojni ciljevi za osvajanje grada Gaze neće se pomaknuti i moraju biti na prvom mjestu, prema izvorima koji su upoznali na položaju njegove vlade. To je ujedno i strah od većine obitelji talaca.
Kao što izraelski dnevni Haaretz izvještava: Netanyahu se ne žuri unaprijediti veliki potez, jer “održavanje sadašnje situacije služi mu politički”. “Zbog toga je sve dok nijedan pravi američki pritisak na Netanyahu ne bude usmjeren da završi borbe, neće se vidjeti očigledni znakovi posla.”
I tako su mi ljudi koji su upoznali s pokušajima pregovora o primirju više puta rekli da je namjerno nemoguće zahtijevati da se Hamas složi s ovih pet uvjeta, a zauzvrat nije ništa obećano – pogotovo dok na terenu Izrael napreduje vojsku i povećava svoje 22 -mjesečno bombardiranje.
To je posebno istinito s obzirom na izjave poput Netanyahuovog ministra financija iz krajnjeg prava Bezalela Smotricha, koji kaže da je cilj nove ofenzive “osvajanje pojasa Gaze i držanje teritorija”, da Gaza “bude u potpunosti uništena”, a da Palestinci moraju ostaviti “u velikim brojevima”.
Ovaj jezik, podrazumijevajući ratne zločine, ima tako uznemirujuće implikacije da ga je sada osudio bivši ministar vanjskih poslova, David Lammy, koji je trebao ići u Katar, UAE i Saudijsku Arabiju sljedeći tjedan. Svaka deputacija u Velikoj Britaniji, poslana na njegovo mjesto, bez sumnje će pokušati razgovarati s Dohom, koja je bila glavni posrednik, bilo koji put ka primirnom vatru.
Velika Britanija i druge europske države su pod sve većim pritiskom da poduzmu daljnje mjere, uključujući lobiranje gospodina Trumpa, nametanje vlastitog embarga oružja Izraelu i otkazivanje trgovinskih sporazuma.
Ali bez američke vođene optužbe će li se nešto promijeniti?
U petak je izraelski ministar obrane Yoav Gallant upozorio da Izrael u Gazi otvara “vrata pakla”.
Izraelska vojska već se zatvara u preostale četvrti grada Gaze, a kiše bombe dolje na područjima koja su mi palestinske obitelji rekli da očajnički pokušavaju pobjeći, s tim da nigdje sigurno krene.
Usred toga, izraelska vojska zapravo je upoznala obitelji preostalih talaca da će operacija grada Gaze „povećati rizik za životne taoce i trajni gubitak umrlih talaca“.
U zajedničkoj izjavi, obitelji su rekle da su “duboko zabrinute za našu srž” da operacija stavlja svoje najmilije “u neposrednoj i izravnoj opasnosti”.
“Zaprepašteni smo zbog odluke šefa osoblja da surađujemo s nepotrebnim ratom, posebno kada sam šef osoblja vjeruje da se isti ciljevi mogu postići sredstvima koji ne bi ugrozili taoce i vojnike”, napisali su.
“Na stolu postoji posao – ovo će vratiti posljednjeg talaca, ovo će završiti rat.”
Raste znakovi otpora iz Izraela, gdje je stanovništvo sve više uznemirilo porast (i za Izrael, neviđenu) smrtnu vrijednost među izraelskim vojnicima, kao i činjenica da sve više postaje država Pariah u međunarodnoj razini.
Rečeno mi je da postoji porast vojnika koji su se odbijali pojaviti na rezervnoj dužnosti: s nekim izraelskim medijskim izvještajima kažu da je u posljednjoj velikoj ofenzivi početkom ove godine čak 30.000 nije bilo izlaza.
Mnogi, uključujući bivše glave vojnih i obavještajnih agencija, ne vjeruju da postoji način da se ovaj rat pobijedi kao što je Netanyahu obećao. A troškovi su previsoki.
Izraelsko bombardiranje Gaze ubilo je preko 64 000 Palestinaca prema zdravstvenim vlastima, izazvalo glad prema UN-u podržanom Global Hunger Monitoru i raselilo gotovo cijelo stanovništvo od 2,3 milijuna ljudi.
Najveća profesionalna organizacija učenjaka koji proučavaju genocid izjavila je ovog tjedna da Izrael počinje genocid u Gazi, pridružujući se dugom zboru grupa za prava koje su dugo izrazile istu brigu.
Izraelska vlada može sve to poreći, ali ti poricanje zvuče slabiji i slabiji.
Situacija je izvan kritičke, izvan katastrofalne, izvan onoga što sve riječi mogu opisati. Ono što se događa – i dogodilo se – u Gazi je već mračan znak povijesti. Posljedice će se osjećati generacijama.
Sada je vrijeme da završimo ovu noćnu moru.
