Hrvatska politika posljednjih mjeseci izgleda kao scena na kojoj velike figure balansiraju na tankom užetu. SDP-ova i Možemovska najava o preuzimanju vlasti 2028. godine uz standardni medijski pokušaj poguranca kao i sve veći izgledi da Andrej Plenković ne odustaje od izlaska na još jedne izbore kao kandidat, najavljuju najdulju predizbornu kampanju u pvijesti. Ovih je dana i tjednik Nacional objavio da Zoran Milanović ozbiljno razmišlja o izlasku na parlamentarne izbore 2028. s nezavisnom listom, što bi moglo potpuno preokrenuti ustaljene stranačke obrasce. Ta ideja nije tek površinski izlet u politiku; ona već tjednima cirkulira među SDP-ovcima i u HDZ-ovim strateškim analizama, a mi smo bili prvi koji smo o tome pisali.
Procjenjuje se da bi takva lista mogla osvojiti između deset i petnaest posto glasova, što je dovoljno da ozbiljno poremeti predviđenu dinamiku izbora. U javnoj percepciji već godinama Milanović v ne djeluje samo kao lider SDP-a, već kao figura koja nadilazi okvire jedne stranke i sposobna je privući birače izvan tradicionalnih blokova. U ovom bi kontekstu, tvrde upućeni, potencijalna nezavisna lista mogla bi postati strateški element koji matira očekivanu dominaciju HDZ-a.
Ako se pak zbroje procjene SDP-a, Možemo! i eventualne Milanovićeve liste, parlamentarna većina mogla bi postati znatno nepredvidljivija nego što se činilo. Klasične stranačke barijere padaju pred šansom koja nosi ime čovjeka izvan striktnih partijskih okvira. Ta mogućnost još jednom izazivaju strah i optimizam u redovima ljevice, podrška Milanoviću može ih spasiti od novog debakla ovog puta pod vodstvom još jednog političkog analfabeta, bivšeg HDZ-ovca Siniše Hajdaša Dončića, ali isto tako može fragmentirati stranku i destabilizirati lijevi blok što se unutar nekih lijevih intelektualnih krugova smatra dvosjeklim mačem.
Milanović protiv ili za ljevicu?
Analitičari upozoravaju da ukoliko Milanovićeva lista ne ostvari značajan rezultat, ona bi mogla postati čavao u lijes koji dodatno komplicira političku sliku lijevog spektra. HDZ i njegova stranačka elita, predvođeni Plenkovićem, pažljivo prate ove procese. Plenković već godinama zna čitati i interpretirati izbore kao šahovsku partiju, anticipirajući poteze protivnika bez dramatičnih izliva panike.
Njegov pristup već čitavo desetljeće kombinira hladnokrvnu analizu i sposobnost predviđanja što ga čini jednim od najorganiziranijih političkih igrača u zemlji. On ne samo da zna igrati igru, već poznaje i pravila koja drugi često zanemaruju. U tom kontekstu, ljevica je već počela slavlje pred neizbježnom pobjedom 2028., kao da je rasplet unaprijed zadan. Plenković reagira drukčije – ne s očekivanjem slavlja, nego s ambicijom da pokaže kako HDZ može odgovoriti na svaki izazov, uključujući i neočekivane i nezavisne izbore kakvi su mu uglavnom bili svi, osim onih premoćnih u doba pojave pandemije i oštrih mjera.
Nakon svih otrovnih strelica koje dolaze s lijevog spektra, a pogurane i Milanovićem iz pozadine, njegova ambicija nije samo osvojiti izbore, već to učiniti s političkim osmijehom koji signalizira da razumije dinamiku zemlje bolje od većine drugih. Ni Milanović sam po sebi nije dovoljan da bi se problem s Plenkovićem riješio. Hrvatski politički pejzaž ne sastoji se samo od dvaju igrača; tu su slojevi biračkog nezadovoljstva, fragmentirane stranačke baze i globalni trendovi koji utječu na domaću politiku.
Na koncu, postoji samo jedna osoba koja može srušiti Plenkovića, briselskog topnika, jest on sam ako odluči ne kandidirati se ili se povuče iz igre. Ta ideja zvuči paradoksalno u zemlji gdje se političari boje neuspjeha, ali gdje nepredvidivost postaje političko oružje. Dok se Hrvatska priprema za novo političko desetljeće, drama neće biti samo u pobjedi ili porazu, nego u tome tko će definirati pravila igre i tko će ih pokušati preinačiti neočekivanim potezima. Ranije je za naš portal analitičar Kristijan Sedak već najavio da ljevica može pobijediti na izborima ako na neki način neutraliziraju Plenkovića, no u HDZ-u smatraju da se to neće dogoditi niti u jednom svemiru.
Birači će imati opcije
I dok mediji izvještavaju o svakom mogućem potezu Milanovićeve liste, stratezi HDZ-a prate reakcije birača i planiraju odgovore kao i svih godina dosad. Svaki politički manever nosi težinu moguće transformacije i utječe na način na koji će se formirati koalicije i većine. Milanović, s druge strane, bacio je probni balon već nekoliko puta, ispitujući teren i reakcije birača. Takvi potezi služe da se testira koliko prostora ima za nezavisnu inicijativu koja može iznenaditi etablirane stranke. Ako nezavisna lista pokaže značajan rezultat, SDP bi mogao doći u situaciju da mora redefinirati vlastitu strategiju i prioritetne saveznike što se godinama traži od te stranke, no ništa se nije dogodilo osim pojava famoznih “vlada u sjeni”.
Plenković, pak, očito ne namjerava prepustiti inicijativu. Njegovi ljudi prate svaki korak oporbe, analize se ažuriraju svakodnevno, a strategije se prilagođavaju u hodu. On se priprema da dođe na izbore s jasno definiranim planom i spremnim odgovorima na svaki scenarij. I dok se tako jedan dio aktera pripremaju za mogući povratak Milanovića, onaj vladajući dio kemija kako HDZ može neutralizirati prijetnju i osigurati stabilnost vlasti. U tom prostoru između očekivanja i iznenađenja, rađa se stvarna drama hrvatske politike.
Nezavisne liste uvijek nose inherentni rizik: one mogu privući nove glasove, ali istovremeno fragmentirati tradicionalne stranke i destabilizirati koalicije. Upravo to čini ovaj trenutak posebno osjetljivim i složenim za sve aktere na političkoj sceni. Dok se ljevica još nada neizbježnoj pobjedi, HDZ kalkulira svaki potez i priprema odgovor koji ne uključuje improvizaciju. Svaka odluka, bilo formalna ili neformalna, postaje dio šire strategije koja uključuje prognoze, simulacije i procjene rizika. No, Milanovićeva sposobnost da iznenadi birače i političke protivnike također utječe na dinamiku. Njegova nezavisna lista mogla bi djelovati kao katalizator za nove političke aranžmane, ali isto tako i kao element koji destabilizira ljevicu. Sve je to dio igre koja se odvija izvan medijskog fokusa, ali s jasnim odjecima u javnosti uz konstanta puštanja informacija i bacanja probnih balona.
U konačnici, Hrvatska se priprema za političko desetljeće u kojem ništa nije zagarantirano. Ni pobjeda ni poraz nisu jednostavni, no posljednjih godina politika je postala ona u kojoj uvijek pobjeđuje Plenković. Jedna od strategija, saznajemo, bit će i podsjećanje na Milanovićev neuspješan premijerski mandat i podsjetnik što bi se dogodilo kad bi se ponovilo. Čak bi i kampanj mogla imati moto ‘ne dao Bog većeg zla’, govori nam jedan prekaljeni HDZ-ovac…
