Odanost Presvetom Srcu Isusovom uključuje molitvu posvete, ali još važnije, obećanje živjeti život kreposti ujedinjen s Isusom Kristom. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu ima drevne korijene, nadahnute različitim odlomcima iz Biblije. Međutim, njezinu specifičnu formu posvete promicala je sv. Margareta Marija Alacoque u 17. stoljeću.
Sveta Margareta Marija težila je da ova posveta dublje sjedini kršćanske vjernike s Isusom, nadahnuta primjerom svetog Ivana apostola, koji je „počivao na Isusovim grudima za večerom“ (Iv 21,20).
Ova slika oslanjanja na Isusovo Srce postala je ključni motiv ove pobožnosti, simbolizirajući dublji odnos s Kristom.

Duhovni zahtjevi posvete
Direktorij o pučkoj pobožnosti objašnjava duhovne zahtjeve ove posvete, naglašavajući čin predanja Srcu Isusovu: Pobožnost Presvetom Srcu izražava povijesni iskaz pobožnosti Crkve prema Kristu, njezinom Zaručniku i Gospodinu.
Ona poziva na temeljni stav obraćenja i zadovoljštine, ljubavi i zahvalnosti, apostolske predanosti i posvećenja Kristu i njegovu spasiteljskom djelu.
Posvetiti se Isusu Kristu znači zavjetovati svoj život Isusu Kristu, svjesno obećati da ćeš obnoviti svoj život i djelovati s ljubavlju. Ovaj čin nije samo vanjski ritual, već duboko unutarnje otvaranje za primanje Božje ljubavi.
Sveti Ivan Pavao II. potvrdio je ključnu dimenziju ove pobožnosti u svojem pismu povodom 100. godišnjice posvete ljudskog roda Božanskom Srcu Isusovu:
Svaki član Crkve pozvan je razumjeti posvetu kao čin predanja i sjedinjenja s Kristom, Kraljem ‘izgubljenih sinova’, Kraljem svih onih koji čekaju da budu uvedeni ‘u svjetlo Božje i Njegova kraljevstva’… Iz Srca Kristova, čovjekovo srce uči pravo značenje života i njegove svrhe, prepoznaje vrijednost autentičnog kršćanskog života, oslobađa se od određenih zabluda ljudskog srca te povezuje sinovsku ljubav prema Bogu s ljubavlju prema bližnjemu.
Zbog toga se vjernicima često preporučuje ispovijed prije službenog čina posvete, kao čin odricanja od grijeha i prihvaćanja novog života u kreposti. Odabir da se posvetiš Presvetom Srcu znači željeti dublje sjedinjenje s Isusom, a ne samo sudjelovanje u pobožnoj tradiciji.
Osim ovih duhovnih smjernica, postoje različite molitve posvete koje izražavaju želju da se živi sjedinjeno s Kristom. Često se ova molitva izgovara klečeći pred slikom ili ikonom Presvetog Srca, pomažući vjerniku da vizualno doživi ono što čini.
Šokantna vizija redovnice: Deset vrsta ljudi koji razdiru Isusovo srce
Molitva posvete
Evo molitve posvete koju je napisala sv. Margareta Marija Alacoque, sažimajući temeljne elemente ove pobožnosti i predajući cijelo biće Srcu Isusovu:
“Posvećujem i predajem Presvetom Srcu našega Gospodina Isusa Krista svoju osobu, svoj život, svoje poteškoće i svoje patnje, da od sada živim samo za njegovu ljubav i slavu. Moja je čvrsta i nepokolebljiva odluka da mu pripadam u potpunosti, da činim sve za njegovu ljubav i potpuno se odreknem svega što bi moglo ražalostiti njegovo božansko Srce…”
Šokantno svjedočanstvo svećenika: ‘Srce Isusovo izvuklo je mladića iz pakla zbog ovoga’