U odluci Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTV BiH), u koju su novinari Detektora imali uvid, navodi se kako se odbija kao neosnovana žalba tužene te potvrđuje odluka Drugostupanjske disciplinske komisije. Odluka je objavljena u anonimiziranom obliku, ali na temelju broja disciplinskog predmeta i činjeničnog opisa Detektor može potvrditi da se odnosi na sutkinju Mirjanu Kevo.
“Disciplinske komisije su pravilno utvrdile i olakotne i otegotne okolnosti na strani tužene te su im dale odgovarajući značaj, izrekavši tuženoj primjerenu disciplinsku mjeru, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i Vijeće kao cjelina“, stoji u odluci.
Nemar u obnašanju službene dužnosti
Prvostupanjska disciplinska komisija utvrdila je da Kevo, postupajući u predmetu Općinskog suda u Mostaru gdje je ranije radila, nije poduzimala radnje u razdoblju od najmanje jedne godine i pet mjeseci, te zatim u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.
U dva druga predmeta istog suda Kevo je odlučila o prijedlogu za određivanje mjere osiguranja tek nakon najmanje sedam mjeseci u jednom predmetu, dok je u drugom propustila dostaviti žalbu na odgovor nakon proteka najmanje devet mjeseci.
Nakon provedenog prvostupanjskog postupka, Prvostupanjska disciplinska komisija VSTV-a BiH kaznila je Kevo zbog disciplinskog prekršaja nemara ili nepažnje u obnašanju službenih dužnosti te zbog neopravdanog kašnjenja u izradi odluka ili procesnim radnjama, izrekavši joj disciplinsku mjeru – javnu opomenu.
Na tu odluku uložila je žalbu zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Drugostupanjska disciplinska komisija žalbu uvaži, preinači prvostupanjsku odluku i odbije disciplinsku tužbu. Drugostupanjska disciplinska komisija odbila je žalbu kao neosnovanu i potvrdila odluku Prvostupanjske disciplinske komisije za suce.
Na tu odluku tužena je putem punomoćnika izjavila novu žalbu, ovaj put na odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri, predlažući da se odluka preinači i da joj se izrekne blaža mjera. U žalbi se navodi kako je Komisija mogla izreći blažu sankciju u vidu pismene opomene koja se ne objavljuje javno, a koja bi u cijelosti ispunila svrhu i cilj u odnosu na tuženu.
U odluci VSTV-a navodi se da je izrečena disciplinska mjera javne opomene “primjerena prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja, okolnostima njegova izvršenja te utvrđenom stupnju disciplinske odgovornosti tužene, te da će se izrečenom mjerom ostvariti svrha i ciljevi disciplinskog sankcioniranja nositelja pravosudnih funkcija“.
