Srebrna ili plava u kombinaciji s crvenom, koja je boja autentičnog dubrovačkog grba? Pitanje koje svako toliko ‘iskrsne’ u javnosti ovisi o prigodi i onome tko ga otvori, no neke se potvrđene povijesne istine ne smiju preispitivati, pa tako ni ova ‘grboslovna’. A upravo nju tematizira monografija ‘Hrvatski grbovi geneza-simbolika – povijest’ koautora povjesničara Mate Božića i Stjepana Ćosića kojega smo zamolili pomoć u rješavanju stare dvojbe:
Različite varijante
– Prvi dubrovački grb je onaj sa crveno- srebrenim gredama, to je ugarski grb, odnosno grb dinastije Anžuvinaca koji je slijedio načelo heraldike prema kojemu grbovi dinastija postaju grbovi zemalja. Znači, grb tadašnjih vladara postao je grb Ugarske, simbol kraljevstva. Tako je moćni hrvatsko-ugarski kralj Ludovik Anžuvinac Dubrovčanima Višegradskom poveljom 1358. zajamčio zapravo samostalnost i posebnost, pa su oni njemu u čast, iako nema izravnih izvora o tome, očito u znak poštovanja, počeli koristiti taj grb, crveno-bijeli, odnosno crveno-srebreni i u različitim varijantama. Nekad počinje s crvenom, nekad sa srebrnom bojom. Ključno je da Dubrovčani taj grb preuzimaju iz zahvalnosti prema Ludoviku koji im je omogućio stupanj samostalnosti toliki da ih je on doveo do potpune neovisnosti – tumači nam akademik Ćosić simboliku ‘kolorita’ koji je u uporabu ušao u 14. stoljeću.
’R’ kao Ragusa
Nekih 400 godina poslije, događa se heraldička promjena:
– U 18. stoljeću pojavljuje se plavo-crvena varijanta. Na mjestu srebrne dolazi plava boja i grbovi u tim bojama ulaze u službenu uporabu. Više je teorija zašto je odabrana baš plava boja, po svemu sudeći su se Dubrovčani malo distancirali od dotadašnjeg grba nakon neuspjelog pokušaja da se Austrija, odnosno Habsburška Monarhija proširi na Balkanu, pa su počeli koristiti novu varijantu. Uzgred je prošlo i dosta vremena od zahvalnosti prema Ludoviku, a Dubrovčani nisu imali pravno strogo reguliranu svoju heraldiku. Koristili su obilježja prema vlastitom nahođenju, najviše grb uz lik svetog Vlaha. Jer, i prije 14. i 15. stoljeća oni koriste neke insignije, posebne znakove. Imali su, primjerice, nekakav grb sa slovom ‘R’ kao Ragusa, te sveca zaštitnika, a od 15. stoljeća najčešće spomenuti crveno-srebreni, te od 18. stoljeća plavo-crveni, ali s tim da ostaje u uporabi i onaj stari kakav je na Sponzi – govori nam Stjepan Ćosić. Na upit o značenju boja, sugovornik veli:
– Simbolika crvene i srebrene boje postoji, isto kao i simbolika strana svijeta, dana i noći, mjeseca, zvijezda i Sunca, to su univerzalni simboli. Za stari ugarski grb Arpadovića zna se da priča o četiri rijeke, uvijek se vezuje za tradicije.
Među pet grbova u kruni današnjeg službenog hrvatskog grba je, podjsetimo, i dubrovački – u plavo-crvenoj verziji.