Povratak Šeksovog generala: Bio pod strašnim optužbama, a potezom u Kninu privukao pozornost

Na ovogodišnjoj obljetnici Oluje veliku je pozornost braniteljske populacije privukao govor koji je okupljenima u Kninu održao general-pukovnik Slavko Barić, koji je uz ostalo podsjetio da je priprema za tu vojno-redarstvenu akciju trajala pet godina. “U tom povijesnom vremenu odaziv naših ljudi bio je ogroman, imali smo više ljudi nego naoružanja.

To je bila ključna godina za obranu domovine”, rekao je Barić te pozvao nadležne da se pobrinu za braniteljsku populaciju citirajući prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana: “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što.” 

Do ovog govora Barić se u medijskom prostoru i nije previše eksponirao, već je djelovao u diskreciji i podalje od javnosti. Premda general-pukovnik u mirovini, Barić je već neko vrijeme na poziciji predsjednika Uprave AKD zaštite, gdje je zamijenio Josipa Turkalja, ali je i predsjednik Udruge veterana i dragovoljaca Domovinskog rata. U državni AKD došao je iz državnog JANAF-a, gdje je bio savjetnik za korporativnu sigurnost. Imovinska kartica otkriva da u AKD-u mjesečno zarađuje 3242 eura. 

Uskočka postupanja

Istodobno se u Barićevu životopisu navodi da je rodom iz Bocanjevaca pokraj Belišća te da je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u području društvenih znanosti. Uza sve to, na Hrvatskom vojnom učilištu završio je Ratnu školu “Ban Josip Jelačić” te nekoliko stručnih tečajeva.  No u kontekstu Oluje zasigurno je najvažnije spomenuti da je Barić sudionik rata još od 1990. Tijekom karijere, kako proizlazi iz njegove biografije, obnašao je najviše zapovjedne i rukovodeće dužnosti u sustavu Oružanih snaga te je za svoj rad odlikovan najvišim odlikovanjima i medaljama. 

Kako to nerijetko među braniteljskom populacijom biva, dok jedni Barića hvale kao vrhunskog vojnika i profesionalca, drugi su nezadovoljni time što je uopće dobio priliku govoriti na Oluji pa propitkuju njegov ratni put i činjenicu da je dobio status ratnog vojnog invalida. Barić je na počecima rata bio zamjenik zapovjednika Zbornog područja Osijek, pokojnog Đure Dečaka.

Mediji, a dominantno Drago Hedl, objavili su niz članaka o njegovoj ulozi u paljenju sela, lažnom statusu ratnog vojnog invalida, gradnji vikendice infrastrukturom HV-a, što je USKOK trebao istražiti, ali nikada nije procesuirano zbog blokade Vojne policije na čelu s brigadirom Tihomirom Zebecom, kojemu je Barić u Glavnom stožeru bio nadređen. No iznad svega stajao je glavni Barićev mentor, Vladimir Šeks. Zanimljivo je da je Zebec od prošle godine zapovjednik Počasno-zaštitne bojne.

Oluja je nastala na Titovoj kninskoj operaciji, a ključan je bio tajni dokument zvan Direktiva

Uteg neriješenih slučajeva

Dio braniteljske populacije zamjera Bariću to što je godinama uživao potporu dvojice bivših predsjednika, Stjepana Mesića i Ive Josipovića, pa napominju da je osim toga godinama bio zamjenik načelnika Glavnog stožera, generala Josipa Lucića i Drage Lovrića. 

S odlaskom u mirovinu i navodnim utegom neriješenih slučajeva koje je USKOK trebao istražiti, Barić, prema tvrdnjama onih koji njime nisu impresionirani, postaje savjetnik predsjednika Uprave JANAF-a Stjepana Adanića. Navodno je baš u JANAF-u i ostvario ogroman utjecaj u poslovnom svijetu te se povezao sa Sinjaninom Željkom Runjom, koji je svojedobno u hrvatskom medijskom prostoru povezivan i s aktualnim predsjednikom Zoranom Milanovićem, a poznat je kao najviše rangirani Hrvat u svjetskom naftnom biznisu. Isticalo se da Runje spada u krug ljudi oko kremaljskog vladara Vladimira Putina, što i nije čudno kada se zna da je dobar dio karijere izgradio u ruskom Rosnjeftu, u kojem je jedno vrijeme bio na funkciji prvog potpredsjednika. 

O umirovljenom generalu Slavku Bariću često je govorio i poznati novinar Drago Hedl, pa i u razgovoru za Dnevno.hr. Još prije nekoliko godina Hedl je rekao kako pouzdano zna da je general Barić, koji je u to doba bio zamjenik načelnika Glavnog stožera HV-a, pod utjecajem alkohola govorio da će ga likvidirati. “Tu činjenicu doznao sam jesenas od vrlo visoko pozicionirane osobe unutar hrvatske političke scene”, izjavio je Hedl u srpnju 2011. godine. 

Lažni invalid

“Isti izvor koji me je lani upozorio na Barićeve opasne namjere rekao mi je da je prijetnja vezana uz događaje u Bjelovaru. Budući da je svojedobno u tom gradu održano suđenje vezano uz ratne zločine u Slavoniji, te da se sudilo ljudima kojima je zapovijedao general Slavko Barić, sve mi je jasno. Bariću sam se, osim toga, zamjerio i zato što sam pisao da je lažni vojni invalid te da je invalidnost stekao u prometnoj nesreći dok je putovao supruzi u Zagreb.

Tu informaciju potvrdio mi je i general Gorinšek pa sam je i objavio u Feralu. Barić je, osim toga, iznio tri različite verzije kako je došlo do invaliditeta, što znači da je s vremenom i zaboravio kako je, tobože, ranjen. Skandalozno je, međutim, što najviši politički vrh već dugo zna za prijetnje smrću zamjenika Glavnog stožera i da se ništa u tom pogledu ne poduzima”, govorio je novinar Hedl koji je svojedobno pisao i o tome da je Barić podnio zahtjev za otkup troipolsobnog stana od 98 m2 u Ulici Kneza Mislava u Zagrebu koji mu je dodijeljen kao službeni, a koji je MORH prije toga prikladno opremio.

Pisao je Hedl i o tome da je Barić, unatoč tomu što posjeduje kuću od 200 m2, dospio na prvo mjesto liste od 9653 zahtjeva za stambeni kredit. Barić je dobar dio Hedlovih napisa demantirao, a ništa takvoga ne navodi se ni u njegovoj biografiji kroz koju se uglavnom provlače njegovi uspjesi iz ratnih dana.