Ja sam prošao, a jedan sam od Pavinih najbližih, tim nam riječima dobro upućeni HDZ-ovac progovara o pozadini afere šalabahter koja je potresla zagrebačku organizaciju vladajuće stranke, na čije je čelo nedavno kao jedini kandidat izabran Ivan Matijević koji je, kao što je poznato, za svoju kandidaturu dobio potporu premijera Andreja Plenkovića. Spomenuta afera odnosi se na izbore za članove Gradskog i Nadzornog odbora te izaslanike za Opći sabor koji su održani ovih dana, a koji nisu mogli proći bez uputa stranačkog vodstva.
No, naš sugovornik, za razliku od brojnih drugih, time nije iznenađen. Nit’ je to praksa koju je osmislio Matijević, nit’ je to išta čudno za naše izbore, objašnjava nam, napominjući da svi koji su se povukli iz utrke za čelnu poziciju u zagrebačkom HDZ-u imaju pravo biti ljutiti. Međutim, nepisano pravilo unutar stranke je da svaki predsjednik na ovaj ili onaj način bira svoje ljude, što možda nije korektno, ali je tako. Svatko sebi stvara poziciju, tvrdi naš sugovornik, koji je na unutarstranačkim izborima lobirao za liječnika Pavu Kostopeča, koji je od kandidature iznenada odustao bez jasnog objašnjenja, za razliku od kipara Ivana Kujundžića, koji je bio primoran odustati radi nedovoljnog broja prikupljenih glasova.
Istina je, kako nam kaže, da je između Kostopeča i Matijevića postojao svojevrsni kompromis prema kojem je Kostopeč trebao odustati od utrke, pri čemu bi Matijević njegovim ljudima omogućio ravnopravno sudjelovanje u ovim važnim gradskim tijelima, baš kao što je istina da je taj dogovor ispoštovan djelomično. Neki od Kostopečovih ljudi slijedom toga djelomičnog dogovora na priželjkivane pozicije nisu prošli, a to mu je posebno teško palo zbog Nikoline Frklić i Davora Laure, no naš sugovornik također napominje da je svaka četvrt imala svoju kvotu pa su prošli oni koji su predlagani unutar vlastitog naselja.
Sukob frakcija
Dok, dakle, jedan dio HDZ-ovaca nastoji smiriti tenzije i Matijeviću dati vremena da pokrene zagrebačku organizaciju vladajuće stranke, u kojoj ga za sada opisuju kao ‘OK tipa’, drugi dio članstva već počinje iskazivati nezadovoljstvo starim metodama koje primjenjuje njihov novi predsjednik, služeći se, kako kažu, ‘šeksovskom’ metodologijom. Matijević, navode kritičari na svim razinama unutar zagrebačke organizacije, ima apsolutnu većinu, posebice u vodstvu, pa je samim time suludo i nekorektno to što nije dopustio da se posljednji izbori održe demokratski i bez šalabahtera koji se dijelio među članstvom, a na kojem su pisali brojevi za koje ne treba glasovati.
Brojevi, naravno, predstavljaju ljude, odnosno članove HDZ-a, koji su na prijašnjim šalabahterima barem nazivani svojim imenima. Da nešto ne štima dalo se naslutiti već kod brojanja glasova koje je potrajalo do iza ponoći, iako je glasanje privedeno kraju već u 17 sati. Dio HDZ-ovaca u Zagrebu vjerovao je da će Matijević biti taj koji će primiriti zaraćene struje unutar gradske organizacije, međutim, kako vrijeme odmiče postaje jasno kako se sukob frakcija, bez obzira na poneki prolazak kadrova iz suprotnog tima, nastavlja.
U tom kontekstu i naš sugovornik, koji Matijeviću još daje priliku da se dokaže, kao najveći problem vidi ponovno oživljavanje Marija Župana, koji je bio desna ruka Mislava Hermana, a koji je izabran, kao što je i njegova sestra izabrana u Nadzorni odbor. Dio dogovora između Matijevića i Kostopeča navodno je i bila eliminacija Župana koji slovi za unutarstranačkog operativca i, prema navodima, čak ima i Plenkovićevu zaštitu, iako je na terenu sveprisutno nezadovoljstvo njegovim aktivnostima. Na popisu nepoželjnih u Matijevićevu timu, uz zgražanje dobrog dijela HDZ-ovaca, našao se ugledni ravnatelj Merkura dr. Mario Starešinić, koji je bez obzira na to dobio treći najveći broj glasova.
Veliko NE
Iza njega se na popisu za otpis pojavio i Šahin Čengić, jedan od utemeljitelja vladajuće stranke, te Radoslav Dumančić, predsjednik Zajednice utemeljitelja, a koji je na unutarstranačkim izborima otvoreno agitirao za Kostopeča. Mišljenja o tome tko je u HDZ-u uopće opet organizirao nove šalabahtere s velikim NE za niz kandidata također su podijeljena. Dok neki misle da Matijević s time nema ništa, drugi na to odmahuju rukom pa svjedoče o tome da se takvo što nije moglo provesti bez njegova znanja. Tko god da je bio organizator, zagrebački HDZ-ovci možda su najogorčeniji time što na njihove pritužbe o ovakvim metodama premijer Plenković nije reagirao, iako je i sam bio žrtva takva glasovanja.
Zašto Plenković osobno ne presiječe sukobe frakcija, teško je za pretpostaviti – jedni vjeruju da je tome tako baš zato što je Matijevića i doveo na čelo zagrebačkog ogranka da bi se obračunao s kadrovima starih garnitura, među kojima je i ona donedavnog glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, s kojim je Matijević navodno bio u ozbiljnim sukobima dok je radio kao rukovoditelj u Državnom inspektoratu i bio odgovoran za inspekcijski nadzor u područjima gospodarstva i sanitarne zaštite. Upravo zbog karijere u Inspektoratu odnedavno se u HDZ-u govori o mogućnosti da će Matijević naslijediti Mikulića na njegovu čelu, pa priča ide da svaki predsjednik zagrebačkog HDZ-a postaje glavni državni inspektor.
No, upućeni HDZ-ovci to nazivaju malo vjerojatnim vicem, podsjećajući da se Plenković priprema za OECD, zbog čega mu je u cilju depolitizirati sve državne tvrtke, a samim time i sve institucije. Kao što se odlučio pozabaviti državnim tvrtkama, tako se očito Plenković odlučio pozabaviti zagrebačkim HDZ-om, koji s Matijevićem prolazi svojevrsni proces transformacije na koju premijer preko svojeg odabranika ima izravan utjecaj.
Korektan operativac
Upućeni se pitaju kako Plenković misli ojačati zagrebački HDZ ako je dopustio da se unutarstranački sukobi nastave, napominjući kako bi to dugoročno moglo biti opasno i za njega samoga, posebice ako je Matijević na čelo organizacije doveden da stranku pripremi za iduće lokalne, a prije toga i za parlamentarne izbore, za koje se SDP već počeo pripremati dogovarajući veliku lijevu koaliciju s Možemo, koji i jest najjači upravo u zagrebačkim jedinicama, pri čemu valja imati na umu da i D’Hondt dodatno vrednuje te liste nagrađujući ih mandatima.
Da su na posljednje parlamentarne izbore ove dvije stranke izašle u koaliciji, HDZ bi dobio tri mandata manje, što zasigurno i za budućnost zagrebačke organizacije nije nevažan podatak. Plenković je u posljednje vrijeme svjestan toga koliko je važno u glavnom gradu formirati snažnu organizaciju. Zbog toga često i sam obilazi sjednice Gradskog odbora, pokušavajući uspostaviti kvalitetan odnos između zastupnika HDZ-a u Gradskoj skupštini i novog vodstva stranke, pri čemu važnu ulogu imaju i svi zagrebački saborski zastupnici. No, kolikogod se Plenković trudio, sve pada u vodu na aferama nalik ovoj sa šalabahterima koja u pojedinim HDZ-ovcima izaziva gnjev i nezadovoljstvo.
Bilo gnjevni ili nezadovoljni, brojni HDZ-ovci sumnjičavi su i prema tome da bi Matijević mogao biti njihov kandidat za zagrebačkoga gradonačelnika, jer smatraju da za tu utrku ipak treba daleko više karizme, iako navode kako već sada postoje naznake da je korektan operativac koji se nije trebao navući na strategije svojih prethodnika, koristeći se kontroverznim metodama. A iz salve kritika koje sipa na račun stranke Možemo i aktualne zagrebačke vlasti, vidljivo je da mu ambicije ne nedostaje.
Čvrsta stajališta
Vidljivo je i da, za razliku od prethodnika Hermana, ne preže od ideoloških prijepora, posebice kada su u pitanju koncerti Marka Perkovića Thompsona, pa i antifašistički marš koji je okarakterizirao kao radikalizam zamaskiran u antifašističke parole. Takva čvrsta stajališta izgovorena bez fige u džepu ono su što velik dio zagrebačkih HDZ-ovaca pozdravlja, no ono što nije palo na plodno tlo jest to da se Bandićevih i Mikulićevih kadrova Matijević rješava koristeći njihove metode, koje su bile vidljive i prije šalabahter afere kad je, uoči samih izbora, dijelu članova sugerirano da odustanu od kandidature za Gradski odbor.
Pritom novo vodstvo zagrebačkog HDZ-a navodno inzistira i na tome da dio gradskih zastupnika izabranih u svibnju podnese ostavke, što se trebalo odnositi i na Župana koji se smatrao i Bandićevim, i Mikulićevim i čovjekom Milijana Brkića, a onda i Mislava Hermana. No, konačnu odluku o Županu ipak donosi Plenković.
Ideja je čak i da se Herman povuče iz Gradske skupštine te da krene nekim drugim smjerom, nadilazeći lokalnu politiku koju bi trebao prepustiti nekim drugim kadrovima, ali o realizaciji i te ideje na kraju ipak odlučuje predsjednik stranke Andrej Plenković, a ne predsjednik organizacije koji na svojoj funkciji ne bi ni bio da ga Plenković nije odabrao i blagoslovio, omogućujući mu utakmicu bez konkurencije.
