Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH i dužnosnica SNSD-a, „pogurala“ je tvrtku Prim d.o.o. u vlasništvu svojeg supruga i sina s 140.000 KM. Prema tvrdnjama izvora, suprug i sin Cvijanović potrudili su se da joj što prije vrate posuđeni novac pa danas u obitelji Cvijanović, kako navode izvori, nitko nikome ništa ne duguje, donosi Raport.
Da je Cvijanović dala beskamatnu pozajmicu tvrtki u vlasništvu svoje obitelji u iznosu od 140.000 KM, sama je navela i u izjavi o imovinskom stanju dostavljenoj Središnjem izbornom povjerenstvu BiH nakon općih izbora 2022. godine.
Prihodi obiteljske tvrtke stalno rastu
Raportovi izvori tvrde da su tvrtka Prim, odnosno njezini vlasnici Aleksandar i Stefan Cvijanović, bez problema vratili dug supruzi i majci Željki Cvijanović jer su u protekle dvije godine poslovali s višemilijunskim prihodima koji stalno rastu, što potvrđuju i podaci dostupni na specijaliziranim poslovnim stranicama.
Međutim, ono što je posebno indikativno, a čemu nadležne institucije ni na državnoj ni na entitetskoj razini ne pridaju značaj, jesu javne tvrdnje zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a Igora Crnatka. On ukazuje na to da je Prim d.o.o., u vlasništvu najbližih srodnika Željke Cvijanović, dobio poslove vrijedne 25 milijuna KM u okviru projekta ATP turnira Srpska Open, održanog 2023. godine. Ti poslovi financirani su proračunskim novcem kojim su u najvećoj mjeri upravljali kadrovi SNSD-a.
Raportovi izvori tvrde da je Cvijanović krajem 2022. godine posudila novac tvrtki svog supruga i sina upravo kako bi ih „pogurala“ i pripremila za višemilijunske poslove povezane s organizacijom turnira, koji su već godinama predmet različitih priča o malverzacijama.
Iako su u RS-u bile najavljivane istrage o ovom projektu, do danas nisu dale konkretne rezultate niti podatke o tome kako je utrošeno oko 55 milijuna KM javnog novca.
Hoće li se istražiti potencijalni sukob interesa?
Uzimajući u obzir činjenicu da se članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović sve češće dovodi u vezu s milijunima maraka iz spomenutog projekta, te da je i sama priznala kako je davala beskamatne pozajmice tvrtki u vlasništvu članova svoje obitelji, jasno je da bi se ovim pitanjem trebala baviti Komisija za sprječavanje sukoba interesa u institucijama BiH. Ta komisija osnovana je u skladu sa zakonom usvojenim 2024. godine, koji je bio jedan od uvjeta na europskom putu BiH i trebao predstavljati ključni alat u borbi protiv sukoba interesa.
Nažalost, do danas nije zabilježen nijedan konkretan rezultat rada Komisije. Javne informacije o vezama Željke Cvijanović i tvrtke koja je sklapala višemilijunske poslove razlog su da ona postupi po službenoj dužnosti, što se do sada nije dogodilo.
Dodatno, činjenica da jedna izabrana državna dužnosnica može davati pozajmice kao financijska institucija, i to firmi u vlasništvu članova svoje obitelji, otvara brojna pitanja. Među njima su: odakle joj 140.000 KM za posuđivanje, jesu li ispoštovane sve zakonske procedure (uključujući provjeru porijekla novca) te je li proces povrata bio transparentan.
Glasanje kao ulaganje u privatne biznise
Detaljnije informacije o pozajmici Cvijanovićke nije moguće pronaći u izjavi o imovinskom stanju, budući da ih nije bila dužna dostaviti. Istodobno, SIP BiH nije odgovoran za točnost podataka navedenih u obrascu. Stoga se ponovo otvara pitanje čemu uopće služi navođenje imovine političara ako se ne provjerava istinitost podataka.
Osim toga, postavlja se i pitanje etičnosti: koliko je primjereno da političarka s državne funkcije posuđuje desetke tisuća maraka tvrtki svog supruga i sina, dok većina građana jedva spaja kraj s krajem?
Na koncu, imajući u vidu činjenicu da mnogi političari – posebno oni iz SNSD-a – imaju privatne tvrtke, te da je i sama politika često najunosniji obiteljski posao, građanima ostaje gorak dojam da su izbori i glasanje za takve političare zapravo ulaganje u njihove obiteljske firme.
