Tužna vijest stigla je sa sjevernog Jadrana. U 78.godini preminuo je Jere Lovrić, jedan od najnadarenijih nogometaša u povijesti Šubićevca. Nije, doduše, nikad odjenuo reprezentativni dres, ali je njegov talent bio lako uočljiv još u dječačkim danima, kad je zajedno s prvim susjedom Krasnodarom Rorom nastupao u nekad popularnim kvartovskim nadmetanjima na zaboravljenim divljim igralištima na Poljanici, Pijesku, Tanaji…
Lovrić je zajedno s Ivanom Ninićem i Brankom Bakmazom predvodio sjajnu generaciju šibenskih juniora, koja je nadigrala vršnjake iz Hajduka i dospjela do finalnog turnira prvenstva Hrvatske. Spomenuti tercet bio je i nositelj šibenske igre početkom sedamdesetih godina minulog stoljeća, kad je Šibenik s respektabilnom momčadi (Vukman, Grubišić, Podrug, Ninić, Miljević, Grgić, Bakmaz, Lovrić, Vuković, Aralica i Jurišić) jurišao na „onu“ Prvu ligu.
Lovrićevo nogometno umijeće posebno je došlo do izražaja kad je kormilo Šubićevca preuzeo (kasnije svjetski poznati) Tomislav Ivić.
U svojoj neskrivenoj želji za totalnim nogometom, splitski je stručnjak dvojicu vrsnih znalaca, Lovrića i Ivana Ninića prebacio na stopere! I kad se već počelo nagađati kako su sjajne Jerine igre proljeća 1973. godine odskočna daska za odlazak u prvoligašku Rijeku, stigla ga je zla kob.
Na ne baš važnoj šibenskoj utakmici protiv Slobode iz Bosanskog Novog suparnički igrač mu je gotovo raznio koljena. Lovrićeva karijera bila je time okončana.
Jere Lovrić je bio fin momak. O svojoj zloj sudbini rado je pričao u ćakulama u „Marendi“. Potom ga je život odnio daleko od rodnog Šibenika. Uzalud smo ga nagovarali da stigne u svoj zavičaj kad je HNK Šibenik slavio 90. rođendan. Sad je, pak, umjesto njega stigla tužna vijest.
Adio Jere, generacijo moja!
