Donosimo vam nevjerojatno svjedočanstvo preživljavanja i nade. Máximo Napa Castro, ribar iz Perua, proveo je 95 dana sam na oceanu. Njegova priča otkriva snagu molitve, vjeru u Boga i bezuvjetnu ljubav prema obitelji.
Kad nam se čini da Bog šuti, da su nevolje prevelike, a pomoć daleka, tada se rađa prava vjera. Upravo to pokazuje potresna i nadahnjujuća priča Máxima Nape Castra (61), ribara iz Perua, koji je gotovo tri mjeseca plutao izgubljen na Tihom oceanu, bez hrane i vode, potpuno prepušten Božjoj providnosti.
Castro, poznat pod nadimkom Gatón, isplovio je 7. prosinca iz luke Marcona na jugozapadu Perua, očekujući dvotjedni ribolov. Ponesena hrana trebala je trajati mjesec dana, no samo deset dana kasnije snažna oluja odnijela je njegov brod daleko od obale. Kad mu se 20. prosinca pokvario motor, ostao je nasred oceana, bez mogućnosti povratka.
Dani tame i kušnje
Prvih 30 dana preživljavao je na riži, keksima i kišnici. No kad su zalihe nestale, bio je prisiljen jesti žohare i loviti ptice koje bi noću sletjele na brod. U jednom je trenutku morao piti i krv kornjače kako bi preživio.
„Nisam želio to raditi, ali nisam imao izbora. Bio je to moj život na kocki,“ rekao je. U najtežim trenucima razmišljao je i o tome da si oduzme život. „Tri puta sam uzeo nož… ali govorio sam si: Smiri se, Gatón. Možeš ti to. Možeš ti to.“
„Prvo što me održalo bila je moja vjera u Boga. Svakog dana sam mu govorio koliko mi znači obitelj: moja majka, brat, djeca. Bio sam u stalnom razgovoru s Njim,“ posvjedočio je. Čak i kad bi postavljao teška pitanja Bogu: „Tko će me ovdje pronaći?“ odmah bi se ispričavao i nastavio moliti.
Čudesno spašavanje
Njegova kći Ines organizirala je potrage s lokalnim ribarima. Obitelj nije gubila nadu. Njegova majka Elena neprestano se molila: „Bože, bilo da je živ ili mrtav, vrati ga k meni, samo da ga vidim.“
Nakon 95 dana, Bog je uslišio njihove molitve. Dana 12. ožujka, ekvadorski ribarski brod uočio je Castra čak 1100 kilometara od peruanske obale. Bio je dehidriran i u teškom stanju, ali živ. Kada je iz helikoptera čuo svoj nadimak, podigao je pogled i rekao Bogu: „Učinio si to!“
Na pristaništu ga je dočekao brat u suzama. Kći mu je na aerodromu predala bocu piscoa, a susjedi su u njegovu čast pripremili tortu ukrašenu pticama, žoharima i kornjačom – simbolima njegova preživljavanja.
„Zahvalan sam Bogu za drugu priliku. Najviše sam želio ponovno vidjeti svoju majku i unučicu,“ rekao je.
Danas želi svoju priču širiti diljem svijeta: „Ispričat ću svoju priču svijetu da svi znaju: Bog je sve u ovom životu. Stavimo ruku na srce, ispunimo se ljubavlju i dajmo ljubav – to je ono što nam treba ovdje na Zemlji.“
Žena preživjela nesreću zazivajući Isusa: ‘Samo sam izgovorila Isuse, Isuse’
