U vrime kad je svit tek počeja otkrivat sve čari i lipote seksualne revolucije, Zadar se može podičiti činjenicom da su dobrovoljni prvoborci u njemu postojali i djelovali pa brat-bratu jedno trideset godina prije. Dok su se na zapadnom dilu zemaljske balote tek tu i tamo javljale kojekakve seksualne vođe, naši su prvoborci već imali po radnog vika za sobom. Jedan od najznačajnijih prvoboraca svakako je bija Davor.
Svu lipost nekih elemenata grupnog seksa Davor je prova u prvim danima života. Davno prije onog drugog cilosvitskog rata, Davor je još u pelenama udrija timbar grupnog seksa, jer je biža od upotrebe materine sise (valjda je mislija da je to incest) i rado je dudlija sisu materine prijateljice koja je imala isto tako malo dite. Lipo bi Davor uzeja jednu sisu, a ćer od materine prijateljice drugu i prvo grupno cicanje je rođeno. Davor je uz to jednom ručicom drža cicu, a s drugom dira svoju malu prijateljicu. Prava je griota šta u to vrime svit još nije izmislija video-kameru. Danas bi ti snimci bili glavni eksponat i svidočanstvo u muzeju seksualne revolucije.
Kako su ta događanja u prvim danima života malog Davora ostavila vrlo snažan timbar, pokazuje činjenica, da je Davor cili svoj životni vik proveja u stalnim potjerama za velikim i malim cicama, širokim i uskim guzicama i svim vrstama ženskih uopće. Tek je bija prohoda, a već je svojim ručicama curicama diza kotule i čiribimbija šta se to kod njih ispod kotule nalazi, pa se to mora od očiju sakrit.
Kad bi ono liti mater išla s njim na banjanje, e onda je mali Davor skroz bija u svom điru. Cilo kupalište puno golišave dice bez mudantina. Tu je prvi put vidija da curice izgledaju drukčije i te fizičke razlike totalno su ga spizdile. I tako je naš Davor uletija skroz-naskroz u svit drugog spola. Dok su druga dica igrala balun, tukla se po kaletama, krala trišnje i radila druge dišpete, Davor je gušta kad bi se divojčice igrale po dvoru.
U dičijim igrama uvik je velikodušno igra ulogu likara. On bi ih lipo cile ”vižitava”, a njima nije bilo jasno kako se to Davor lipo tendi u likarski posal. Isto tako zna je gledat vlajine-mlikarice kad bi u portunu prilivale mliko i ”krstile” ga vodom. On bi lipo skriven iza škala gleda rasne vlaške cice ili bi provirija ispod fuštana privučen tim tajanstvenim mistima di su bili ženski atributi. Sva ta rana iskustva, puno su mu vridila u budućim životnim događanjima.
Krenija je Davor u pučku školu. Uvik se družija sa ženskicama. Ono, curicama padne kosa, a on bi im lipo ručicama diga, a posebno je gušta kad ga je jedna smišna bjonda molila da joj napravi pletenice. Muška i ženska kosa se prilično razlikuje i to je odma skužija. To ga je u to vrime posebno privlačilo. Kad bi zazvonija podvornik i dica ulazila u razred, u onoj gužvi zna bi uštipnit koju curicu i ona bi opizdila trisku prvome iza sebe, a to bi obično bija neko koji bi ni kriv ni dužan bija kažnjen i koji nije zna za Davorove monade.
Kad bi bili satovi tjelesnog, onda je lipo zna gledat kako se curice prisvlače. Možda mu je iz tih dana ostalo ka jedno od vrhunskih uzbuđenja upravo žensko svlačenje. Sićan se jedne njegove izjave, da je nekad veći gušt gledat lipo žensko svlačenje, nego ono kad je naskroz gola i da samo seksanje zna koji put bit previše standardno, da bi bilo upamćeno. Ali svlačenje, a to ženske znaju tako lipo izvest, to zna bit vrhunski doživljaj.
Onda je došlo vrime puberteta. Glava, pamet, tilo i sve ostalo je u balunu. I dok su njegovi vršnjaci počeli osjećat kojekakve psihičke i fizičke promjene, Davor je u tu fazu života uša poprilično nafudran iskustvom. Kad bi sa ekipom posli škole iša u park bacit ”krasnodara” u afan, svima je dava stručne savjete kako to triba činit.
Opsjednutost cicama još iz vrimena kad je bija u pelenama, pratila ga je cili život. Divojčicama su počele bubrit cice i on je prvi ručni dodir (doduše priko robe) doživija sa nekom Vesnom.
Dogodilo se to na rivi posli škole. Uopće se nije opirala, a Davoru se činilo da je glavni u školi, kaleti, Zadru, cilom svitu. Inšoma, s Vesnom je trenira jubjenje i to ne ono obično, nego baš pravo ”filmsko”. Kako ga je Vesna puno volila, to su ti treninzi znali bit vrlo česti. Doduše to malo pipkanja i jubjenja bila bi samo ka neka uvertira za poć s ekipom u park. Konačno, doša je trenutak velikog preokreta. Toga mu je dana u parku kraj škole Vesna dozvolila da joj dirne cice na golo. Ostali iz škvadre bili su još daleko iza njega u ostvarivanju tih minimalnih seksualnih uzbuđenja.
I, kako to najčešće u životu biva, muški nevinost izgube s nekom jeftinom fificom i ka po pravilu uvik zna bit starija. Joso, njegov stariji brat, namistija mu je tako jednu od poznatih fifica i Davor je uletija u svit pravog seksa u trajanju od minut-dva. Ženskica je kihotala od smija, a Davor je mislija da je istog sekunda naresta i ka ono odmah uša u svit odraslih. U ono vrime sa petaest godina kušat ”onu stvar”, bilo je ravno najvećim pobjedama ”Hajduka”.
Davor je mislija da mu sad na čelu piše kako je faca, kako je posta značajna osoba i kako svi znaju da je ima pravo ”opaljenje”. Od toga dana više ništa nije bilo ka i prije. Počeja je vodit računa da uvik bude čist i lipo obučen. Doma je zna trenirat najbolju parlatinu za osvajat ženske. Kako su one padale na one koji su znali lipo pivat, učija je i pivanje, a posebnu je pažnju posvećiva učenju poezije. Kad bi on recitira ljubavne stihove, ženske su znale pustit suzu i cmizdrit, a on bi te suzice brisa usnama i jezikom i grleći te ženskice prikupja punat za puntom.
Gimnazijske godine proletile su ka vitar. Dok su drugi tek tu tamo skupjali poneko skromno seksualno iskustvo, Davor je već završija cilu seksualnu abecedu i ka prvoborac predvodija je istomišljenike u osvajanju uvik zanimljivih i neistraženih svjetova seksualnih doživljaja. Za njega nisu postojale nikakve predrasude. To, što objekti njegovog interesa ponekad nisu imali sluha za neke liberalnije forme seksualne akrobatike, Davor je znao premostiti tako, da ih je stalno i kvalitetno educirao.
Kad bi nabraja sve štorije u kojima je Davor sudjelovao, tribalo bi napisat toliko materijala, koliko sadrže sva sabrana djela velikog Krleže. Davoru je bog podarija takvi talenat, koji je doduše kroz puno rada u cilom svom životu milijun puta bija dokazan. Sama činjenica da je sa prvim sramežljivim dolascima stranih turista u Zadar, Davor već bija spreman za ”doček”, jer je marljivo na četri-pet jezika zna osnovnu komunikaciju, govori o tome, koliko je bija isprid svih ostalih.
U godinama kad je studira, a one su se fala bogu lipo produžile, Davor je bez obzira šta je doša iz provincije, u velikom gradu izborija poprilično značajan status. Uvik je svoju seksualnu pragmatičnost zna rasporedit kako bog zapovida. Otmjene, bogate, ali prilično usamljene zagrebačke gospođe u već ugodnim godinama života, Davoru su služile ka financijska potpora i šansa da stisnuti studentski želudac uvik bude pun. Druge kategorije su bile kako je on zva ”leteće kokice”. To su one što uletu u đir na žurkama, brzopoteznim terevenkama ili na tada omiljenim plesnjacima.
Treća kategorija su bile fine mamine curice koje su bile ka oficijelne cure za šminku, relaksaciju i izazivanje zavidnih pogleda gomile pizdopatnika koji nisu znali kako se uključiti u prve borbene redove seksualnih revolucionara. Kako je Davor ka vođa u prvim rovovskim borbama bija neustrašivi borac, to su mu se divili svi od reda. A to su bili njegovi suborci, oni nedovoljno hrabri, neshvaćeni romantičari, moralisti, materine maze, štreberi, falši šminkeri, pederi, lažni štemaduri, karijeristi i svi ostali, koji su bili udaljeni od izravnog sudjelovanja u revoluciji seksualnog oslobođenja. Sve u svemu, Davor je bija strah i trepet za sve suparnike. Ispalo je na kraju, da je Davor cili život studira samo ženski rod i svoju riznicu trofeja stalno je dopunjava novim i novim ”skalpovima”. Je, da su ga neke spizdile ostavljajući duge i bolne srčane ogrebotine, ali fala bogu to su logičke posljedice života koji je cili bija posvećen ženama.
U ”lipim” godinama života jedna ga je skroz blesirala i uletija je u brak pomalo nespreman. Nije stiga njanke mrvu počistiti tragove raskalašnog života, a već ga je ta zadnja doslovce zakračunala u bračni kavez i vrlo brzo rodila mu dicu. Kad su vidile one bivše kako je dobar muž i ćaća svoje dice, popizdile su, a posebno su gledale njegovu ženu. Sve su se pitale ka ono koju gospu to ona ima pa ga je smotala i napravila od njega skroz drugog čovika. Uzalud smo ga svi molili da sva svoja životna iskustva sa ženama stavi na kartušinu i da ka obavezno štivo za svakoga muškoga damo u muzej seksualne revolucije, ako se ikad izgradi.
Davor nam je samo zna reć ka ono da smo munjeni, da nije on mona pa da sad mora po stare dane počet pisat neke pizdarije iz svog života.
Danas Davor ka zaslužni penzioner i aktivni sudionik seksualne revolucije i to ka dobrovoljni prvoborac, baci đir Kalelargom, popije jedan najviše dva makijata dnevno i baci ko zna koliko očada za mladim pilicama. Kako je to skroz bezazleno, to ga niko ne može optužit za pedofilske poglede.
Jednom je neko lipo reka da, ako bi se poštiva zakon, onda bi Davor završija u pržun, ako bi bacija ozbiljnu očadu za kojom i od pedeset godina.
Sad se vi pitate zašto je ova kroki-štorija o Davoru uopće napisana. E, pa da i to pomalo objasnim. Kad čovik vidi ovu današnju mladost dođe mu da popizdi. Sve se izokrenilo, izmišalo, sve je pošlo na krivu bandu. Na kvasinu. Partili su svi oni nevini i blesavi sitni gušti ulaska u svit seksa ka u vrime naše i Davorove mladosti. A, sve je počelo onog momenta kad su se ženske i muški razdvojili na plesu. Više se uopće ne pleše sentiš ili „stiskavac” kako smo mi zvali ono flaster-plesanje. Nedavno mi je sin od mog prijatelja reka, da danas ako koji romantični D.J. opizdi koji sentiš u diskoteci, plesni podij ostaje prazan. To je jedna stvar.
Druga je ta, da se više razgovara priko mobitela, interneta, E-maila, nego ono normalno, kako se kaže u kvatro oči. Još malo pa će se za koju godinu seksat priko tih info-makina, a dica će se pravit uz pomoć nekih novih makina koje će munjeni svit tek izmislit.
Eto, zato na kraju ove štorije o Davoru ja mislim da bi najbolje bilo lipo Davora klonirat u milijun primjeraka i sve bi se odma prominilo. Šta se čeka?
*Lovre Kovačević, poznati autor tekstova i glazbe za pjesme brojnih zadarskih i dalmatinskih izvođača, godinama piše priče inspirirane anegdotama iz života Zadra i Zadrana. Priče iz njegove zbirke “Male zadarske štorije” mnogi su pročitali u rukopisu, ali dosad nisu bile objavljene. Donosimo ih uz dozvolu autora, oprema teksta je redakcijska.
