“Neki fratri koji su živjeli u San Giovanni Rotondu s Padre Piom jednom su čuli tajanstveni zvuk iz samostana. Jedan od fratara rekao je da je zvučalo poput ‘glasova koji pjevaju u prekrasnoj harmoniji’. Nitko nije mogao pronaći izvor.
Padre Pio je bio duboko uronjen u molitvu u to vrijeme, i netko mu je prišao da ga pita zna li odakle dolazi pjevanje. Kao da je probuđen iz dubokog sna, odgovorio je: ‘Zašto ste svi tako iznenađeni? To su glasovi anđela koji vode duše iz čistilišta u raj.’
Ova priča i druge, navedene u knjizi Padre Pio: Istinita priča autora C. Bernarda Ruffina, prikazuju nadnaravnu osjetljivost Padre Pia na anđeoski svijet i duše u čistilištu.
Mogao je vidjeti duše iz onoga svijeta
Padre Pio je mogao ne samo čuti nego i vidjeti duše iz onoga svijeta. Ponekad je imao dar spoznaje o vječnom stanju onih koji su umrli. Priča se da je udovica čovjeka koji je umro samoubojstvom jednom pitala o stanju njegove duše, a Padre Pio je odgovorio: ‘Spašen je. Između mosta i rijeke pokajao se.’
Njegovi nadnaravni darovi nisu dolazili lako. Obilježili su ga život intenzivne patnje, uključujući to što je 50 godina nosio rane stigmi.”
“U svojoj patnji, Padre Pio je imao posebnu pobožnost prema dušama u čistilištu. U ranoj fazi svog svećeništva pisao je svom duhovnom ravnatelju: ‘Već neko vrijeme osjećam potrebu da se predam Gospodinu kao žrtva za jadne grešnike i za duše u čistilištu.
Ta želja je neprestano rasla u mom srcu, sve dok nije postala snažna strast. Prikazao sam se Gospodinu, moleći Ga da na mene stavi kazne koje su namijenjene grešnicima i dušama u čistilištu, čak ih i umnožavajući stostruko, sve dok obraća i spašava grešnike te brzo oslobađa duše iz čistilišta.’
Padre Pio je govorio da mu je trpljenje sve veće i bez utjehe bilo ‘sva njegova radost’ jer je time olakšavao Isusove boli.
Duše iz čistilišta otkrivaju što ih najviše rastužuje: ‘Ne mole, čak ni na sprovodu’
Posjet duše iz čistilišta
Godine 1922. Padre Pio je ispričao biskupu i nekoliko fratara priču o duši koja ga je posjetila iz čistilišta.
Jedne snježne zimske večeri Padre Pio je sjedio kraj kamina u samostanu, moleći, kada je pokraj njega sjeo starac. Padre Pio nije mogao zamisliti kako je mogao ući u samostan u to doba noći.
‘Tko si ti? Što želiš?’ pitao je Padre.
Čovjek je rekao da se zove Pietro Di Mauro i da je umro u ovom samostanu 18. rujna 1908., kada je bio sirotište. Zaspao je s upaljenom cigaretom, koja je zapalila madrac, pa je umro od gušenja i opeklina.
‘Još uvijek sam u čistilištu,’ rekao je starac. ‘Trebam svetu misu kako bih bio oslobođen. Bog mi je dopustio da dođem i zamolim te za pomoć.’
‘Budi siguran da ću sutra slaviti misu za tvoje oslobođenje,’ odgovorio je Padre Pio, a zatim ga ispratio do vrata, koja su bila zatvorena i zaključana.”
“Padre Pio je održao misu za starca kao što je obećao. Nekoliko dana kasnije, otišao je s drugim fratrom u gradsku vijećnicu i pogledao zapise iz 1908. Tamo su otkrili da je zaista 18. rujna te godine čovjek po imenu Pietro Di Mauro umro od opeklina i gušenja na mjestu koje je tada bilo sirotište, a sada je franjevački samostan, piše catholicexchange.com
Brat Padre Pija u čistilištu: Istinita poruka redovnika zapanjila je svijet
