Jednom davno neki kažu da je to bilo 245. godine naše ere dječak po imenu Nicolas rođen je u dalekoj zemlji. Živio je u Patari u gradu Myra u zapadnoj Turskoj.
Nikola je bio sin bogatog trgovca. Bio je ljubazan dječak koji je imao sve što je mogao poželjeti. Ali njegovi prijatelji su uglavnom bili djeca siromašnih seljaka. Tako je Nicolas na svoj rođendan davao darove, umjesto da ih prima.
Jednom je, barem tako priča ide, čuo za siromašnog oca koji je trebao miraz za svoje tri kćeri. Nicolas je noću prošao pored njihove kuće i ubacio unutra torbicu punu zlatnika, pomažući tako ocu da isprati svoje kćeri u njihov dobar život.
Gorljivi biskup Katoličke Crkve
Kada je Nikola bio mlad, dobio je dobro obrazovanje i putovao je u Palestinu i Egipat. Pristupio je Katoličkoj crkvi i postao najmlađi biskup u njezinoj povijesti. Sada se zvao Nikola i bio je biskup Mire.
Kao i mnogi drugi kršćani tog doba, bio je zatvoren zbog svojih uvjerenja dok je na vlasti bio rimski car Dioklecijan. No Nicolas je oslobođen kada je novi vladar, Konstantin Veliki, objavio da će kršćanska crkva biti službena religija.
Koliko je jako volio Isusa, istinu i Katoličku crkvu podjeća i ova priča. Naime, godine car Konstantin sazvao je sve biskupe kako bi raspravljali o učenju heretika Ariana koji je tvrdio da Krist nije Bog, te je hulio na ime Isusovo, i negirao Sveto Trojstvo.
Nikola, tada biskup nije više mogao slušati njegove hule, dignuo se sa stolice došao do heretika Arija i opalio mu šamar. U prostoriji je nastao muk i biskupi su bili šokirani. Bilo je to tada nevjerojatno da biskup tako izgubi kontrolu i udari nekoga. I danas bi bilo. Biskupi su doveli Nikolu do Konstantina ali on ga nije htio kazniti iako je u to vrijeme zaslužio kaznu. Nikola je objasnio da nije mogao slušati da netko tako huli na Gospodina.
Nakon što je Nicola umro, pokopan je u Demreu u Turskoj i tamo je sagrađena crkva njemu u spomen. Oko šest stotina godina kasnije, talijanski gusari ukrali su neke od njegovih kostiju i odnijeli ih u Bari u južnoj Italiji, užurbani lučki grad tijekom srednjeg vijeka. U žurbi su ostavili nekoliko kostiju koje su sada izložene u Muzeju Antalya u Turskoj.
Ime mu se slavi diljem Europe i svijeta
Oko dvjesto godina nakon njegove smrti, rimski car sagradio je crkvu u čast svetog Nikole u Konstantinopolu, Grčka. Tijekom srednjeg vijeka priče o slavi svetog Nikole brzo su se proširile i sada su mu posvećene tisuće crkava. Samo u Engleskoj više od četiri stotine crkava posvećeno je Nikoli.
Proglašen je zaštitnikom Rusije, Moskve, Grčke, djece, mornara, zatvorenika, pekara, zalagaonica, trgovaca pa čak i vukova! Grčki i ruski mornari mole svetog Nikolu za zaštitu i uvijek nose sliku sveca u kabini svojih brodova.
Do 17. stoljeća Dan svetog Nikole slavio se diljem Europe. Vjeruje se da je 6. prosinca ili rođendan svetog Nikole ili godišnjica njegove smrti. Danas je raširena tradicija da se uoči ovog dana djeci dijele darovi. U Njemačkoj se taj dan slavi 6. prosinca, u Nizozemskoj je 5. prosinca Dan svetog Nikole. Sveti Nikola je u Njemačkoj bio poznat kao Sankt Nikolaus. Tijekom 17. stoljeća njemački protestanti počeli su poticati štovanje dijeteta Krista kao darovatelja na njegov poseban dan: 25. prosinca. I tako je u nekim zemljama tradicija darivanja sv. Nikole postala vezana i za Božićno vrijeme.
Strašna legenda od djeci
U zbirci legendi o njegovom životu govori se o tome kako je spasio djecu zaklanu u mesnici. Ovu legendu u baladu je sastavio Gerard de Nerval.
Bila su tri mala dječaka vrlo siromašna.
Otišli su u polja pabirčiti
Noću su došli u kuću mesara
“Za konak te molimo dobri mesare.”
“Da, dječaci, uđite, uđite!”
“Ima mjesta za vas sigurno!”
Tek što su ušli u kuću,
kad ih je mesar, okrutni, ubio.
Ubio ih je i potom isjekao na kriške.
U kaci za soljenje držao ih je kao svinjetinu.
Tada sveti Nikola dolazi spasiti stvar. nakon što je svratio u mesnicu.
Mesaru, mesaru, ne bježi!
“Ali moli Boga da ti oprosti.”
Tada je sveti Nikola otišao do kade, podigao tri prsta i rekao:
“Dječačići moji koji spavate dolje”,
“Ja sam veliki sveti Nikola”,
“Zapovijedam ti, Probudi se, probudi se!”
Mali brzo ustaju.
Ova je priča bila vrlo popularna tijekom stoljeća i stekla je svetom Nikoli nebeski ugled jer sv. Nikola uskrišava mrtve.
Iako to možda nije priča uz vatru koju možete ispričati svojoj djeci, pomaže vam objasniti nešto o povijesti Svetog Nikole.
Ulje svetog Nikole
Još jedna zanimljivost o svetom Nikoli je i ulje s njegova groba iz Barija u Italiji. Iz njegova groba kaplje tekućina koje se skuplja svake godine 9. svibnja i dijeli vjernicima. Ponekad se naziva “mana”, a već “stotinama godina mana se skuplja, miješa sa svetom vodom i puni u male staklene bočice ukrašene ikonomm sveca.”
Vjeruje se da ulje ima ljekovitu moć, i postoje broja svjedočanstva ozdravljenja po mazanju ovim uljem. Općenito se vjerovalo kroz stoljeća da je ova tekućina – opisana u prvim izvješćima kao ulje, ali je nedavno otkriveno da je voda – lijek za sve.
Kosti i proizvodnja ulja ostali su nepomućeno čudo sve do 1953., kada su restauratorski radovi u bazilici zahtijevali premještanje relikvija. Studiju je dopustio i vodio Luigi Martino, profesor ljudske anatomije na Sveučilištu u Bariju.
Kada je grobnica otvorena, otkriveno je da nepotpuni kostur počiva u plitkom bazenu tekućine. Istraživanja su pokazala da se radi o slabom čovjeku u 70-ima, što odgovara tradicionalnoj priči o smrti svetog Nikole u dobi od 74 godine.
Relikvije su ostavljene na lanenoj plahti na kojoj se vidjelo da skuplja vlagu čak i dok se studija nastavljala. Po završetku izgradnje 1957. kosti su ponovno pokopane, gdje su nastavile vlažiti okolni prostor
Atlas Obscura kaže da postoje mnoge teorije o uzroku tekučine, uključujući kapilarno djelovanje kamene grobnice koja usisava tekučinu iz zemlje ili morsku vodu i redistribuira je u grobnici. Ali “čudotvorno ulje” postalo je toliko poznato, jer su bočice bile odnesene u sve krajeve kršćanskog svijeta a čuda su se navodno događala i događaju se do danas.
Ulje svetog Rafaela liječi ljude u 110 zemalja, a daje se besplatno! Sve je pokrenuo svećenik zaređen nakon 40 godina ovisnosti