Na Facebook stranici “Balkan danas” pojavila se anonimna ispovijest žene koja tvrdi da godinama trpi obiteljsko nasilje, a njezina priča, kako navodi, kulminirala je nizom događaja koji su je doveli do zatvora i odvajanja od djeteta. U potresnom obraćanju opisuje odnos obilježen fizičkim napadima, psihičkim pritiscima i, kako tvrdi, izostankom adekvatne institucionalne zaštite.
Navodi da je “žrtva nasilja još od početka izvanbračne veze koja je započela u listopadu 2021. godine”, kada je ušla u odnos s muškarcem koji je bio “svježe razveden” i imao dijete iz prethodne veze. Već nakon mjesec dana uslijedio je prvi napad, a kao uzrok ističe da “spominjanje bivše supruge u njemu stvara bijes i pretvara ga u zvijer, a pod utjecajem alkohola to se dodatno pojačava”. Unatoč tome, ostala je u vezi, priznajući: “Prešla sam preko toga, uvijek kriveći sebe.”
Ubrzo je ostala trudna, a odluka o djetetu bila je praćena pritiscima. Kako tvrdi, suočila se s ucjenama: “Ako ne rodim to dijete, nema ništa od nas”, zbog čega je nastavila odnos, iako danas vjeruje da ju je želio “zadržati kao nekoga tko bi mu pomogao oko odgoja djeteta iz prvog braka”. Ističe i da je nailazila na poruke drugim ženama, ali bi on tvrdio da “nije tako mislio”, što je ona ponovno tolerirala.
‘Iz siromašne sam obitelji, nemam kamo otići’
Posebno naglašava njegov problem s alkoholom, navodeći da “ne zna kada je dosta, a kada ne pije, onda je nervozan, tresu mu se ruke i svi su mu krivi”. Jedan od najtežih napada dogodio se u osmom mjesecu trudnoće, kada je, kako tvrdi, pretučena zbog jedne riječi. Posljedice opisuje riječima: “Razderan obraz, pokidane naušnice, modro uho, pola kose počupano“, dodajući da ima fotografije, ali nasilje tada nije prijavila. Kao razlog šutnje navodi teške životne okolnosti: “Iz siromašne sam obitelji, nemam kamo otići, cijeli život smo bili podstanari”, uz bolesne roditelje koje je, kako kaže, i sama uzdržavala. Nakon rođenja drugog sina, za kojeg tvrdi da mu se “jedino ona obradovala”, nasilje se nastavilo. Tijekom šetnje 2023. godine dobila je, kako navodi, “šamar iz sve snage i pala pred kolica s djetetom”, pri čemu je zadobila ozljede i prvi put pozvala policiju.
Iako su tada uvedene mjere, partner ju je, kako tvrdi, protu-prijavio, a ona je kasnije povukla tužbu i dopustila mu povratak. Nasilje se potom proširilo i na njezina sina iz prvog braka. Navodi da je došlo do “šamaranja mog sina”, nakon čega je dječak otišao ocu i prijavio slučaj. Unatoč tome, pokušala je smiriti situaciju, dok su se problemi dodatno produbljivali zbog financija i sudskih postupaka. Novi incident dogodio se 24. veljače 2026. godine, kada je, nakon svađe i uvreda, ponovno pozvala policiju. On je udaljen iz stana, ali tvrdi da nije bila obaviještena o produženju mjera. U međuvremenu mu je slala poruke, među ostalim i jer su ostali “praznog hladnjaka i praznog novčanika”, ne znajući da time krši zabranu.
Po izlasku iz zatvora suočila se s činjenicom da ne može vidjeti dijete
Ubrzo ju je, kako navodi, partner prijavio, nakon čega je privedena. Tvrdi da joj u sudskom postupku “nije rečeno da ima pravo na odvjetnika niti na žalbu”, te da joj je izrečena kazna od deset dana zatvora “kao najvećem kriminalcu”. Tijekom boravka u zatvoru opisuje teške uvjete: “Kljukaju me lijekovima da ne osjećam ništa, tražim pravnu i psihološku pomoć, nema je.” Za to vrijeme, kako tvrdi, partner je preuzeo dijete, odveo ga kod svoje majke i starijeg sina izbacio iz kuće. Po izlasku iz zatvora suočila se s činjenicom da ne može vidjeti dijete niti zna gdje se nalazi. U Centru za socijalni rad, kako navodi, rečeno joj je: “I on je otac koliko ste i vi majka, podnesite tužbu za skrbništvo pa ćemo vidjeti.”
Danas je, kako ističe, pokrenula postupak, ali strahuje za ishod. Pita se “je li moguće da je netko na njegovoj strani i nakon četiri prijave”, te može li izgubiti skrbništvo zbog “poruka koje nisu bile prijetnja, već vapaj za pomoć”. Svoju ispovijest zaključila je riječima da joj je “napravio pakao od života” i molbom za pomoć jer više ne zna kome se obratiti.
