Da malo poznata nizozemska glumica Sylvia Kristel nije otišla na audiciju za reklamu za sapunski puder, njezino ime ne bi postalo sinonim za seks. Ali jest.
I, kako je pričala, slučajno je pokucala na pogrešna vrata i završila u sobi u kojoj je francuski redatelj Just Jaeckin testirao glumice za film.
Kad ju je zamolio da skine haljinu, znala je da se od nje ne traži da reklamira sapun u prahu – i ništa u vezi s njim nije bilo bjelije od bijelog.
Ispostavilo se da je film nabrijani hit Emmanuelle iz sedamdesetih, a sada postoji novi ‘feministički’ remake, koji se nada da će oponašati uspjeh originala – ali s publikom koja je mnogo bolje upoznata s MeToo-om.
Kristel, bivša Miss TV Nizozemske, glumila je istoimenu zafrkanticu u prvom izlasku erotske drame. U filmu ju njezin razvratni muž potiče da istraži sve mogućnosti seksa (sa ženama i muškarcima, starim i mladima, strancima kao i prijateljima).
Da malo poznata nizozemska glumica Sylvia Kristel (na slici) nije otišla na audiciju za reklamu za sapun u prahu, njezino ime ne bi postalo sinonim za seks
Ian McShane sa svojom bivšom partnericom Sylviom Kristel snimljen u veljači 1978
Naslovnica DVD-a za originalni Just Jaeckin film Emmanuelle, objavljen u lipnju 1974
Kristel 1976. Emmanuelle je vidjelo 350 milijuna, unatoč tome što ju je Franco cenzurirao u Španjolskoj i montirao za video izdanje u Velikoj Britaniji 1990.
Objavljen je u lipnju 1974., ali ‘neobuhvaćen’ bi mogla biti bolja riječ, jer je izazvao senzaciju i postao najbolji ovogodišnji francuski hit na kino blagajnama. U jednom kinu na Champs-u
Elysees u Parizu prikazivat će se neprekidno sljedećih 12 godina, a kada je prikazivanje završilo 1986., Kristel je prisustvovala završnoj projekciji.
Diljem svijeta Emmanuelle je vidjelo 350 milijuna. U Španjolskoj, gdje ju je Franco zabranio, unajmili su letove za Francusku da je vide. Stupnjevi cenzure su bili različiti. Scena u baru u kojoj tajlandska striptizeta puši cigaretu iz svoje vagine izrezana je iz britanskog video izdanja 1990., ali restaurirana za DVD iz 2007.
S obzirom na njegov globalni uspjeh, nije ni čudo što je film pokrenuo niz nastavaka, nastavaka, imitacija i parodija. Kristel je glumila u još nekoliko njih, sve do Emmanuelle 4 (1984.), do kada je odlučeno da (u 32) postaje malo predugačka.
Smiješna pripovijest bila je ispravno konstruirana prema kojoj je otputovala u Brazil na estetsku operaciju, koja je bila toliko opsežna da je iz nje izašla u ulozi sasvim druge glumice, mnogo mlađe Mie Nygren.
Do tada je Kristel barem skrenula s Carry On Emmannuelle iz 1978. (pravopis je promijenjen kako bi se izbjegli problemi s autorskim pravima), u kojem se Kenneth Williams pojavljuje kao francuski veleposlanik Emile Prevert i Joan Sims kao njegova domaćica gospođa Dangle. Naslovna uloga pripala je Suzanne Danielle.
Ali Kristel je ta koja će zauvijek biti sinonim za Emmanuelle, bez obzira na remake iz 2024.
Pričajući ‘revidiranu priču o Emmanuelleinom seksualnom buđenju, s feminističkim prizvukom’, ova verzija, također naslovljena Emmanuelle – s francuskom glumicom Noemie Merlant u kultnoj ulozi – nedavno je imala svjetsku premijeru na Filmskom festivalu u San Sebastianu u Španjolskoj.
Međutim, prve kritike bile su mlake.
Film odražava 50 godina star izvornik vodeći svoju junakinju na ‘erotsko’ istraživačko putovanje na Daleki istok. Kao i prije, poseksala se sa strancem u avionu. Čak i ako putovanje avionom prvom klasom nije ono što je bilo 1974., milja visoki klub i dalje radi.
Ali tko god je danas imao ideju preraditi Emmanuelle, nije bila dobra. Da, ovaj se film grči i stenje, ali samo s MeToo senzibilitetom. Ovaj put nema dominantnog muža. Ugađanje muškarcima i povremenoj ženi nije bit i kraj svega za Merlantovu Emmanuelle kao što je to bilo za Kristelinu.
Sylvia Kristel sa svojim sinom Arthurom u Amsterdamu u veljači 1975. Nizozemska glumica zauvijek će biti povezana s Emmanuelle bez obzira na remake 2024.
Kristel sa suprugom, redateljem Philippeom Blotom u Sjeni dvorca od pijeska
Kristel na Sejšelima na snimanju Good Bye Emmanuelle u travnju 1977
Kristel s McShaneom na 36. dodjeli Zlatnih globusa u hotelu Beverly Hilton u Kaliforniji
Više nije dosadna, razdragana domaćica. Umjesto toga, ona je direktorica hotelskog lanca u oštrim odijelima poslana u Hong Kong da otpusti ledenu menadžericu koju glumi Naomi Watts. I premda se sprijatelji s kurvom, kao u originalu, ovoga je puta mlada žena samo seksualna radnica u pauzama od studija engleske književnosti.
Jedan je recenzent opisao film kao ‘jedan veliki anti-vrhunac’. Antiklimaks ili ne, Kristel više nije tu da to vidi. Umrla je od raka 2012., u dobi od 60 godina, nakon života u kojem je nakratko blistava slava bila zasjenjena neuspjehom i tragedijom.
U prodorno iskrenoj autobiografiji iz 2007. napisala je da, iako je nastavila glumiti u mnogim drugim filmovima (uključujući jednostavnu verziju Ljubavnika Lady Chatterley iz 1981. u kojoj nikoga nije uvjerila kao engleska aristokratkinja), nikada nije mogla slegnuti ramenima pred svojim najizdržljivijim likom : ‘Bio sam odjeven, ali ljudima sam se više sviđao gol. Govorio sam, ali više su voljeli da ćutim ili sinkroniziran.’
Možda je njezino tragično postojanje zacrtano od samog početka. Rođena je 1952. u Utrechtu i odrasla je u hotelu koji su vodili njezini roditelji (obojica alkoholičari). Ona i njezina sestra dijelile su sobu 22, osim kada je bila potrebna gostima koji su plaćali. Zatim, ponekad nakon što bi otišli u krevet, bili bi požureni u sobu 23, glorificirani ormar.
‘Pitala sam se: ‘Što ako moji roditelji trebaju sobu 23?’, napisala je. ‘Kamo bismo onda otišli?’
Njezina autobiografija počinje, razdirući, seksualnim napadom od strane upravitelja hotela, kojeg je znala kao ujaka Hansa, kad je imala devet godina.
Prije nego što se moglo pogoršati, ušla je njezina teta. Hans je dobio otkaz i Sylvia ga je gledala kako odlazi. Ali kad su se vrata zalupila, osjetila je ‘tračak žaljenja’, razmišljajući o tome da je možda njegova kazna bila ‘prestroga, više nego što ja vrijedim?’
Taj mučni manjak samopoštovanja, koji ju je pratio cijeli život, pojačao se u 14. godini kada se njezin otac, koji je otišao živjeti s drugom ženom, vratio u hotel sa svojom novom ljubavnicom i izbacio svoju ženu i dvije kćeri.
Napustila je školu sa 16 godina i radila kao daktilografica, no njezino lijepo lice i vrbasta figura ubrzo su privukli agencije za modele, rasplamsavši glumačke ambicije. No novac ponuđen za Emmanuelle bio je sitan novac, manje od 5000 funti.
Isprva ju je odbila, ali ju je na ulogu nagovorio dečko Hugo Claus, belgijski romanopisac nominiran za Nobelovu nagradu, 23 godine stariji od nje.
Film se trebao snimati na Tajlandu, a Claus – koji je želio besplatno putovanje – uvjeravao je Kristel da film ionako nikada neće izaći u Nizozemskoj, tako da njezina majka ne mora znati i ne bi je bilo sram.
Suprotno tim uvjeravanjima, Emmanuelle je na kraju imala seizmički učinak čak i na filmsku industriju, budući da su producenti shvatili da postoji glavni komercijalni potencijal u softcore pornografiji.
Emmanuelle je razorno utjecala na Kristel, budući da je bila zaražena pretpostavkom da su ona i njezin lik jedno isto
Nikoga tko je poznavao Kristel nije iznenadilo kada je umrla sama u malom stanu u Amsterdamu
Kristel na vjenčanju s redateljem Philippeom Blotom u Parizu u lipnju 1986
Ali njegov najrazorniji učinak bio je na Kristel, zauvijek zaraženu pretpostavkom – koju je smatrala seksističkom – da su ona i Emmanuelle jedno te isto. Nitko nije pretpostavljao da je John Wayne išao okolo na konju i pucao u ljude, rekla je jednom prilikom, ‘a ipak misle da sam nimfomanka’.
Nije bila, ali je, kako se činilo, vodila živahni život.
Među njezinim ljubavnicima, nakon što ju je Emmanuelle učinila zvijezdom, bio je priapic Warren Beatty i francuski redatelj Roger Vadim.
Ali bio je to britanski glumac Ian McShane zbog kojeg je ostavila Clausa (koji je bio otac njenog jedinog djeteta, Arthura). Preselila se s McShaneom u Kaliforniju. ‘Mislila sam da me Hollywood čeka’, rekla je. “Nije.”
Imali su toksičnu petogodišnju vezu u kojoj se ona navukla na kokain i alkohol te pobacila nakon pada niz stepenice. Njezin sin Arthur poslan je natrag u Utrecht da živi s Kristelinom majkom. ‘Ne sjećam se da sam bila tužna’, prisjetila se. ‘Zapravo, laknulo mi je što moj sin bježi iz tog života – mog života, moje magle.’
Udavala se dva puta nakon što su se ona i McShane rastali. Njezin prvi brak, s američkim milijunašem, biznismenom, trajao je pet mjeseci. Drugi, belgijskom filmskom producentu, trajao je dovoljno dugo da je on očisti od novca koji je zaradila na nastavcima Emmanuelle.
Izgubila je domove koje je posjedovala u Los Angelesu, Parizu, Nizozemskoj i južnoj Francuskoj te je proglašena bankrotom.
Unatoč svom tom jadu, Kristel je, po mišljenju svojih prijatelja, zadržala ironičan duh. Bila je bistra, pronicljiva, elokventna i tečno je govorila četiri jezika, štoviše, smetalo joj je što je Emmanuelle tako loše sinkronizirana na engleski jer ga je savršeno govorila.
Ipak, nije iznenadilo nikoga tko ju je poznavao kada je umrla sama u malom stanu u Amsterdamu.
Teški pušač od 11 – 11 godina! – dijagnosticiran joj je rak grla, pa pluća.
Dok se nova verzija Emmanuelle prikazuje u Francuskoj i šepa prema datumu izlaska u Velikoj Britaniji, čini se vrijednim prisjetiti se da je original bio više od slučajno tempirane vježbe meke pornografije.
Kao što Barry Forshaw piše u svojoj autoritativnoj knjizi Sex And Film, Kristel u Emmanuelle prenosi ‘prilično dobitnu mješavinu naivnosti i suptilne seksualne privlačnosti; kao žena potpuno opuštena sa svojim tijelom, uvjerava u svemu’.
Da joj je samo sve ostalo bilo ugodno, sigurno bi imala mnogo sretniji život.
