Iako će se izbor za novog predsjednika HAZU-a održati tek u prosincu iduće godine, već se zahuktava kampanja oko kandidata koji žele na čelo te najviše hrvatske znanstvene i umjetničke institucije utemeljene 1861. godine.
Velimir Neidhardt, prvi šef Akademije iz umjetničkog razreda, arhitekt je koji iza sebe ostavlja samo skandale i HAZU kao zatvoren, uskogrudni krug HDZ-u bliskih ljudi, obilježen i privatnim aferama. S jedne je strane za Akademiju dobro što on više ne može biti izabran za predsjednika jer mu istječe drugi mandat na čelu te nekoć časne institucije, ali prema onome što se može čuti iz izvora bliskih Akademiji, nema nade da za HAZU dolaze bolji dani: favorit je za novog čelnika Akademije akademik dr. Davor Miličić, zagrebački liječnik. Riječ je o čovjeku koji slovi kao “bolesno ambiciozan” i naročito tašt, iza čijih ambicija, doduše, stoje i veliki rezultati u medicini. No uzalud svi rezultati kada dopušta da ga se zakulisnim igrama dovede u poziciju da, preuzimanjem HAZU-a, nastavi sa sramotnim rabotama i politikama Velimira Neidhardta.
Davor Miličić, rođen u Zagrebu 1962. godine, završio je Klasičnu gimnaziju i studij medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s prosječnom ocjenom 4,9, uz Rektorovu nagradu kao priznanje izvrsnosti tijekom studija. Već s 27 godina obranio je doktorski rad, nakon čega se zapošljava kao viši asistent te napreduje do profesora. U KBC‑u Zagreb 2000. postaje pročelnik Odjela za koronarnu intenzivnu skrb i aritmije, koji je ubrzo prerastao u Zavod za intenzivno kardiološko liječenje te transplantacijsku kardiologiju. U sklopu Zavoda osnovao je Nacionalni referentni centar za akutno i intenzivno liječenje kardioloških bolesnika te Centar za zatajivanje srca i transplantacijsku kardiologiju. Kao dugogodišnji voditelj Programa transplantacije srca u KBC‑u Zagreb, stekao je međunarodnu prepoznatljivost. Ujedno je glavni koordinator specijalizacije iz kardiologije na razini Ministarstva zdravstva te inicijator i voditelj poslijediplomskog specijalističkog studija kardiologije. Riječ je, dakle, o neupitnom znanstvenom postignuću.
Zakulisne igre
No, paralelno s tako impresivnim životopisom, ambicioznog akademika prate i javne kontroverzije o kojima se u Hrvatskoj već pisalo. Situacija u HAZU-u opisuje se u više redova kao “šokantna” i indikativna za navodne zakulisne igre njezina vodstva. Još se lani spekuliralo da je Zvonko Kusić, bivši predsjednik HAZU-a, očito izabrao Davora Miličića kao osobu koja bi trebala preuzeti čelnu poziciju u Akademiji, a kao glavna podrška u tom procesu navodi se “njegova bliska prijateljica, ili nešto više, Irena Škorić”. Ova redateljica hrvatskoj je javnosti poznata po prijateljskim odnosima sa starijim moćnicima, u što se savršeno uklapa i njezin odnos s Miličićem.
Svojedobno ga se spominjalo i u kontekstu politike pa se govorilo da bi mogao ući u Plenkovićevu vladu kao zamjena za ministra zdravstva Milana Kujundžića, uglednog gastroenterologa čija je politička karijera krahirala osnivanjem stranke Zora i užasnim rezultatima na predsjedničkim izborima prije dva izborna ciklusa. Taj se plan nije realizirao, no smatralo se da je bliskost predsjednika Vlade i Miličića lokalnog karaktera jer i on korijene vuče s Hvara, točnije iz Brusja.
Sramotna ostavština prvog čovjeka Akademije: Za njim ostaje ilegalan balkon i notorno ‘parkiralište’
Miličić je, pak, punio stupce žutog tiska zbog glasina o vezi sa spomenutom Irenom Škorić, koja se s akademikom zbližila nakon prekida s redateljem Brankom Ištvanićem. Nakon toga više je puta viđena u Miličićevu društvu, pa i na praizvedbi baleta “Opasne veze”, nakon čega su se nastavili družiti na domjenku na kojem su fotografirani. Svoj prijateljski odnos Škorić, koja je novinske stupce punila pričama o pozamašnim uplatama vračarama kako bi joj “skinule crnu magiju”, i akademik Miličić pokazali su i na promociji knjige “Božić u Zagrebu” spisateljice Rosie Kugli, a detalj s tog ugodnog druženja objavila je autorica na svojem profilu na Facebooku. “Herz roman i sindrom slomljenog srca. Ali nema brige, tu je doktor za slomljena srca. Moj dragi Davor i Irena”, napisala je Kugli.
Promjena paradigme
S druge strane spektra miran je i uzoran znanstvenik, akademik Željko Kaštelan, predstojnik Klinike za urologiju KBC-a Zagreb te potpredsjednik Znanstvenog vijeća za medicinu i tehniku HAZU-a. Upravo tog uglednog liječnika na čelu HAZU-a želi onaj dio akademika koji smatra kako je stanje u instituciji neodrživo i zahtijeva promjenu paradigme. Kaštelan je također čovjek s fascinantnim životopisom, više je puta bio na znanstvenom i stručnom usavršavanju u inozemstvu. U Leidenu (Eurotransplant, Nizozemska) educirao se u području transplantacijske medicine, u Hamburgu (Njemačka) u području primjene laparoskopske kirurgije u urologiji. Boravio je na Klinici za urologiju Fulda (Njemačka), gdje se usavršavao u području urološke onkologije te na Mayo klinici (Rochester, SAD), gdje se usavršavao u području primjene robotske kirurgije i transplantacije bubrega. Suosnivač je više centara u KBC-u Zagreb: Centra za prostatu, za bolesti mokraćnog mjehura, za robotsku medicinu, za transplantaciju bubrega, za reprodukcijsku medicinu i andrologiju te Centra za andrologiju Europske androloške akademije. Uveo je cijeli niz novih operativnih pristupa i tehnika u urološkoj struci u Republici Hrvatskoj. Godine 2019. obavio je sa suradnicima prve operacije primjenom složenog robotskog sustava i time dao poticaj implementaciji robotske kirurgije. Osim toga, dolazi iz ugledne liječničke obitelji, a njegov otac Andrija svojedobno je bio najmlađi tajnik Akademije u njezinoj povijesti. Uza sve to, Kaštelan na sebi nema ni privatne ni profesionalne mrlje, a slovi kao marljiv i pošten čovjek, što očito nije kriterij HAZU-ove elite okupljene oko Neidhardta i bivšeg šefa Kusića.
Neidhardtova ostavština kao predsjednika HAZU-a bila je, pak, predmet rasprave na stupcima ovih novina. Nakon njegova izbora za predsjednika HAZU više nije ono što je bio. Izrekla je to lani Večernjem listu nagrađivana književnica i spisateljica Julijana Matanović, koja je zbog Neidhardta prošla pravu kalvariju, da bi naposljetku bila “izbrisana” iz redova akademika, i to samo zato što je supruga Pavla Pavličića!
“Teško mi je o tome govoriti jer sam bila previše medijski izložena, ali se nadam da će se stvari poboljšati – moraju se poboljšati. Najvažnija hrvatska institucija ne može tako funkcionirati. Često se, iz pozicije žene, pitam znaju li oni kako se Josip Juraj Strossmayer odnosio prema hrvatskim spisateljicama i pitam se što bi on rekao na ono što se danas događa u HAZU-u”, rekla je tada Matanović, koju su bezobrazno, poštom, obavijestili da je nepoželjna u HAZU-u.
Iste je godine iz HAZU-a istupio i povjesničar umjetnosti Zvonko Maković, koji iz moralnih razloga više nije mogao sudjelovati u takvim radnjama. Nažalost, pod Neidhardtom se stupovi HAZU-a urušavaju, a njihova obnova bit će znatno teža i dugotrajnija od obnove HAZU-ovih zgrada stradalih u zagrebačkom potresu, što je posao koji je na sebe preuzelo Ministarstvo kulture. Neki bi rekli da je već i to pomalo ironično, da Neidhardt ni vlastitu kuću ne zna popraviti, kada se uzmu u obzir njegova životna postignuća.
Sramotna devastacija
Neidhardt je jedan od vodećih hrvatskih arhitekata. Među njegovim su djelima zagrebačka Nacionalna i sveučilišna knjižnica, zgrada INA trgovine u Novom Zagrebu, zgrada Croatia osiguranja u Miramarskoj, ali i novi zagrebački aerodrom, a ostavio je trajan trag i, primjerice, u središtu Banje Luke, gdje je svojedobno projektirao robnu kuću Boska i Dom radničke solidarnosti. Iz javno dostupne biografije iščitava se da je ovaj uglednik, koji je lani bio i predsjednik Etičkog povjerenstva pri Državnom izbornom povjerenstvu za parlamentarne izbore, rođen u Zagrebu 1943. u obitelji s arhitektonskim pedigreom. Sve to sugeriralo bi, dakle, da je riječ o osobi koju krase najmanje dvije vrline – izvanredno arhitektonsko znanje te apsolutno poštovanje pravila struke. Poželjno bi bilo i da je riječ o časnoj osobi kojoj ne bi palo na pamet ogriješiti se o zakone ove zemlje.
Tim je više hrvatska javnost (kako arhitektonska struka tako i svatko normalan) ostala zatečena kada se doznalo da je upravo on protagonist jedne od sramotnijih devastacija kulturnog dobra u Zagrebu. U listopadu 2020. Jutarnji je objavio šokantne fotografije kako je na unutarnjoj strani Kuće Job u centru metropole, u Ilici, na zgradi arhitekata Stjepana Hribara i Ivana Velikonje koja je uvrštena u Registar nacionalnih kulturnih dobara, sagrađen metalni kostur balkona stana u vlasništvu akademikove supruge Narcise. Prijave u vezi s radovima na dvorišnoj strani Ilice 17, potvrđeno je tada Jutarnjem, dobili su Državni inspektorat, Ured pučke pravobraniteljice te Služba za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine Ministarstva kulture.
“Na temelju prijava, Služba za inspekcijske poslove izvršila je očevid na predmetnoj lokaciji i utvrdila da su u stanu desno, na prvom katu građevine, u tijeku radovi rekonstrukcije stana i izgradnje novog balkona te utvrdila da za predmetne radove nisu ishođena potrebna odobrenja od Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu”, objavilo je ministarstvo.
Nastavak propadanja
Većina građana bila je zgrožena činjenicom da se na kulturnom dobru odvijaju radovi bez dozvola, i to nakon što je Zagreb zadesio strašan potres u kojem je dobar dio donjogradskih građevina nepovratno stradao. Da i ne govorimo kolika je sramota što je iza takve rabote stajao predsjednik HAZU-a.
Umjesto da ga uklone, Neidhardtovi su ilegalni balkon pretvorili u “ekološki zeleni viseći vrt” te ga naknadno legalizirali kao da je riječ o vrtnoj instalaciji, uz sporne papire i niz reakcija na “kreativni” pristup, a ustvari sramotno pljuvanje u lice Zagrepčanima. Dvije godine poslije na zaštićenom području Gromina Dolca kod Jelse na Hvaru, inspekcija je zatekla radove na kući Neidhardtovih bez građevinske dozvole. Objekt, s dizajnom izvan lokacijske dozvole, zatvoren je nakon posjeta inspekcije.
Neidhardt se našao i na udaru akademika jer su se usprotivili tomu što je provedena sramotna akcija oduzimanja financijske autonomije HAZU-u, u njegovoj i režiji tadašnjeg predsjednika Kusića. To prelijevanje Akademijina novca u državnu riznicu dovelo je, kako je rekao akademik Davorin Rudolf, do situacije da predsjednik HAZU-a mora pisati Ministarstvu financija ako želi kupiti poštansku marku. Neidhardt i društvo uzvraćali su akademicima koji su bili zgroženi tim postupkom da zapravo sudjeluju u predizbornoj kampanji uoči Neidhardtova izbora za šefa HAZU-a, što je još više razjarilo poštene u redovima HAZU-a koji su to vidjeli kao vrijeđanje svoga integriteta.
Dramatičan apel odjeknut će Hrvatskom: Zaustavite bahate akademike, jedan je serijski prekršitelj
Neidhardt se pokazao kao bahat i otresit čovjek i kada je “očitao bukvicu” našem novinaru koji ga je samo pitao zna li tko sustavno krši propise parkirajući skupocjeno vozilo ispred zgrade Knjižnice HAZU-a na Strossmayerovu trgu. U vremenima u kojima povlašteno parkirno mjesto u centru grada košta desetak tisuća eura, netko je prostor ispred Akademijine knjižnice odlučio iskoristiti kao svoje privatno parkiralište. “I kaj bih ja trebao, mahati palicom?!”, otresao se Neidhardt, iako se na Strossmayerovu trgu redovito može vidjeti nekoliko parkiranih vozila djelatnika HAZU-a. Time je potvrdio da mu propisi i zakoni ove zemlje vrijede otprilike kao otirač za blato s potplata skupih cipela u kojima se ukazuje na svečanostima. Kao arhitekt, on dobro zna da se i najsnažnije građevine mogu srušiti poput kule od karata ako je u njima jedan truo vijak ili ako popusti kakva greda. A HAZU nakon trule grede u vidu Neidhardtovih skandala nastavlja “čvrstom i časnom rukom”, a zapravo pod palicom vladajuće stranke, režirati daljnji pad reputacije nekoć najčasnije ustanove, prljavim igrama oko izbora predsjednika Davora Miličića koji sigurno neće vratiti izgubljene i ponižene članove, ali ni privući nove umove u svoje redove, čime će se nastaviti propadanje HAZU-a.
