Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) odbacilo je u lipnju zahtjev Slavena Kovačevića u predmetu protiv Bosne i Hercegovine, zaključivši da je aplikacija nedopuštena zbog zloupotrebe prava i nedostatka statusa žrtve. Time je poništena ranija presuda iz 2023. koja je bila u njegovu korist. Cijela presuda na 111 stranica objavljena je 1. listopada 2025.
CASE OF KOVAČEVIĆ v. BOSNIA AND HERZEGOVINA (1) by Uredništvo hercegovina info
Od “građanina BiH” do Hrvata po potrebi
Kovačević je godinama gradio imidž “građanina BiH” koji ne priznaje etničke podjele. Međutim, tijekom postupka pred Sudom otkriveno je da se u različitim kontekstima deklarirao različito. Na službenim stranicama Gradskog vijeća Sarajeva bio je evidentiran kao Hrvat. Prilikom stjecanja hrvatskog državljanstva, deklarirao je pripadnost hrvatskom narodu. U svojoj aplikaciji ESLJP-u, pak, tvrdio je da mu je etnička pripadnost “nebitna”. Sud je ove kontradikcije ocijenio dvosmislenima i obmanjujućima, što je ozbiljno narušilo njegov kredibilitet.
Zloupotreba prava: uvrede i teorije zavjere
Još ozbiljniji udarac bila je odluka Suda da Kovačević svojim postupcima zloupotrebljava pravo na pojedinačnu predstavku. U podnescima je iznosio uvrede i teške optužbe na račun tadašnje predsjednice ESLJP-a, članova vijeća i zastupnika BiH, sugerirajući političke urote i lobiranja. ESLJP je jasno poručio da takvo ponašanje nije legitimna kritika, nego napad na integritet institucije.
Sud je naglasio da obveze BiH u vezi s ranijim predmetima (Sejdić-Finci i dr.) ostaju na snazi, jer diskriminacija u izbornom sustavu postoji. No, slučaj Kovačević nije bio onaj koji će donijeti novu obvezu državi. Umjesto toga, poslužio je kao primjer kako Sud neće tolerirati actio popularis – opće kritike sustava bez dokaza o osobnoj povredi.
Za razliku od stvarnih žrtava diskriminacije koje su se godinama borile za svoja prava, Kovačević je – prema ocjeni Suda – nastupao više kao politički akter nego kao oštećeni građanin. Njegova sklonost prilagodbi etničkog identiteta političkim okolnostima samo je dodatno pojačala dojam oportunizma.
Veliko vijeće je zaključilo da Slaven Kovačević nije dokazao da je bio osobno i izravno diskriminiran u izbornom procesu, već da su njegove tvrdnje predstavljale pokušaj osporavanja cjelokupne ustavne i izborne arhitekture Bosne i Hercegovine, a ne zaštitu vlastitih prava. Takav zahtjev Sud je ocijenio oblikom actio popularis, odnosno inicijativom u općem interesu, što je nespojivo s Konvencijom.
Uz to je utvrđeno da je Kovačević zloupotrijebio pravo na podnošenje aplikacije, jer je tijekom postupka iznosio uvredljive i neosnovane optužbe na račun sudaca i predstavnika vlasti.
Europski sud je 25. lipnja presudio, većinom od 16 glasova prema 1, da podnositeljevi prigovori koji se odnose na navodnu povredu članka 3. Protokola br. 1 uz Konvenciju (pravo na slobodne izbore), samostalno i u vezi s člankom 14. Konvencije (zabrana diskriminacije), ne spadaju u opseg razmatranja pred Velikim vijećem, imajući u vidu neizravnu prirodu izbora za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH te izmjene određenih izbornih pravila na dan izbora 2. listopada 2022. godine.
Presuda ESLJP-a nije samo pravni udarac Kovačeviću, nego i političko razotkrivanje. Umjesto da potvrdi status borca za građansku državu, ovaj slučaj ga je obilježio kao licemjera koji manipulira identitetom i sudskim postupcima radi vlastite agende.
