Dosadašnji jednopolarni svijet sada postaje definitivno četveropolarni, svojevrsni oblik antičkih bornih kola zvanih – quadriga, koja vuku četiri konja i to usklađeno kako ne bi skliznula u provaliju. Takva kola se mogu vidjeti na brandenburškim vratima u Berlinu ili na zgradi moskovske opere
Ekonomska snaga Europske unije drastično je pala od 2000. godine kada je imala 15 članica do danas kada ih ima 27. U 2000.g. Europska je unija u nominalnom svjetskom BDP-u sudjelovala s 25%, a danas samo s 15%.
Američko gospodarstvo je 2000. godine u svjetskom BDP-u sudjelovalo s 30%, a danas s oko 25%.
Najveći skok je doživjelo kinesko gospodarstvo koje je u svjetskom BDP-u s 3,6% u 2000. godini svoj udjel povećalo čak na 18%, te na taj način preskočilo EU a uskoro će i SAD. Prema paritetu kupovne moći Kina je već prestigla Ameriku.
Telegrafski rečeno, ovako stvari stoje i one su dovele do ove velike gužve u geoekonomskim i geopolitičkim odnosima. Geoekonomija je oblik politike koja kroz ekonomiju teži ostvariti nacionalne interese određene zemlje. Trump sada panično želi geoekonomijom i korištenjem tuđih resursa zaustaviti taj pad SAD-a u svjetskoj ekonomiji sa željom da ga obnovi.
Povijest nam govori da je svaki svjetski ili regionalni lider koji to prestaje biti posezao za svim oblicima geoekonomije i geopolitike da bi pošto-poto zadržao položaj, uključujući i ratove. Prisjetimo se dugog razdoblja hegemonije Engleske i kako je sve završilo.
Dr. sc. Igor Dekanić: Energetika i geopolitika u oblikovanju energetske budućnosti
„Monetarna invazija“
SAD još uvijek uspijeva zadržati svoju poziciju u svijetu prije svega zbog vojne sile, a najviše zbog toga što je dolar još uvijek najvažnija svjetska valuta za međunarodnu trgovinu i investicije. Da dolar to nije, SAD bi se već suočio s neviđenom dužničkom krizom.
Sjedinjene Države imaju najveći javni dug na svijetu od 38 tisuća milijardi dolara (hrvatski: bilijuna). Na taj dug godišnje moraju plaćati za kamate nevjerojatnih 1000 milijardi dolara! Da spomenem usput; kamatne stope su u Americi duplo više nego u EU. I tu je kvaka. Značajno više kamatne stope privlače investicije iz svijeta u SAD, a te investicije su mahom u kupnju američkih državnih obveznica. Tim novcem iz svijeta Amerikanci uspijevaju održavati taj ogromni javni dug i plaćati kamate.
Možda vam još nije potpuno jasno? Neki će se pitati kako to da taj veliki priljev kapitala u SAD ne izazove višu inflaciju jer država previše troši? U tome i jest kvaka, jer Amerika reciklira prikupljene dolare iz svijeta. Tim novcem Amerikanci dobrim dijelom kupuju proizvode iz svijeta i tako održavaju ravnotežu između veće ponude novca i dobara na svom tržištu. Kada stranci ne bi investirali u američke državne obveznice onda bi jedini način održavanja ogromnog javnog duga bilo tzv. tiskanje dolara. A to bi razbuktalo inflaciju i SAD bi zahvatila velika kriza.
Zato je u novoj strategiji nacionalne sigurnosti održavanje hegemonije dolara apsolutni prioritet. Čak do te mjere da je SAD odustao od digitalne valute središnje banke i koristi tzv. stablecoina koje mogu emitirati mnoge američke privatne kompanije, a svaki stablecoin ima pokriće u postojećem američkom dolaru (fiat novac) po paritetu 1:1. To je monetarna invazija na svijet koja ruši Bretton-Woodski monetarni sustav iz II svjetskog rata. Cilj je da SAD na ovaj način preko multinacionalnih kompanija i međunarodne trgovine i investicija u najkraćem roku privuče najveći dio svijeta u svoju mrežu digitalne valute – stablecoin. Nikoga od njih sada ne brine kakav će mogući kaos sve to skupa izazvati jer je glavni cilj zadržati poziciju dolara i preteći druge u tome.
No, stvari neće ići baš tako jer npr. zemlje BRICS-a najveći dio međusobne trgovine plaćaju u svojim valutama, a te zemlje danas imaju najveći udjel u svjetskom BDP-u. Usput; Kina je najdalje otišla s razvojem digitalnih tehnologija i digitalnog novca.
Pad proizvodnje u eurozoni
Antička bojna kola kao model za novi svijet, i što ovo znači za EU i Hrvatsku?
Da zaključim; ne vodi se glavni rat na klasičnom bojištu vojnom silom već prije svega na bojnom polju ekonomije, novca i digitalnih tehnologija. Američko stoljeće je na zalasku i to se ne može vratiti. Može se nešto usporiti i to kratko. Svijet sada i za duže vrijeme mogu održavati kako tako stabilnim samo četiri sile: SAD, Kina, Rusija i Indija. Dosadašnji jednopolarni svijet sada postaje definitivno četveropolarni, svojevrsni oblik antičkih bornih kola zvanih – quadriga, koja vuku četiri konja i to usklađeno kako ne bi skliznula u provaliju. Takva kola se mogu vidjeti na brandenburškim vratima u Berlinu ili na zgradi moskovske opere.
Sve drugo su samo naklapanja i filmsko-dramatični pristup stvarnosti.
Netko će me pitati gdje je tu Europska unija? Pa, ona nije globalna sila i to je za upućene već odranije jasno. EU ima staru slavu još samo na nacionalnim televizijama koje kontrolira Brisel preko svojih vazala financirajući ih EU fondovima za vjernost.
Ukoliko EU ne normalizira odnose s Rusijom njen ekonomski pad na globalnoj razni biti će još brži i veći. EU treba jeftinije ruske energente i njeno veliko tržište a Rusiji treba visoka tehnologija i mnogo toga od potrošne robe. Rusija proteklih godina silno povećava konkurentnost Kini i Indiji jeftinijim energentima, a s druge strane ruši konkurentnost zemalja EU.
Poraz razuma: Kličko pozvao stanovnike Kijeva da napuste grad; dramatični događaji u Ukrajini
Najgore će proći Hrvatska koja je morala ostati po strani i razvijati odnose sa svima koji su u našem ekonomskom i nacionalnom interesu. Vidite, Macron uvijek grli Plenkovića u Parizu šireći ruke. Nama proda polovne Rafale, a Vučiću nakon godinu dana najnovije. Nijemci se isto ponašaju, kao i druge veće zemlje.
O autoru: prof. dr. sc. Ivan Lovrinović hrvatski je političar, bivši saborski zastupnik. Redoviti je profesor na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Nositelj je i izvođač predavanja na kolegijima “Monetarna politika” i „Međunarodni financijski menadžment“ i na više poslijediplomskih specijalističkih i sveučilišnih (doktorskih) studija. Do sada je objavio samostalno ili u koautorstvu desetke znanstvenih i stručnih radova te pet znanstvenih knjiga. Za koautorstvo knjige „Monetarna politika“ nagrađen je posebnom nagradom „Mijo Mirković“ za najbolji objavljeni rad u 2001. godini od strane Ekonomskog fakulteta – Zagreb. Aktivno je sudjelovao na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. U srpnju 2005. godine boravio je na znanstveno-stručnom usavršavanju na Harvard Business School u Bostonu. Bio je glavni urednik časopisa “Zagreb International Review of Economics and Business”.
