Proizvođači hrane tiho se okreću laboratorijski konstruiranim aditivima usred poremećaja u lancu opskrbe i nestašice sastojaka – i prenose veće troškove na potrošače.
Te tvari povećavaju volumen hrane stvaranjem mikroskopskih mreža koje zarobljavaju vodu, zrak ili masnoću, stvarajući iluziju o više mesa, mliječnih proizvoda ili žitarica nego što proizvod zapravo sadrži, piše Daily Mail.
Istraživanja su pokazala da male količine aditiva, koji se mogu nazivati hidrokoloidi ili proteinski izolati, mogu zadržati i do deset puta veću težinu u vodi, stvarajući strukture nalik gelu koje stabiliziraju teksturu i povećavaju volumen.
Rezultat: hamburger, kutija žitarica ili štruca pakiranog kruha mogu se činiti zadovoljavajućima čak i kada sadrže 10 do 20 posto manje glavnog sastojka.
Dr. Sylvain Charlebois, profesor prehrambene politike na Sveučilištu Dalhousie, kaže da su trikovi posvuda, uključujući škampe punjene ledom, sladoled napumpan zrakom i mesne prerađevine zgusnute karagenanom i vodom.
Dr. Charlebois procjenjuje da američka kućanstva preplaćuju 0,5 do 1,5 posto svoje godišnje potrošnje na namirnice zbog takvih aditiva i inflacije.
Na prosječnom računu za hranu od 6053 dolara, to iznosi otprilike 30 do 91 dolar. Za obitelji koje se već bore s rastućim troškovima namirnica, ove skrivene promjene znače manje proteina, vrhnja ili morskih plodova na stolu, a više zraka, vode i stabilizatora.
Vizualno prepoznavanje prijevare
Postoje vizualni tragovi koji ukazuju na to jesu li korišteni aditivi, poput pretjerane pahuljastosti ili ujednačene teksture kruha, što može ukazivati na hidrokoloide ili proteinske izolate koji zadržavaju zrak i vodu.
Smrznuti škampi, riblji fileti i meso često imaju debeli sloj leda ili glazure, koji sadrži fosfate ili stabilizatore što zadržavaju vodu i dodaju težinu.
Sredstva za premazivanje ili veziva mogu žitaricama i grickalicama dati savršeno homogen izgled.
Prilikom kupnje provjerite popis sastojaka za aditive koji često povećavaju volumen proizvoda bez dodavanja hranjivih tvari.
Potražite karagenan (zgušnjava mliječne i suhomesnate proizvode), ksantan gumu (stabilizira umake i pekarske proizvode), modificirane škrobove (zadržavaju vodu i poboljšavaju teksturu), izolat sojinih proteina (povećava percipirani sadržaj proteina), natrijev fosfat (zadržava vlagu u mesu i morskim plodovima) i celulozu (punilo od vlakana u ribanom siru i pekarskim proizvodima).
Iako su ovi sastojci općenito sigurni, mogu povećati težinu ili volumen, što znači da plaćate za vodu ili zrak, a ne za stvarnu hranu.
Nakon vaganja nema varanja
Da biste uočili previše inženjerski dizajnirane proizvode, usporedite jediničnu cijenu, cijenu po unci ili funti – a ne samo cijenu pakiranja. Manje pakiranje zapravo može sadržavati više jestivog proizvoda od većeg, bogatog aditivima.
Na primjer, vrećica od 350 ml smrznutih škampa može se činiti jeftinijom od vrećice od 280 ml, ali ako su dvije unce ledene glazure, zapravo plaćate više po unci škampa.
Dr. Charlebois otkrio je da je najjednostavniji način provjere je li vaša hrana puna aditiva po težini.
“Odmrznite smrznute plodove mora i izvažite ih; ako ste izgubili više od 10 posto, kupili ste led. Skuhajte pakiranje piletine i izmjerite prinos; višak tekućine u tavi govori vam da je bilo više vode nego mesa. Tako je i sa sladoledom, samo ga pustite da se otopi: onaj koji se najbrže raspada uglavnom je bio zrak”, objasnio je on.
Mnogi aditivi skriveni u svakodnevnoj hrani ne samo da povećavaju volumen, već i mijenjaju način na koji se hrana osjeća i izgleda, varajući vaša osjetila da misle kako dobivate više nego zapravo jeste.
Od smrznutih morskih plodova do sladoleda i pekarskih proizvoda, proizvođači se oslanjaju na kemiju kako bi stvorili dojam obilja i bogatstva, čak i kada su glavni sastojci smanjeni.
“Fosfati u mesu otvaraju mišićna vlakna pa vežu više vode, što znači da plaćate za dodatnu vlagu. Emulgatori u smrznutim desertima hvataju mjehuriće zraka koji daju dojam volumena. Modificirani škrobovi zgušnjavaju jogurte i umake pa se osjećaju bogatije, čak i kada su mliječne tvari ili ulja smanjeni. Kanađani i Amerikanci zaslužuju bolju transparentnost kako bismo mogli pravedno procijeniti vrijednost”, rekao je dr. Charlebois.
Napomenuo je da iako aditivi nisu sami po sebi loši, mnogi su sigurni; mogu se zloupotrijebiti za prikrivanje povećanja cijena, piše Daily Mail.
