Prosječna mirovina za rujan iznosila je 557,51 eura. Podatak se odnosi na prosjek mirovina 31.608 umirovljenika s područja nadležnosti dubrovačkog područnog ureda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
U samom gradu Dubrovniku je, prema tim posljednjim dostupnim podacima, bilo 11.644 umirovljenika. Dubrovnik, uz Zagreb, među svim sjedištima županija ima najpovoljniji omjer osiguranika i korisnika mirovina (2,56). U Sisku, primjerice, na jednog umirovljenika ide 1,30 radnik. Prosječna mirovina Dubrovčana koji su mirovinu stekli prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, uključujući i one prema međunarodnim ugovorima, u rujnu je bila 700,52 eura.
Prosječna neto mirovina 2.373 umirovljenika s područja Područne službe HZMO-a Dubrovnik, koji su mirovinu ostvarili prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, iznosila je 1.238,50 eura.
Radi usporedbe, prije deset godina, prosječna mirovina na području Područnog ured Dubrovnik iznosila je 303,48 eura. Za rujan 2015. godine, prosjek 2.303 braniteljske mirovine bio je 633,52 eura.
Prosjeci mnogo govore, ali ne otkivaju cjelokupnu sliku. U kategoriji korisnika najniže mirovine, u Hrvatskoj je 276.904 umirovljenika. Bez međunarodnih ugovora, isplaćeno im je u prosjeku 447,82 eura za rujan. U deset godina, broj korisnika najniže mirovine veći je za preko 64 tisuće.
– Od mirovine koju primaju, naši umirovljenici 90 posto iznosa potroše na hranu, režije i ostale račune. U odnosu na rast mirovine, troškovi su daleko veći nego prije 10 godina. Kao ‘prirodnjak‘ koji je studirao matematiku mogu reći da prosječne brojke kojima se barata ne govore mnogo. Jedan će umirovljenik sa svojom mirovinom sebi priuštiti samo patate, drugo meso. U prosjeku, jedemo gulaš. Postoje velike razlike u iznosima mirovina u našem društvu – upozorava Jure Dumančić, predsjednik dubrovačke podružnice Sindikata umirovljenika Hrvatske.
I stoga, opet se otvara pitanje pravednosti linearnog povećanja mirovina. Na komentare da primatelji najnižih mirovina mogu zatražiti socijalnu pomoć, sugovornik ogorčeno odgovara: „To nije prihvatljivo. Dok dođe do socijalne skrbi, on je umro”.
– S ovakvim promjenama, teško je više iznijeti procjenu koliko je novca potrebno za život. Da biste preživjeli mjesec, rekao bih da je tisuću eura minimum. I dok su gorivo i brašno pojeftinili, cijene kruha samo rastu. U Dubrovniku neki žive bolje, ukoliko imaju dodatna primanja od turizma. Postoji privid dobrog života, a sirotinju malo tko vidi. Sirotinja trpi, muči se i ne prosvjeduje. Umirovljenika može besplatno doći na Stradun javnim prijevozom, što je pohvalno, ali ne može popiti kavu – komentira Dumančić.
