DOnald Trump ne voli heroje. Ne pravi muškarci i žene koji su podnijeli onu vrstu žrtve koju je on izbjegao kad je iz medicinskih razloga odustao od izbora za Vijetnam. Jer on ne može podnijeti da ga se smatra manje globalnom superzvijezdom od Volodimira Zelenskog.
U veljači 2022. ukrajinski predsjednik ostao je sa suprugom i mladom obitelji u Kijevu, siguran u spoznaju da je Vladimir Putin poslao svoje najbolje ubojice da ih sve pobiju. Teže je reći bi li se Trump zadržao.
I ne bi trebalo biti iznenađenje kada omalovažava ratne mrtve iz Ujedinjenog Kraljevstva i drugih zemalja NATO-a koji su ubijeni kao rezultat zlosretnog “rata protiv terorizma” koji je potaknut američkim pozivom na oružje na koji je odgovorio NATO.
Trump je, naposljetku, u brojnim prilikama prezirao američke ratne mrtve i otvoreno se rugao njezinim najslavnijim herojima borbe.
Vidio sam američke marince kako jure notorno opasnim cestama i zagušljivim točkama, napucanim skrivenim bombama, bez trenutka oklijevanja kako bi pomogli britanskim trupama u Musa Qali, Helmandu – na prvoj liniji NATO operacije.
Bili su tamo jer je Afganistan pružao utočište al-Qaidi, koja je kovala zavjeru za zločine 11. rujna. Od prvog dana američke invazije na Afganistan i kasnije na Irak, tamo su bile britanske trupe.
Ljudi poput narednika Gaz O’Donnella, koji je osvojio Georgeovu medalju za difuziju bombi u Iraku. Šutirao je oko Helmanda, farbajući pijesak kućnim kistom kako bi otkrio spojne žice i skriveno oružje namješteno za ubijanje.
Bio je zgodan, bivši glazbenik, fanatik u teretani i legendarni član timova za deaktiviranje bombi u Britaniji koji je nosio značku Felix the Cat. Vidio sam ga kako hrska brda salate u kampu Bastion između izleta helikopterom na prve linije i prašinu Helmanda kako bi očistio staze i ceste za NATO trupe.
Tada je bio mrtav. Stručnjak za uklanjanje bombi mora postići 100 posto u 100 posto slučajeva. Njegov prijatelj, Mike Webb, morao je puzati do njegovih ostataka pred očima talibana kako bi izvukao Gazovo tijelo u prašnjavoj riječnoj dolini blizu Musa Qale.
Toliko o Trumpovim primjedbama da su NATO trupe “ostale malo pozadi, malo izvan prvih linija”.
U Helmandu 2008. misija NATO-a za zatvaranje nekontroliranih prostora u Afganistanu koje su koristile terorističke skupine mutirala je u rat koji nijedan NATO časnik nije mogao točno objasniti.
Jesu li oni bili tamo, nakon što su srušili talibane 2001., kako bi zaštitili novu vladu, uveli žensku djecu u škole, iskorijenili opijumski mak? Možda sve od navedenog – ali nisu bili tamo jer je bilo kojoj zemlji NATO-a još prijetila opasnost od onoga tko je ostao u Afganistanu.
Ali NATO je ostao uz Ameriku.
Njegovi članovi također su se borili zajedno sa SAD-om u zlosretnoj i glupoj misiji invazije na Irak 2003. na krivotvorenoj premisi da je Saddam Hussein izrađivao nuklearno oružje.
Britanski obavještajci, vanjski ured i vojni dužnosnici protivili su se misiji jer su znali da će završiti katastrofom, ali su slijedili naredbe i svejedno otišli.
Oni koji se nisu vratili bili su, po Trumpovom mišljenju, očito “gubitnici”.
Godine 2018. tako je opisao američke ratne mrtve pokopane u blizini Pariza kada je zbog kiše odustao od putovanja tamo.
“Zašto bih išao na to groblje? Puno je gubitnika”, navodno je rekao.
Također je nazvao 1800 američkih marinaca ubijenih u Belleau Woodu tijekom Prvog svjetskog rata “naivčinama”.
Prema Atlantik časopisu, na istom putovanju u Francusku, pitao je pomoćnike: “Tko su bili dobri momci u ovom ratu?” Također je rekao da ne razumije zašto bi Sjedinjene Države intervenirale na strani saveznika.
Trump je izbjegao poziv za Vijetnam zbog “koštanih ostruga” u stopalima. Nasuprot tome, senator John McCain služio je svojoj zemlji. Ondje je 1967. strijeljan, držan kao zarobljenik i mučen do 1973.
McCain je osvojio Srebrnu zvijezdu, tri Brončane zvijezde, Istaknuti leteći križ, dvije Legije zasluga za hrabrost u borbi i nagrađen je s dva Purpurna srca za rane koje je zadobio, a koje su mu ostavile doživotnu bol koju je morao nositi.
Trump je 2015. rekao: “On nije ratni heroj. Sviđaju mi se ljudi koji nisu zarobljeni.”
Nikad ne bi čuo za Jaya Batemana i Jeffa Dohertyja. Ubijeni su kada su talibanski snajperisti postavili zasjedu protiv njih u dolini Helmand dok su patrolirali natrag do britanske utvrde poznate kao Prednja operativna baza (FOB) Gibraltar u lipnju 2008.
Ostatak njihovog voda odbio se od zasjede, vukući tijela svojih mrtvih suboraca, dok je nekoliko drugih bilo ranjeno. Nosili su Jeffa i Jaya u kolicima i ugurali ih u stražnji dio ukradenog karavana kako bi ih odvezli kući u bazu.
Za C Bruneval četu 2. padobranske pukovnije u FOB Gibraltaru, borbe i umiranje trajale su šest mjeseci, a trećina muškaraca i žena tamo je ubijena ili ranjena.
Kad se nisu borili, igrali su se poput psića u pijesku u bazi, tražeći radost gdje god su mogli – bombardirajući svoje časnike vodenim bombama natopljenim brašnom ispaljivanim iz katapulta napravljenih od remena i kirurške cijevi.
.png)
Borili su se uz danske topničke stručnjake i NATO snage iz cijelog saveza. Jedan viši britanski časnik, koji je vidio estonski vod u akciji, rekao je da su bili tako divlji ratnici u napadu da sam “kada su bili oslobođeni mislio da ih možda nikada nećemo moći pozvati natrag”.
Bilo bi naivno reći da su se ti muškarci i žene borili takvom žestinom samo za NATO. A britanske trupe dugo su slavljene kao psi napadači saveza, čak i ako su oružane snage znatno smanjene.
Međutim, Trumpov prijezir prema njihovim naporima sada znači da američki predsjednik treba izbjegavati britanske garnizone.
Britanski vojnici neće ozlijediti američkog predsjednika, ali su dobri s katapultima i bio bi sretan da su natovareni samo brašnom.
