Dana 9. svibnja, papa Lav XIV. održao je svoju prvu misu kao papa u Sikstinskoj kapeli, kojoj su prisustvovali kardinali izbornici koji su sudjelovali u konklavi.
Prije nego što je održao svoju propovijed, papa Lav XIV. spontano se obratio kardinalima na engleskom jeziku, podsjećajući ih jednostavno da su ga izabrali da „nosi križ“ i tražeći od njih da hodaju uz njega „jer smo zajednica koja mora naviještati dobru vijest o Kristu“.
S vidno dirnutim licem, papa Lav XIV. započeo je svoju propovijed tvrdnjom: „Isus je Krist, Sin Boga živoga, to jest, jedini Spasitelj i onaj koji nam otkriva lice Oca.“
Sveto čovječanstvo koje svi možemo oponašati
Papa Lav XIV. naglasio je da nam je Gospodin pokazao „uzor svetog čovječanstva koji svi možemo nasljedovati, zajedno s obećanjem vječne sudbine koja, međutim, nadilazi sve naše granice i sposobnosti“.
„U svom odgovoru, Petar prihvaća oboje: Božji dar i put kojim se mora ići kako bi se dopustilo preobrazbi, neodvojive dimenzije spasenja, povjerene Crkvi da ih naviješta za dobrobit čovječanstva“, primijetio je.
U tom smislu naglasio je da ih „On povjerava nama, od Njega odabranima prije nego što smo oblikovani u utrobi, preporođenima u vodi krštenja i, preko naših granica i bez ikakvih vlastitih zasluga, dovedenima ovamo i poslanima odavde, da se Evanđelje naviješta svim stvorenjima.“
„Blago“ Crkve nije veličina njezinih zgrada, već svetost njezinih članova
„Bog, na poseban način, pozivajući me tvojim zavjetom da naslijedim prvoga od apostola, povjerava mi ovo blago, da uz tvoju pomoć budem njegov vjerni upravitelj za cijelo Mistično Tijelo Crkve; da ovo sve više bude grad na brdu, arka spasenja koja plovi plimom povijesti, svjetionik koji osvjetljava noći svijeta.“
To, kako je precizirao papa Lav XIV., nije zbog „veličanstvenosti njegovih struktura i raskoši njegovih građevina – poput spomenika u kojima se nalazimo – već zbog svetosti njegovih članova“.
Stvarnost u kojoj živimo, sa svojim ograničenjima i potencijalima
Papa se potom osvrnuo na evanđeoski prizor u kojem Petar ispovijeda svoju vjeru: „Što ljudi govore“, pita Isus, „o Sinu Čovječjem? Tko ga oni smatraju?“ (Mt 16,13).
Za papu Lava XIV., ovo pitanje „tiče se važnog aspekta naše službe: stvarnosti u kojoj živimo, s njezinim ograničenjima i mogućnostima, njezinim pitanjima i njezinim uvjerenjima.“
Kao odgovor, istaknuo je da prvo dolazi mišljenje svijeta, koji Isusa smatra osobom „koja je potpuno nevažna, najviše neobičnim likom, koji može izazvati zaprepaštenje svojim neobičnim načinom govora i djelovanja“.
stoga, kada njegova prisutnost postane neugodna zbog zahtjeva za iskrenošću i moralnih zahtjeva koje postavlja, „ovaj svijet neće oklijevati odbaciti ga i eliminirati“.
Međutim, naglasio je da za “obične ljude” Nazarećanin nije “šarlatan”, već “hrabar čovjek koji dobro govori i govori pravedne stvari, poput drugih velikih proroka u povijesti Izraela”.
Unatoč tome, upozorio je da ga i oni vide samo kao čovjeka i zato ga u trenutku opasnosti, tijekom Muke, „i oni napuštaju i odlaze razočarani“.
Hitnost evangelizacije onih koji vjeruju da je Isus „karizmatični vođa“
Papa je naglasio „relevantnost“ ova dva stava, jer oba odražavaju misli mnogih muškaraca i žena danas.
„Danas postoje i mnogi konteksti u kojima se kršćanska vjera smatra apsurdnom, nečim za slabe i neinteligentne ljude, konteksti u kojima se preferiraju druge sigurnosne opcije od one koju ona nudi, poput tehnologije, novca, uspjeha, moći ili užitka.“
Također se osvrnuo na okruženja u kojima „nije lako svjedočiti i naviještati Evanđelje, te gdje su oni koji vjeruju ismijavani, ometani i prezirani ili, u najboljem slučaju, tolerirani i sažaljevani“.
Upravo zbog toga, naglasio je, „ovo su mjesta gdje je misija najhitnija, jer nedostatak vjere često sa sobom nosi tragedije poput gubitka smisla života, zaborava milosrđa, kršenja ljudskog dostojanstva u njegovim najdramatičnijim oblicima, krize obitelji i tolike druge rane koje našem društvu donose ne malu patnju.“
U tom smislu, istaknuo je da se u tim kontekstima Isus svodi „samo na neku vrstu karizmatičnog vođe ili nadčovjeka, i to ne samo među nevjernicima, već čak i među mnogim krštenim ljudima, koji tako u tom okruženju na kraju žive de facto ateizam“.
Posveti se do kraja kako nitko ne bi imao priliku upoznati Ga i voljeti.
„Ovo je svijet koji nam je povjeren“, dodao je, „i u kojem smo, kako je papa Franjo često učio, pozvani svjedočiti radosnu vjeru u Isusa, našega Spasitelja.“
Izjavio je da je, kako bi se to postiglo, potrebno započeti s osobnim odnosom s Kristom i s „predanošću svakodnevnom putu obraćenja“.
„Ovo govorim prije svega za sebe, kao Petrov nasljednik, dok započinjem svoje poslanje kao biskup Crkve u Rimu, pozvan predsjedati sveopćoj Crkvi u ljubavi“, potvrdio je, citirajući svetog Ignacija Antiohijskog.
Za Papu, riječi ovog svetog mučenika „u općenitijem smislu izazivaju neopozivu obvezu za svakoga tko vrši službu vlasti u Crkvi: nestati da bi Krist mogao ostati, učiniti se malenim da bi se On mogao upoznati i proslaviti, trošeći se do kraja kako nitko ne bi imao priliku upoznati Ga i ljubiti.“
„Neka mi Bog udijeli ovu milost, danas i uvijek, uz pomoć nježnog zagovora Marije, Majke Crkve“, zaključio je.
Na kraju mise, kardinali su provalili u pljesak dok je papa Lav XIV napuštao Sikstinsku kapelu.
Konzervativniji od Pape Franje: Ovo su ključni stavovi Lava XIV
