Prvi je dan Velikoga tjedna, koji se u Katoličkoj crkvi naziva Cvjetnica, nedjelja palmi ili Muke Gospodnje, a slavi se kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao palminim i maslinovim grančicama.
Blagdan kojim se ulazi u Veliki tjedan, vrhunac korizmene priprave za blagdan Uskrsnuća.
Danas vjernici slave Nedjelju muke Gospodnje ili Cvjetnicu. Današnjim danom započinje Veliki tjedan, neposredna priprema za Uskrs. U liturgiji se vjernici prisjećaju Isusovog svečanog mesijanskog ulaska u Jeruzalem, u koji je ušao jašući na magarcu, dok ga je narod pozdravljao mašući palminim granama i pozdravljajući ga kao Mesiju, Davidova sina.
U crkvama se na misama pjeva muka. Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne toga dana na Maslinskom brdu slaveći Službu Riječi a potom uvečer u procesiji s grančicama palmi i masline u ruci ulazili u Jeruzalem. Taj se vjernički običaj prakticirao u Rimu od 9. st. odakle se proširio po cijeloj Crkvi. Po uzoru na Jeruzalem misno slavlje započinje procesijom s maslinovim ili palminim grančicama, a kod nas ponekad i grančicama od nekog drugog svježeg grma, koje su znak naše odanosti Kristu Kralju. Tim činom se ponavlja gesta oduševljenja naroda koji je Isusa dopratio iz Betanije u grad Jeruzalem. Grančicama iz procesije okitit će se križ ili sveta slika u kući i ona će biti znak i podsjećati vjernike da ostanu vjerni Kristu Isusu sve do druge Cvjetnice, kako piše Hrvatska Katolička Mreža.
Jedan od pučkih običaja ove nedjelje je umivanje u cvijeću. Umivanje se ponegdje obavlja i na Veliku subotu. Cvijeće se ubere dan prije i to ljubičice, jaglaci ili neko drugo cvijeće. Potopi se u lavoru vode ili u nekoj posudi te se blagoslovi i stavi na prozor uz priču djeci da će se u noći u ovome cvijeću i vodi umiti najprije anđeli, a sutradan u Cvjetnom jutru i sva djeca i ostali ukućani. Simbolika cvijeća je velika, a poglavito u vodi. Jedna od poruka jest da valja oprati dušu u anđeoskoj vodi i cvijeću, te slaviti Uskrs.
Poslije toga odlazilo bi se na nedjeljnu misu, u crkvu. Obično bi domaćice sa sobom nosile maslinove grančice, a ponegdje i svi ostali članovi obitelji, u spomen na svečani ulazak u Jeruzalem. Za vrijeme mise blagoslove se maslinove grančice i odnose svojim kućama, u štale i na groblja. One se ostavljaju na posebno vidno mjesto.
Z.G.
