Južna Koreja upravo razmišlja o slanju svojih vojnika u Ukrajinu na lov onih sjevernokorejskih. Velika igra može početi u svojoj punini i u novoj dimenziji, opet na tlu Europe – kako to redovito i biva kada je riječ o globalnim sukobima. Mnogi su se u ovoj igri previše zaletjeli pa će doći ili do bolnog povratka u normalu, ili do igre na sve ili ništa s nesagledivim posljedicama
Proteklih je dana vijest iz Južne Koreje, preciznije, njene Nacionalne obavještajne službe – NIS, o tome, da bi na ukrajinskim bojišnicama mogli biti raspoređeni sjevernokorejski specijalci, izazvala pravu buru političkih i medijskih reakcija. Neovisno o tome što je glavni tajnik NATO saveza Mark Rutte izjavio kako Sjevernoatlantski savez ne raspolaže dokazima koji bi tako nešto potvrdili a isto je rekao i američki ministar obrane Lloyd Austin, i neovisno o tome što Moskva takve vijesti smješta u kategoriju „dezinformacija, uobičajenih od strane zapada“, ali se istodobno i ne trudeći previše oko njihovog demantija tj.negiranja.
S druge strane CNN je prije dva dana objavio video za koji tvrdi kako potvrđuje dolazak 1500 sjevernokorejskih specijalaca na ruski Daleki istok, na izvjesni poligon, gdje primaju ruske vojne odore i opremu za vojnu obuku uoči slanja na ukrajinske bojišnice. Video je CNN-u dostavila ukrajinska vladina organizacija Ukrajinski centar za stratešku komunikaciju i informacijsku sigurnost.
Drugi video koji kruži društvenim medijima, geolociran od strane CNN-a, prikazuje vojnike kako stižu na poligon Sergejevka u blizini ruske granice s Kinom. U videu se u pozadini može čuti govornik ruskog jezika koji govori “ne možemo ih snimiti”, prije nego što doda: “Ima ih još… ovdje ih ima na milijune. Evo novih pojačanja. Ovo je tek početak. Ima ih još.”
Čini se da ovi dokazi potvrđuju dugotrajnu zabrinutost Kijeva da se Sjeverna Koreja priprema za izravniju ulogu u ruskom ratu u Ukrajini, navodi američki medij i podsjeća kako je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski više je puta oglasio uzbunu u vezi s produbljivanjem savezništva Rusije i Sjeverne Koreje, rekavši na summitu NATO-a ovog tjedna da su “tisuće” sjevernokorejskih vojnika na putu prema Rusiji.
“Na temelju obavještajnih podataka koje imam… pripremaju 10.000 vojnika, različitih vojnika, kopnenih snaga, tehničkog osoblja”, rekao je Zelenski novinarima, opisujući to kao “hitni” razvoj događaja koji je pokrenuo sa Sjedinjenim Državama.
Južnokorejski mediji ranije su objavili da će Sjever poslati ukupno 12.000 vojnika, iako taj broj nije uključen u priopćenje tamošnje nacionalne obavještajne službe.
Južna Koreja šalje svoje vojne instruktore u Ukrajinu?
Kako javlja južnokorejska agencija News Prim, dužnosnik južnokorejske obavještajne službe rekao je 21. listopada slijedeće: “Kako bismo odgovorili na situaciju u kojoj Sjeverna Koreja raspoređuje velike borbene trupe u Rusiju, razmatramo slanje odgovarajućeg broja osoblja koje se sastoji od stručnjaka za sjevernokorejsku obavještajnu službu i neprijateljske taktike .” Još nije odlučeno hoće li poslani agenti biti javni ili privatni, no dužnosnik je objasnio da će se o tome odlučiti na temelju stajališta ukrajinske vlade ili prosudbe naše vlade i vojnih vlasti.
Definitivno je riječ o dodatnom “dolijevanju ulja u vatru”, jer bi slanje južnokorejskih vojnika u Ukrajinu na lov onih sjevernokorejskih upravo to i značilo, a posve sigurno bi se opasno odrazilo i na onako brzorastuću novu krizu na Korejskom poluotoku.
Dakle, velika igra može početi u svojoj svojoj punini i u novoj dimenziji, opet na tlu Europe – kako to redovito i biva kada je riječ o globalnim sukobima. Mnogi su se u ovoj igri previše zaletjeli pa će morati doći ili do bolnog otrežnjenja kroz povratak u normalu i pokušaj traženja nekakve win-win solucije, ili do igre na sve ili ništa s nesagledivim posljedicama. Treće opcije jednostavno nema i ne može biti.
Rusija staje uz Sjever: ‘Južna Koreja je odgovorna za eskalaciju’
Litvanski šef diplomacije zagovara slanje europske vojske u Ukrajinu
Litavski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis izjavio je u nedjelju za POLITICO, da je došlo vrijeme da europske zemlje preispitaju ideju francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o raspoređivanju trupa u Ukrajinu.
“Ako se potvrde informacije o tome da su ruski odredi za ubijanje opremljeni sjevernokorejskim streljivom i vojnim osobljem, moramo se vratiti ‘čizmama na zemlju’ i drugim idejama koje je predložio Macron.” “Nažalost, ponovno kasnimo, reaktivni smo, ali vjerujem u našu zajedničku sposobnost da poduzmemo sve potrebne proaktivne korake kako bismo ideje predsjednika Macrona pretvorili u djela”, dodao je Landsbergis.
Macron je iznio navedeni prijedlog u veljači ove godine samo da bi ga njemački kancelar Olaf Scholz brzo oborio, i koji je obećao da europske ili NATO trupe neće biti raspoređene u Ukrajinu – navodi isti medij.
Dodao bih kako je na sličnom tragu (iako u drukčijem kontekstu) litvanskog diplomata i današnja izjava francuskog ministra obrane Sebastiena Lecornua na televiziji LCI, koji je, komentirajući novi “plan pobjede” Volodimira Zelenskog rekao kako je “došlo vrijeme za rješavanje” pitanja raspoređivanja nenuklearnih (dakle konvencionalnih) snaga odvraćanja na ukrajinskom teritoriju.
Kina uvrstila Južnu Koreju u neprijatelje
Ovdje bih dodao kako se sve gore navedeno uglavnom temelji na južnokorejskim službenim priopćenjima. Ta je zemlja protekle tri godine pod novim republikanskim predsjednikom svoj vanjskopolitički smjer potpuno okrenula prema Sjedinjenim Državama i njihovim regionalnim interesima u Indopacifičkoj regiji, pozicioniravši se, uz Japan, kao najveća američka saveznica na tlu Azije. Time je posve devastirala svoje istančane, pažljivo građene političke i gospodarske odnose s donedavnim glavnim trgovinskim partnerom Kinom. Zato nikog ne smije iznenaditi vijest od prošloga tjedna, koja je potpuno prošla ispod radara brojnih svjetskih medija, da je Peking unio promjene u kineski ustav, uvrstivši Južnu Koreju u neprijatelje Kine.
Osim s Kinom, Seul ubrzano radikalizira i svoje odnose s Moskvom, te je jučer pozvao na razgovor i ruskog veleposlanika upravo po pitanju rusko-sjevernokorejske vojne suradnje i gdje mu je rečeno da će Južna Koreja koristiti sva raspoloživa sredstva za zaštitu svojih nacionalnih interesa.
Također, Južna Koreja ubrzano radikalizira i odnose sa svojim sjevernim susjedom. Ovoga je puta sama izazvala lavinu. Naime, prije desetak dana, nakon što je Seul počeo slati dronove u sjevernokorejski zračni prostor i izbacivati letke propagandnog sadržaja (ranije je to radio zračnim balonima koji su bili lakši plijen vojske njegovog sjevernog susjeda), uslijedila je oštra reakcija Pjongjanga kroz upozorenje da Seul s tim provokacijama mora odmah prestati ili će uslijediti oštar vojni odgovor. „Novog upozorenja oko ovog pitanja više neće biti“ – objavilo je tamošnje ministarstvo vanjskih poslova u svojoj dramatičnoj poruci.
Uslijedila je i sjevernokorejska demonstracija odlučnosti kroz dizanje u zrak cestovnih i željezničkih komunikacija između dvije zemlje. One, naravno, niti prije toga nisu bile u praktičnoj uporabi funkciji, ali je taj simbolički čin svejedno izazvao oštru reakciju i osudu Seula i bio popraćen pucnjavom od strane južnokorejskih snaga.
Prvi put nakon Mongola azijske trupe u srcu Europe
Ali vratimo se navodnom mogućem prebacivanju sjevernokorejskih specijalaca na tlo Ukrajine u sastavu ruskih snaga.
Ukoliko do toga uistinu dođe, ovo bi moglo biti prvi put od srednjega vijeka i brzog i masovnog prodora mongolskih konjanika pod vodstvom Džingis Kana na tlo Europe da službene snage jedne azijske države (i to nuklearne sile) aktivno ulaze u borbe na nekoj europskoj bojišnici (u konkretnom slučaju u Ukrajini).
Također, ovo bi, ukoliko se ostvari, moglo biti prvi put da Sjeverna Koreja značajno intervenira u nekom međunarodnom sukobu. Nimalo beznačajno! Ta zemlja ima jednu od najvećih vojski na svijetu s 1,2 milijuna vojnika, a broj njenih specijalnih snaga je impresivan i zastrašujući. Navodno ih je čak 200 000 i izuzetno su dobro uvježbani i opremljeni, iako pojedini zapadni vojni analitičari tvrde kao im pojedina specijalna oprema, poglavito komunikacijska i ona koja se odnosi na ručne eksplozive još uvijek zaostaju za američkom. Međutim, brojnost tih snaga višestruko nadvisuje ukupne specijalne snage zapadnih država zajedno. Vrhunski obučeni specijalci u zapadnim državama broje se od nekoliko stotina pa do cca 5 tisuća pripadnika što je neusporedivo manje.
M. Šerić: Uspon i pad Mongolskog Carstva (2)
Kako je sve počelo?
Sve je počelo s prošlogodišnjim posjetom sjevernokorejskog vođe Kim jong-una ruskom Dalekom istoku gdje su ga primili ruski predsjednik Vladimir Putin i tadašnji ministar obrane a sadašnji tajnik ruskog Vijeća sigurnosti Sergej Šojgu. Međutim, stvar je kulminirala ovogodišnjim prvim posjetom nekog ruskog predsjednika Sjevernoj Koreji – Vladimira Putina, kojom prigodom su dvije strane potpisale sporazum o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu koji sadrži i klauzulu koja je posebno zabrinula SAD i NATO savez. Radi se o sporazumu o vojnoj i vojno-tehničkoj suradnji i ključnoj rečenici, parafraziram, „da će dvije zemlje tretirati vojni napad na jednu od njih kao na samu sebe“. Dvije su se zemlje obvezale upotrijebiti sva raspoloživa sredstva za pružanje trenutne vojne pomoći u slučaju da jedna od njih bude napadnuta.
Zapravo, slovo i ton tog sporazuma rusko-sjevernokorejske odnose skoro smješta u savezničke iako to još uvijek nisu. Međutim, nakon navedenih vijesti o dolasku korejskih specijalaca na obuku u Rusiju (neovisno u koju svrhu: za zajedničko uvježbavanje ili za raspoređivanje na bojišnicama Ukrajine) definitivno se ti odnosi mogu okarakterizirati kao oni koji vode u smjeru klasičnog vojnog savezništva.
TOP VIJEST: Putin izjavio da sporazum sa Sjevernom Korejom predviđa međusobnu pomoć u slučaju agresije
Rusija Sjevernoj Koreji sada isporučuje svoje energente (kojih je uvijek bila žedna zbog međunarodnih sankcija i kada je ovisila isključivo o Kini koja je pak morala balansirati da previše ne naljuti SAD) i obećava pristup visokim tehnologijama (što uključuje i one nuklearne) i zapravo joj već sada služi kao najveći jamac njene sigurnosti od vanjske agresije, dok Pjongjang to posve sigurno (jer zašto bi to Moskva radila džabe) plaća onim što jedino ima na vrhunskoj razini i što Rusiju najviše zanima – svojim vojnim efektivima koji su impresivni, i po ratom dostatno iscrpljenu Rusiju koja je uz to pod teškim zapadnim sankcijama sigurno vrlo zanimljivi.
Američka strategija
Sjedinjene Države definitivno su u svojim strateškim politikama Rusiju definirale kao najveću dugoročnu ugrozu američkoj nacionalnoj sigurnosti i od te strategije sigurno neće odustati niti slijedeća administracija u Washingtonu bez obzira tko joj bio na čelu.
Sat otkucava: Zapad na tankom ledu zbog jačanja rusko-kineske suradnje na Arktiku
Razlika može biti samo u pristupu rješavanja ukrajinskog sukoba koji postaje preopasan i iscrpljujući i za sam zapad. Sve drugo ostaje isto: potpuno suprotstavljeni globalni geopolitički interesi Moskve i Washingtona, kao i vizije budućega svijeta, što će se najbolje vidjeti i u danas i sutra održanom summitu zemalja BRICS u ruskom gradu Kazanju.