Dok trenutačno traju rusko-američki pregovori oko Ukrajine zanimljivo se vratiti na prijašnje rusko-američke pregovore, čiji je neuspjeh rezultirao reeskalacijom sukoba u veljači 2022. godine.
Sukob u istočnoj Ukrajini u sjeni Covid-19 pandemije
Početkom 2020. godine izbila je Covid-19 globalna pandemija, koja je postala fokus svjetske javnosti i medija, a u čijoj se sjeni nastavio odvijati sukob u istočnoj Ukrajini. Intenzitet sukoba se u proljeće i ljeto 2020. godine dva puta naglo povećavao (preciznije govoreći u travnju i srpnju 2020.) (OSCE, 2020). „Borba za kontrolne točke, a ne borba protiv Covid-19, postala je glavni trend sukoba u Donbasu u ljeto 2020. godine“ (Durnev, 2020). U srpnju 2020. godine, kad je došlo do velikog vala povećanja intenziteta sukoba, uspostavljen je novi dogovor o Mjerama za jačanje prekida vatre koji je stupio na snagu 27. srpnja 2020. godine, o čemu su telefonski dan ranije razgovarali predsjednici Rusije i Ukrajine (Первыйканал, 2020).
Novouvedene mjere su uspjele na nekoliko mjeseci smanjiti intenzitet sukoba, iako su se prekršaji primirja i dalje događali, samo u mnogo manjem intenzitetu, što pokazuju i Dnevna izvješća PPM-a i izjave ruskog MVP-a (МИД, 2021g). Istovremeno kad je nastao dogovor o dodatnim mjerama, koji je smanjio intenzitet sukoba, Vrhovna rada Ukrajine je usvojila rezoluciju o postupku održavanja lokalnih izbora, koji je po Rusiji u suprotnosti sa Sporazumom iz Minska, što je Vladimir Putin telefonski objasnio ukrajinskom predsjedniku Zelenskom (Никольский, 2020). Naime, Vrhovna rada je raspisala lokalne izbore za 25. listopada 2020. godine u cijeloj Ukrajini, osim u LNR-u i DNR-u, gdje će biti raspisani lokalni izbori „na način utvrđen posebnim zakonom nakon ponovne uspostave potpune kontrole Ukrajine nad državnom granicom, ustavnim poretkom, zakonom i redom, uz održavanje sigurnosti u regiji, razoružanje vojnih formacija i povlačenje vojne opreme“ (Никольский, 2020).
U listopadu 2020. godine, nakon što je nekoliko mjeseci bio smanjen intenzitet sukoba, DNR i LNR su predložili Akcijski plan za rješavanje sukoba u određenim područjima regija Donjeck i Lugansk u Ukrajini u skladu sa Sporazumom iz Minska, kojeg je Kijev odbio razmotriti te je predložio Plan zajedničkih koraka sudionika Trilateralne kontaktne skupine za provedbu Sporazuma iz Minska (Фененко, 2023: 459), koji se sastoji od pet točaka:
„1) povlačenje stranih trupa, nezakonitih oružanih formacija i plaćenika s teritorija Ukrajine početkom 2021. godine;2) poništenje niza odluka i dokumenata od strane vlasti Ruske Federacije koji predstavljaju izravno uplitanje u život ORDLO-a (ukrajinska kratica za „odvojena područja Donjecka i Luganska“), na primjer, pojednostavljena procedura davanja ruskog državljanstva stanovnicima ovih teritorija;3) ponovno uspostavljanje kontrole nad relevantnim dijelom rusko-ukrajinske državne granice uz pomoć PPM-a OESS-a;4) povećanje broja promatrača PPM-a OESS-a za četiri puta (za 1500 ljudi);5) samo ako su ispunjeni navedeni uvjeti, kreće priprema i održavanje izbora na teritoriju ORDLO-a (uz pomoć OESS-a)“ (Лукичов, 2021: 87) (УНН, 2020).
Tjedna analiza Zorana Metera: Kako su od Rusije stvorili većeg neprijatelja nego je to i sama željela biti
Ako neće slušati Lavrova, slušat će Šojgua
Ruski MVP je objavio da ukrajinski prijedlog predstavlja kršenje Sporazuma iz Minska i prozvao je Njemačku i Francusku, koji su sponzori Sporazuma da reagiraju, ali njihova reakcija je izostala (МИД, 2020) (Лукичов, 2021: 87). Ruska vanjska politika imala je na kraju 2020. godine za cilj da u 2021. godini spriječi daljnju eskalaciju sukoba u Donbasu i sačuva ono što je već postignuto – stabilnost na liniji dodira između snaga DNR-a i LNR-a i Oružanih snaga Ukrajine, provedbu Sporazuma o prekidu vatre i nastavak procesa razmjene zarobljenika (Кортунов, 2020). Rusija je cijelu 2021. godinu slijedila „principijelni kurs usmjeren na sprječavanje vojne eskalacije u Donbasu“ (Обзор МИД России, 2022: 3). Zbog situacije u DNR-u i LNR-u, i povećanja intenziteta sukoba tijekom 2021. godine, diplomacija je djelovala paralelno sa sigurnosnim snagama Rusije, odnosno vojskom. Kao što jedna ruska šaljiva izreka kaže: „Oni koji ne žele slušati ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, morat će se suočiti s ministrom obrane Sergejem Šojguom“ (Trenin, 2021).
U proljeće 2021. godine Rusija je primijetila gomilanje ukrajinskih snaga i vojske na liniji razgraničenja s DNR-om i LNR-om. Zato je u travnju 2021. godine Rusija pokrenula planiranu vojnu vježbu u blizini granice s Ukrajinom, što je tipičan primjer diplomacije topovnjače, odnosno „korištenje prisutnosti sile ili prijetnje sile kao potpore diplomatskim naporima“ (Kos-Stanišić i Domjančić, 2021: 287). Ruske vojne vježbe i gomilanje vojske uz granicu s Ukrajinom bili su u cilju obrambene reakcije na:
„1) vojne vježbe SAD-a/NATO-a Defender Europe – 2021; 2) preventivni potez za odvraćanje moguće ukrajinske ofenzive u Donbasu, odnosno da Ukrajinci, potaknuti prošlogodišnjim (2020.) uspjesima Azerbajdžana u regiji Nagorno-Karabah, ponovno pokušaju vojno osloboditi dijelove okupiranog Donbasa; 3) pokreti ukrajinskih snaga prema Donbasu bili su dokaz da Kijev sprema nešto podlo“ (Bielieskov, 2021).
Još su dva dodatna razloga zbog kojih je tad došlo do gomilanja ruske vojske na ukrajinskoj granici:1) u siječnju 2021. godine Joe Biden je postao novi predsjednik SAD-a i obećao je „Ukrajinu učiniti jednim od glavnih elemenata svoje vanjske politike i signalizirao spremnost za povećanje pomoći u obrambenom oružju;2) izjave ukrajinskih dužnosnika, uključujući čelnika ukrajinskog Ministarstva obrane, koji su izrazili interes za NATO-ov program Akcijski plan za članstvo (MAP)“ (Bielieskov, 2021). Dodatan uzrok je i problem vode na Krimu, koji opskrbu dobiva iz Ukrajine, a Ukrajinci su Rusima konstantno zatvarali vodu (Andrusiv i dr. 2021).
Glavni povod za vojne vježbe i gomilanje ruske vojske na ukrajinskoj granici bila je reeskalacija i intenziviranje sukoba u istočnoj Ukrajini po prvi put od srpnja 2020. godine, što su uočili i mnogobrojni mediji, zapadni i ruski političari i analitičari (Williams i dr. 2021) (Andrusiv i dr. 2021) (Meduza, 2021), naglasivši da su vojne vježbe Rusije u travnju 2021. godine samo „sredstvo odvraćanja od percipiranih ukrajinskih pokušaja da ponovno zauzmu Donbas“ (Muzyka, 2021: 5). Rusija je cijelo vrijeme izjavljivala da se vojna obuka i vježbe te postavljanje vojnih snaga odvijaju u nacionalnim granicama Ruske Federacije, gdje Rusija suvereno, na cijelom svom teritoriju, može postavljati svoje snage kad god to želi, sukladno međunarodnom kontekstu (МИД, 2021t).
Trogodišnja obljetnica: Uzroci i povod rusko-ukrajinskog rata započetog 24.2.2022. (Video)
Prva reeskalacija sukoba i rusko gomilanje vojske na granici s Ukrajinom – travanj 2021.
O opasnosti od ukrajinske vojne akcije u Donbasu upozorio je početkom travnja ministar vanjskih poslova Lavrov, koji će zahtijevati da Ukrajina „u potpunosti provede Sporazum iz Minska, kako bi se kroz dijalog s Donjeckom i Luganskom, kako zahtijeva Paket mjera za provedbu Sporazuma iz Minska, krenulo prema uklanjanju sigurnosnih prijetnji i prestanku granatiranja civilnog sektora, od kojeg ginu civili (ovo nije prvi put), i da se u ovom izravnom dijalogu utvrde pitanja konačnog statusa dotičnih područja, s pitanjem održavanja izbora na njima po dogovorenim uvjetima s Donjeckom i Luganskom“ (МИД, 2021i).
Svega tjedan dana kasnije, MVP Rusije, javno objavljuje da je glavni povod i razlog vojnih vježbi i gomilanja ruskih snaga na granici s Ukrajinom eskalacija i zaoštrena situacija u istočnoj Ukrajini, gdje ukrajinske snage sabotiraju Sporazum iz Minska, krše primirje te nastavljaju gomilati nove snage i oružje na crti razgraničenja s DNR-om i LNR-om. Ukrajinske oružane snage istovremeno nastavljaju dobivati financijsku, materijalnu i logističku potporu od NATO članica, provode vojne vježbe s NATO savezom (u 2021. godini je planirano sedam vojnih vježbi), isporučuje im se suvremeno, novo naoružanje te se od strane zapadnih instruktora vrši obuka ukrajinskog vojnog osoblja (МИД, 2021p).
Ovakva situacija je s ruske strane izazvala ozbiljnu zabrinutost i ugroženost stoga su Ukrajinu i NATO pozivali da „prekinu histeričnu rusofobnu propagandnu kampanju, zaustave vojne pripreme i eskalaciju napetosti u Donbasu te se suzdrže od radnji koje bi mogle dovesti do destabilizacije situacije u istočnoj Ukrajini“ (МИД, 2021p). Ruska vanjska politika se isključivo i bezalternativno zalagala za rješavanje sukoba u Donbasu putem Sporazuma iz Minska odobrenog Rezolucijom 2202 Vijeća sigurnosti UN-a (МИД, 2021p). Nekoliko dana kasnije, nakon što je Zelenski izjavio da bi članstvo Ukrajine u NATO savezu riješilo sukob u Donbasu, MVP Rusije naglasio je da takva akcija „suprotno očekivanjima Kijeva, ne samo da neće donijeti mir Ukrajini, već će, naprotiv, dovesti do velike eskalacije situacije na jugoistoku Ukrajine i do nepopravljivih posljedica za ukrajinsku državnost pri čemu se ponovno poziva Kijev da zauzme odgovoran pristup i počne ispunjavati svoje obveze prema Sporazumu iz Minska“ (МИД, 2021r).
Rusija je također upozorila da Ukrajina od početka travnja 2021. godine na granici s Donbasom ima postavljeno oko 60 000 ljudi u dobro naoružanoj vojnoj skupini pod nazivom Operacija združenih snaga (Oперацииобъединённыхсил), dok istovremeno dolazi do velikog kršenja primirja iz Sporazuma iz Minska (МИД, 2021t). Prvi tko je uočio regrupiranje ukrajinskih snaga oko linije razgraničenja su vlasti DNR-a, koje su još u veljači 2021. godine obavijestile Moskvu o velikoj koncentraciji ukrajinske vojske i tehnike (Фененко, 2023: 459). Rusija je još jednom na sastanku Stalnog vijeća OESS-a u Beču sredinom travnja 2021. godine ponovila kako „se zalaže za mirno rješenje unutarnjeg ukrajinskog sukoba u izravnom dijalogu između Kijeva, Donjecka i Luganska na temelju strogog poštivanja Sporazuma iz Minska u njegovoj cjelovitosti i dosljednosti“ (МИД, 2021t).
Gomilanjem vojske na granici s Ukrajinom u travnju 2021. godine Rusija je, kako mnogi analitičari tvrde, poslala jasnu poruku da će „krenuti u rat protiv susjedne države kako bi politički oblikovala događaje kada osjeti da gubi utjecaj, odnosno spremna je ući u sukob kako bi zaštitila svoje interese i utjecaj“ (Muzyka, 2021: 4). Rusija je također pokazala da je spremna ići u sukob i pokrenuti duboke ofenzivne i dugoročne operacije kako bi solidarno zaštitila rusko stanovništvo u istočnoj Ukrajini, koje je zbog povećanog intenziteta sukoba bilo pod ugrozom. Navedeno je dokazano i kvantitativnom analizom u kojoj je vidljivo da je u travnju 2021. godine došlo do prvog velikog vala povećanja intenziteta sukoba nakon srpnja 2020. godine.
Ništa nije kako se čini: Zašto Trump krivi Ukrajinu za početak rata?
Ministar obrane Šojgu naredio je krajem travnja 2021. godine kraj vojnih vježbi i povlačenje vojske s granice (Ullah i dr. 2021) (Funaiole i dr. 2021), u isto vrijeme kad se intenzitet sukoba u istočnoj Ukrajini počeo smanjivati. „Kombinacija diplomacije i zastrašivanja na kraju se pokazala uspješnom. Barem u prvoj fazi“ (Соловьев i Черненко, 2021).
Nastavlja se.-
Izvor:
Rukavina, Bruno (2024) Vanjska politika Ruske Federacije i sukob u istočnoj Ukrajini (2014. – 2022.). Završni specijalistički rad, Fakultet političkih znanosti – Sveučilište u Zagrebu. Dostupno na poveznici.
