Rossoneri protiv Torina i Nerazzurri protiv Liverpoola bili su jači od gripe: za obje iznimne izvedbe koje su podsjetile na MJ-ov podvig u finalu ’97.
Odbij izgubiti. Nije za svakoga, već ekskluzivna osobina najžešćih agonista, najzagriženijih sportaša. Od najuspješnijih, dapače. Christian Pulisic i Manuel Akanji upravo su to ponovili svijetu nogometa. Pobijediti gripu, zaboraviti iscrpljenost, izbrisati je iz sjećanja kao jedno aplikacija prošlosti koja samo smeta. Gigantski protiv Torina i Liverpoola usprkos sezonskim boljkama, prekoračivši fizičke granice povučen adrenalinom, natjecateljskim transom. Prisjetili su se postignuća Michaela Jordana, čineći kao i on, “budi kao Mike” kako (ako) pjevaju reklame tog vremena, one u kojoj je fenomen koševa s dresom Chicago Bullsa očarao svijet redefinirajući koncept nemogućeg u sportu. Protiv Utaha u finalu 1997. u igri 5 pojavio se na parketu izgledajući kao nered – trovanje hranom ili virus, nikad se zapravo nije shvatilo što ga je pogodilo, s vremenom su obrisi tih djela poprimili legendarnu mistiku koja je nadvladala vijesti s desne strane – a ipak pukom voljom, želim jako, znao je kako pobijediti Jazza i staviti pod hipoteku one NBA finale. “Postoje sportaši koji mrze gubiti više nego što vole pobjede.” Riječi Brada Stevensa, prvog menadžera Boston Celticsa, opisuju ovu dinamiku bolje od bilo kojeg drugog opisa.
pulišić e akanji
—
Napadač Milana nije ni trebao izaći na travnjak protiv Torina, oslabljenog gripom. Tada ga je paracetamol digao na noge. Allegri, suspendiran, donio je poziv s tribina, a njegov zamjenik Landucci poslao je Amerikanca s klupe, dok su Rossoneri gubili 1-2 protiv Granate. Ulaskom u 66. minutu, nekoliko sekundi kasnije izjednačenje je donio dječak hrvatskog podrijetla, iz centra je, kao autentični napadač, iskoristio ubačaj Saelemaekersa s lijeve strane. Potom je u 77. minuti Pulišić, kojemu je zanos kod prvog pogotka dao krila – kao da leti, a ne stoji uspravno – skupio ubačaj Riccija s desne strane i lijevom nogom pospremio gol za 3:2 čime je preokret završio i donio pobjedu Milanu. Pobjeda je najbolji lijek, panaceja za sve bolesti. Akanji nije mogao proslaviti uspjeh u 96. minuti, ali je u Ligi prvaka protiv Redsa bio gorostasan. Švicarski branič Intera propustio je trening zbog gripe i činilo se da neće moći biti tamo, barem od starta protiv prvaka prošle Premier lige. Umjesto toga Chivu ga je ubacio i nije ga natjerao da požali zbog kockanja. Naprotiv. Šest oporavka, četiri zatvaranja, iza broja bio je zid koji je neutralizirao napadače “u ime” protivnika, raznih Isaka, Ekitike i Wirtza. Potom je kasni penal osudio Inter na poraz, ali je bivši igrač Manchester Cityja otišao uz pljesak. Pobijedio je bolesti, čelični div.
Gazzetta digital + Panini Box + Album za samo 80 €, najbrži i najpovoljniji način za kompletiranje kolekcije!
igra gripe
—
11. lipnja 1997., Delta Center, Salt Lake City. Peta utakmica finala, serija na 2-2, Jazz igraju kod kuće i dobili su dvije utakmice zaredom. Imaju Karla Malonea i Johna Stocktona, imaju momčad i povoljnu inerciju, love prvu franšiznu titulu ikada. Čini se kao dobra godina, pravo vrijeme, i zato što je Jordan bolestan. Chicago je aktualni prvak, ali onaj s brojem 23 u dresu, broj 1 u igri, dakle, stvarno je bolestan. Zavlači, slab je, ne petlja se u prvoj četvrtini, zabija samo 4 poena, svoja prva dva koša. Tada će ga, čini se, zamijeniti njegov dubler. Ali srce prvaka nikada ne treba podcijeniti, kao što je rekao trener Tomjanovich. Nikada. Jordan se vraća u drugoj trećini, postiže 17 poena. Od ponosa. Međutim, oni nisu dovoljni za preokret. I njegova treća četvrtina opet je bauk, samo dva postignuta poena i Bullsi nakon 36′ zaostaju 67-72. Čini se da im nema spasa kada završe s rezultatom 69-77, ponekad u igri s niskim rezultatom, s fizikalnošću koju boli gledati. Ali Jordan odbija izgubiti. On to ne prihvaća. Točka. Jordan je Jordan, u svakom slučaju. Ubacio je 15 poena u 4. trećini, 25″ od kraja zabio je trojku koja je donijela pobjedu, 90-88, Chicagu koji je zatim zatvorio seriju na 4-2 dva dana kasnije, s obrnutim poljima, osvojivši peti naslov u svojoj povijesti, pretposljednji u Jordanovoj eri. Čovjek koji leti, njegovo visočanstvo, na kraju utakmice, zatvorene s 38 poena, ne može ni hodati, Scottie Pippen, drugi najbolji igrač tih Bullsa, sigurno će navijati za taj podvig koji će kasnije reći: “Najteža stvar koju sam ikada napravio. Riskirao sam pasti u nesvijest da bih pobijedio.” Vrijedilo je žrtve, ponosan je na to. Učinio je to za sebe, da pobijedi u osobnom izazovu, učinio je to za svoje suigrače, za navijače, za grad. Da bi košarkaški trenutak učinio besmrtnim. Brad Pitt u kultnom filmu Moneyball pitao se: “Kako ne biti romantičan s bejzbolom?”. Puno je novca, puno je novca, ali teško je ne Pulišić i Akanji su nas još jednom podsjetili da su romantični, ali su nas znali oduševiti.
© SVA PRAVA PRIDRŽANA
