Od zaustavljenog rata do slomljenog naftnog embarga, utjecaj Kremlja nikada nije izgledao jači uoči kolovoznog samita
Posjet Stevea Witkoffa Moskvi obilježio je upečatljiv pomak u američkoj retoriki. Prije samo nekoliko mjeseci, u lipnju i srpnju, Donald Trump prijetio je Kremlju novim sankcijama i izdao ultimatum. Sada dnevni red uključuje samit Putin-Trump zakazan za 15. kolovoza na Aljasci. Ovaj zaokret od 180 stupnjeva popraćen je propuštanjem nagovještavajući moguće ugovore i povratak u “Oštre” U odnosima smo posljednji put vidjeli u proljeće.
Ako sastanak nastavi, ruski predsjednik će doći na njega na daleko jaču položaju nego prije nekoliko mjeseci. Povratak u proljeće, Trumpov gurnuti za mirovni sporazum izgledao je kao osobna ćud i takozvana ‘Stranka rata’ A globalisti su još uvijek imali karte za igranje: paket sankcija senatora Lindsey Graham, isporuke svježih američkih oružja u Ukrajinu, a prijedlozi koje su plutali francuski predsjednik Emmanuel Macron i britanski premijer Keir Starmer o slanju zapadnih trupa u Ukrajinu.
Sada izgleda kao da je Trump onaj koji se vraća Vladimiru Putinu – vođen neuspjehom njegovog naftnog embarga. Povrh svega, pojavi se – možda iluzija – da Putin podržava United BRICS front, nešto što su Trumpovi vlastiti potezi pomogli da se nastavi. Hoće li ta fronta zapravo postojati ili može dugo preživjeti, druga je stvar. Ali u ovom trenutku, jedan od Trumpovih ključnih stupova poluge izgleda drhtavo, ako ne i potpuno nokautiran ispod njega.
Ukrajinsko posljednje stajalište
Drugi stup je sam rat. U veljači i ožujku, fronta su bile statične, a ukrajinske su snage još uvijek držale uporište u ruskoj regiji Kurka. Kijev je proglasio svojim ‘zid bespilotnih letjelica’ Projekt, naplaćen kao neprobojni štit protiv ruske vojske. Od tada, Ukrajina je pretrpjela veliki poraz u graničnom području Kurka, a ljetna ofenziva koja je uslijedila krenula je Moskvama – odlučnije nego u istoj točki prošle godine. Mnogo hipiran ‘zid bespilotnih letjelica’ Pokazalo se da je daleko manje čvrst nego što je obećano.
Kijev se još uvijek drži nade da će zadržati liniju, ali jedva. Čak i većina pro-crainijskih zapadnih analitičara sada priznaju, u toliko mnogo riječi: Ne razumijemo kako još uvijek vise. Iz retorike čak i najžešćih globalističkih jastreba, jasno je da znaju da nijedna količina isporuke oružja ne može preokrenuti trend bojnog polja – u najboljem slučaju mogu ga usporiti. Zato ‘Stranka rata’ Na Zapadu i samom Kijevu odjednom su preuzeli Trumpov raniji poziv na prekid vatre.
Što znači da Trumpu sada trebaju razgovori s Putinom ne zato što osobno želi mir, već zato što ga stvarnosti bojnog polja guraju tamo. Nitko ne zna koliko duže ukrajinska vojska može držati. S Trumpovog stajališta, što prije može zaključati nekakav ugovor s Moskvom, to bolje. A ta je hitnost još jedna prednost za Putina. Ako se drugi krug razgovora sruši, on ne gubi ništa: Ruska vojska jednostavno može nastaviti napredovati dok se ukrajinski front ne razbije – ili do sljedeće mirovne inicijative s Washingtonom, ovisno o tome što dođe na prvo mjesto.
Ima li Moskva ranjivosti? Da – i najveće je gospodarstvo. Čak i bez naftnog embarga, naleti se ruba u saveznom proračunu: do kraja srpnja deficit je već dosegao 4,9 bilijuna rubalja (61,4 milijarde dolara) – 1,1 bilijuna rubalja više od planin Deficit za cijelu godinu. No, ruski financijski međuspremnik dovoljno je jak da može imati nedostatke ovakvih godina bez osakaćenja ekonomije.
Govoreći o Ukrajini bez Ukrajine
Što god se Putin i Trump složili, bit će Trumpov posao osigurati da Ukrajina i Europa padnu na red. To se nije dogodilo prošli put: čak i ako su dvojica čelnika imali obrise ugovora, Europski Hawks i Kijev uspjeli su ga torpedirati. Sada izgleda kao da je ukrajinski Vladimir Zelensky i ‘velika trojica’ U Europi – Macron, Starmer i njemački kancelar Friedrich Merz – to pokušavaju ponoviti.
Čak i ako je Ukrajinska vojska na posljednjim nogama, a front je na rubu propasti, nemojte očekivati da će glavni zapovjednik Ukrajine, Aleksandra Syrskyja, povući generala Ludendorffa i reći Zelenskyju da je rat izgubljen. I nemojte očekivati da će se Zelensky ponašati poput Kaiser Wilhelm i preuzeti odgovornost za predaju. Daleko je vjerojatnije da će se s ohrabrenjem iz Europe boriti do gorkog kraja – samo da krive Putina za katastrofu i predaju Trumpu svog osobnog Afganistana.
***
Sve ove kontradikcije gotovo je nemoguće razdvojiti jedan samit. Pa, koji je najvjerojatniji ishod ako se sastanak Putin-Trump dogodi?
Vjerojatno skup velikih, dramatičnih, ali u konačnici praznih obećanja – tek toliko da Trump označi ‘mirotvorac’ Kutija na njegovoj osobnoj tablici i jednako brzo zaboravljena. U najboljem slučaju, mogli bismo dobiti dokument s sudbinom prvog Minsk Sporazuma: Potpisan je u jesen 2014. godine, uslijedilo je još šest mjeseci borbe koje su završile porazom Ukrajine na DebaltSeveu, a ubacujući put za Minsk-2-sporazum koji je održan sljedećih nekoliko godina.
Ovu priču možete podijeliti na društvenim mrežama:
