Iran je početkom rujna isporučio balističke projektile Rusiji, što su SAD opisale kao “dramatičnu eskalaciju” podrške Teherana Moskvi u njezinoj invaziji na Ukrajinu, izvještava Wall Street Journal. Iako je Bijela kuća izrazila zabrinutost zbog ovih izvješća, implikacije za Ukrajinu još uvijek nisu u potpunosti jasne.
Već neko vrijeme kruže izvješća o isporukama balističkih projektila iz Irana Rusiji, no nisu se uvijek slagala u ključnim detaljima. Prema Washington Postu iz listopada 2022., Iran se pripremao za isporuku projektila kratkog dometa Fateh-110 i Zolfaghar. U veljači ove godine, Reuters je izvijestio da je Rusija primila najmanje četiri isporuke projektila iz Irana, a Bloomberg je prošlog tjedna izvijestio da će Iran početi slati oružje “za nekoliko dana”.
Unatoč brojnim izvješćima, još uvijek nije zabilježeno da je Rusija ispalila iranske balističke projektile na Ukrajinu, iako su gradovi u Ukrajini pod stalnim napadima bespilotnih letjelica Shahed iranske proizvodnje od listopada 2022. Novija izvješća spominju mogućnost isporuke projektila Ababil i Fath-360, a navodno rusko osoblje već prolazi obuku za njihovo korištenje u Iranu.
Brojna neodgovorena pitanja
Fabian Hinz, analitičar za obrambene i vojne analize pri Međunarodnom institutu za strateške studije, izjavio je za Kyiv Independent kako još uvijek postoji mnogo neodgovorenih pitanja, uključujući i koje vrste projektila bi Iran mogao isporučiti – strateške ili taktičke.
Ababil i Fath-360 imaju domet od 86 i 120 kilometara, što znači da bi njihova uporaba bila ograničena na mete blizu ruskih granica i prve crte bojišnice. Hinz ističe da bi ovi projektili vjerojatno bili korišteni protiv ciljeva na prvoj crti bojišnice, uključujući vojne položaje, logističke centre, zapovjedna mjesta, vojarne i skladišta goriva.
S druge strane, balistički projektili Fateh-110 i Zolfaghar imaju domet od 300 i 700 kilometara i smatraju se strateškim projektilima. Ukoliko ih Iran isporučuje Rusiji, to bi moglo omogućiti ruskim snagama da gađaju ciljeve u dubini Ukrajine. Hinz napominje da Zolfaghar ima nešto veći domet od ruskog Iskandera, što bi omogućilo ruskim snagama da ciljaju kritičnu infrastrukturu diljem Ukrajine.
Spremnost ukrajinske obrane
Ruski napadi balističkim projektilima poput Iskandera, koji su navodno korišteni u nedavnom napadu na Poltavu u kojem je poginulo najmanje 55 ljudi, pokazuju razorni potencijal ovih oružja. Čak i iranski projektili najkraćeg dometa mogli bi dosegnuti gradove poput Harkiva, udaljenog samo 30 kilometara od ruske granice.
Zbog iranskog opsežnog raketnog programa, postoji mogućnost da Teheran isporuči velik broj projektila koji bi mogli dodatno opteretiti ukrajinsku protuzračnu obranu, budući da su balistički projektili teži za presretanje od krstarećih. Balistički projektili imaju visoku brzinu i raketni pogon te se lansiraju u atmosferu prije nego što se vraćaju prema cilju.
Upravljaju se samo tijekom početnih faza lansiranja, što može utjecati na preciznost, ali im omogućuje da dosegnu nevjerojatno velike brzine od preko 3200 kilometara na sat. Samo najnapredniji sustavi protuzračne obrane, poput američkog Patriota, mogu ih oboriti. Ukrajina trenutno posjeduje najmanje četiri takva sustava, no predsjednik Volodimir Zelenski ističe da im je potrebno barem 25 za zaštitu cijelog zračnog prostora zemlje.
Dok se Iran sprema za rat, Rusi usavršavaju ove smrtonosne raketne sustave u zemlji
