Vladimir Putin je više puta isticao važnost regija Doneck i Luhansk, zajedno poznatih kao Donbas. Prema njegovim riječima, ovaj kraj ima povijesnu povezanost s Rusijom i naslijeđem Sovjetskog Saveza. Ipak, po međunarodnom pravu, regije su dio Ukrajine, što su tijekom godina potvrdili brojni pravni stručnjaci, a sporno to nije bilo ni u vrijeme SSSR-a.
Za razliku od Krima, koji je 1954. tadašnji sovjetski vođa Nikita Hruščov predao Ukrajini i što se u Rusiji i danas smatra kontroverznim, Doneck i Luhansk su od osnivanja Ukrajinske sovjetske socijalističke republike 1919. godine neprekidno pripadale Ukrajini, a ta činjenica dugo je bila neupitna, tvrdi Jutarnji.
Kada je Rusija napala Ukrajinu 24. veljače 2022., iako još gotovo nitko ne zna njezin glavni cilj, neki smatraju da je to bilo zauzimanje Kijeva i postavljanje kvislinške vlade. Ukrajinske snage spriječile su to, a početkom travnja Rusija je povukla trupe iz područja oko Kijeva i preusmjerila napade prema Donbasu.
Ključna regija
Za Ukrajinu je Donbas do 2014. godine bio ključna industrijska regija, no sukobi su znatno oslabili njegovu proizvodnju. Mnogi rudnici, osobito oni u separatističkim područjima, napušteni su ili u lošem stanju, a rat je uništio i ostala industrijska postrojenja i infrastrukturu.
Na političko-oružanoj razini, otpor zapadnoj orijentaciji Ukrajine bio je posebno snažan nakon “narančaste revolucije” 2004. i “Euromajdana” 2014. Tada su militantni ruski separatisti, uz podršku Moskve, preuzeli kontrolu nad dijelovima Donbasa. Istodobno, Kremlj je iskoristio politički vakuum u Kijevu kako bi anektirao Krim.
Ruski separatisti proglasili su 2014. neovisne narodne republike Donecku i Luhansku, a Rusija ih je službeno priznala 21. veljače 2022., tri dana prije početka invazije na Ukrajinu. Andreas Heinemann-Grüder, stručnjak za istočnu Europu iz Bonskog međunarodnog centra za konverziju (BICC), tada je upozorio: “Rusija sada mora osvojiti čitavo područje kako bi provela aneksiju koju su pripremili priznanjem. Time bi oni pred domaćom publikom mogli proglasiti pobjedu i eventualno okončati rat.”
