Putinov ‘titan u rukavicama’ Srbe smatra bratskim narodom, a na jednu zemlju je baš ‘zajašio’

Sergej Viktorovič Lavrov je ruski diplomat i ministar vanjskih poslova od 2004. godine. On je najdugovječniji ruski ministar još od ere Ruskog carstva. Otac mu je Armenac, a majka Ruskinja. Rođen je 1950. godine u Moskvi.

Završio je studij na Moskovskom institutu za međunarodne odnose. Došao je raditi u Ministarstvo vanjskih poslova, a prva diplomatska služba bila mu je mjesto savjetnika ambasadoru u Šri Lanki.

Lavrov je 1976. godine započeo karijeru u Moskvi kao treći i drugi sekretar u Odjelu za međunarodne ekonomske odnose SSSR-a, baveći se analitikom i suradnjom s međunarodnim organizacijama, uključujući Ujedinjene narode (UN).

Karijerni put

Godine 1981. imenovan je višim savjetnikom sovjetske misije pri UN-u u New Yorku, a 1988. godine vratio se u Moskvu kao zamjenik načelnika Odjela za međunarodne ekonomske odnose SSSR-a. Od 1990. do 1992. godine radio je kao direktor Međunarodne organizacije sovjetskog Ministarstva vanjskih poslova, nakon čega za dvije godine postaje stalni predstavnik Rusije pri UN-u. Dana 9. ožujka 2004. predsjednik Vladimir Putin ga je imenovao ministrom vanjskih poslova. Ostao na toj poziciji tijekom drugog Putinovog mandata te tijekom mandata predsjednika Dmitrija Medvedeva. Na tu poziciju ponovno je imenovan 21. svibnja 2012. godine.

Poznat je kao briljantan diplomat, ali više kao državni službenik nego političar. Smatra se čvrstim, pouzdanim i izuzetno sofisticiranim pregovaračem, iako nije dio Putinovog najužeg kruga. Američki političari su ga kritizirali zbog njegova pristupa, opisujući ga kao “anti-diplomata” s “ničim vrijednim pohvale” u njegovom ponašanju.

Lavrov je 15. siječnja 2020. godine podnio ostavku kao dio kabineta nakon Putinovog prijedloga ustavnih amandmana, ali je 21. siječnja 2020. ponovno imenovan u kabinetu aktualnog premijera Mihaila Mišustina.

Recitirao hvalospjeve Srbima

Na ovim prostorima ostat će poznat i po verbalnoj podrški koju pruža Srbiji. Lavrov Srbe i Ruse smatra bratskim narodima te hvali srpsku hrabrost da se suprotstavi Zapadu. Najnedavniji primjer takvog narativa je njegov komentar na usvajanje Rezolucije u Srebrenici u skupštini UN-a.

Amerikanci opet spominju Dodika, kažu da je situacija najgora od rata: ‘Kauboju, jurimo u propast’

“Nastojanja da se slomi Srbe još traje. Prije deset godina su pokušali donijeti takvu rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN-a. Mi smo uložili veto. Nemoguće je objasniti čime se na praktičnom planu rukovode Europljani dok guraju tu ideju, osim jednim razlogom: Srbi su previše svojeglavi,” izjavio je Lavrov.

“Srbi se ponašaju odviše samostalno, ne pokoravaju se zahtjevima da se pridruže sankcijama protiv Rusije, neće priznati nezavisnost Kosova, ne žele da Kosovo bude član međunarodnih organizacija. A za Zapad je to sada faktički ultimatum Beogradu. U Bosni i Hercegovini Milorada Dodika prikazuju kao glavnog negativca, koji navodno ruši Daytonom, iako je on sa svojim timom jedini koji se u Bosni bori za daytonske principe,” rekao je Lavrov za ATV.

Suwayda Governorate, southern Syria:

Syrians are demonstrating to demand the overthrow of dictator Bashar al-Assad and his regime, freedom, democracy and justice. The demonstrators also demanded the expulsion of Russia and Iran from Syria.

June 21, 2024 pic.twitter.com/yLdXbzSUc3

— Fared Al Mahlool | فريد المحلول (@FARED_ALHOR) June 21, 2024

Angažman u Siriji

Godine 2012., u ranim fazama sirijskog građanskog rata, ruska delegacija je putovala u Siriju kako bi potvrdila rusku podršku sirijskoj vladi predsjednika Bashara al-Assada. Lavrov i Mikhail Fradkov, koji su bili dio delegacije, dočekani su s odobravanjem od strane tisuća pro-Assadovih pristaša. Sirijci su mahali ruskim zastavama u znak zahvalnosti zbog veta koji je Rusija uložila na rezoluciju UN-a koja je pozivala na oštre sankcije sirijskoj vladi.

U rujnu 2013. godine, tadašnji američki državni tajnik John Kerry i Lavrov postigli su povijesni sporazum o uništavanju gotovo svih kemijskih oružja pohranjenih u Assadovoj Siriji. Sporazum je postignut nakon tri teške runde pregovora u Ženevi u Švicarskoj. Ubrzo nakon toga, Sirija je potpuno prihvatila ovaj plan, te je do lipnja 2014. godine sirijska vlada predala sve kemijske oružje koje je zatim uništeno. Generalni direktor Organizacije za zabranu kemijskog oružja pri Ujedinjenim narodima izjavio je da je ovaj sporazum bio značajan korak.

U listopadu 2019. godine, Lavrov je osudio odluku Donalda Trumpa da pošalje američke trupe kako bi čuvale sirijska naftna polja i po mogućnosti ih iskorištavale, rekavši da je svako “iskorištavanje prirodnih resursa suverene države bez njenog pristanka nezakonito”.

Stav prema Ukrajini

Lavrov se općenito zalagao za mirne politike i rješavanje sukoba putem diplomacije. Nakon ruske invazije na Krim 2014. godine i referenduma o neovisnosti koji je tome uslijedio Lavrov je predložio da Ukrajina bude neovisna o bilo kojem bloku, da ruski jezik bude službeno priznat te da ustav bude organiziran po federalnom modelu.

Dana 2. ožujka 2022., Lavrov je u intervjuu za Al Jazeeru u Moskvi objasnio kako je došlo do invazije na Ukrajinu u kontekstu međunarodne krize koja je postojala mnogo prije 2014. godine. Prema njegovim riječima, Rusija je morala anektirati Krim 2014. godine zbog neprihvatljivog rizika da će NATO-ove pomorske baze zamijeniti tamošnju rusku vojnu luku.

Lavrov osporava legitimitet puča protiv ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, koji je prema ruskom vodstvu već započeo “mir” u Ukrajini, poštujući sve ruski govoreće manjine. Zapadni stručnjaci općenito se slažu da je Janukovič bio ruska marioneta.

Putinov moćni diplomat

On optužuje Zapad da nije podržao poseban status tih manjina prije nego što je Janukovič svrgnut tijekom Narančaste revolucije koja je trajala od 2004. do 2005. godine. Također tvrdi da trenutni predsjednik Volodimir Zelenski nije poboljšao situaciju i da je Vladimir Putin morao narediti invaziju na Ukrajinu jer SAD nije uvažavao niti rješavao sigurnosne zabrinutosti oko ruske zapadne granice.

Putinov novi najbolji prijatelj brutalno je presudio svom ujaku, a pamti se veliki strah u očima

Lavrov je tvrdio da su SAD vršile slične pritiske na Irak 2003. godine, na koji su kasnije pokrenuli invaziju bez ikakvog razloga osim “bočice neidentificiranih kemikalija”. Istovremeno, Lavrov pokušava prikazati trenutnu ukrajinsku vladu kao “nacionalističku” i “desničarsku” jer ne uključuje povijesne i jezične veze s Rusijom te se jedino “trudi odvojiti od zajedničke povijesti i kulture”.

Lavrov je izrazito inteligentan i proračunat službenik, moglo bi se reći “starog sovjetskog kova”, koji je za mirna rješenja, ali istovremeno šiti realpolitičke ciljeve Rusije. On je Putinove žestoke politike provodi “u rukavicama”.