U Francuskoj se posljednjih godina sve više pažnje posvećuje kontroli buke u javnom prijevozu, a nedavan slučaj iz Nantesa pokazuje koliko ozbiljno vlasti pristupaju zaštiti mira putnika.
Muškarac je ondje kažnjen s 200 eura jer je na željezničkoj stanici razgovarao putem zvučnika na mobilnom telefonu, čime je, prema procjeni službenika, ometao druge putnike.
Prema pisanju francuskih medija, muškarac je razgovarao sa sestrom koristeći zvučnik dok je čekao vlak. Upozorila ga je zaposlenica nacionalne željezničke tvrtke SNCF i zatražila da smanji glasnoću.
Propisi o javnom prijevozu
Rečeno mu je da mu može biti izrečena kazna od 150 eura, no on je, smatrajući da je riječ o šali, odbio postupiti po upozorenju i platiti kaznu. Nakon toga iznos je povećan na 200 eura.
Prema dostupnim informacijama, angažirao je odvjetnike kako bi osporio obvezu plaćanja.
Iako u Francuskoj ne postoji zakon koji izričito zabranjuje razgovor preko zvučnika na javnim mjestima, propisi o javnom prijevozu i javnom redu omogućuju sankcioniranje ponašanja koje bukom ometa druge putnike.
Francuski prometni propisi predviđaju novčane kazne za korištenje uređaja na način koji remeti mir u prostoru javnog prijevoza, a i glasniji razgovor bez zvučnika u vlakovima može rezultirati kaznom, koja je u blažim slučajevima znatno niža.
Postavlja se pitanje kako bi se slična situacija tretirala u Hrvatskoj. U hrvatskom zakonodavstvu ne postoji posebna odredba koja izričito zabranjuje razgovor na zvučnik u javnom prostoru.
Međutim, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira predviđa sankcije za ponašanje kojim se na javnom mjestu narušava mir građana.
Ako bi se procijenilo da je glasno telefoniranje ozbiljno uznemirilo ili ometalo druge, takvo ponašanje moglo bi se podvesti pod narušavanje javnog reda i mira.
Gdje su granice privatnosti?
Novčane kazne za takve prekršaje u Hrvatskoj propisane su u rasponima koje određuje zakon, a sud ili nadležno tijelo procjenjuju težinu djela i okolnosti konkretnog slučaja.
U praksi to znači da bi eventualna kazna ovisila o procjeni je li doista došlo do značajnijeg ometanja javnog reda, a ne samo do kratkotrajnog i bezazlenog razgovora.
Slučaj iz Francuske ponovno je otvorio raspravu o granicama privatnosti i pristojnosti u javnom prostoru.
U vrijeme kada su mobiteli postali produžetak svakodnevice, pitanje ostaje treba li glasno telefoniranje i gledanje sadržaja bez slušalica strože regulirati ili je riječ o stvarima koje bi se prije svega trebale rješavati kulturom i obzirom prema drugima.
