Od kopanja rovova i izgradnje obrambenih zidova do učenja vještina preživljavanja, Poljska sve snažnije osvještava rizike koje predstavljaju njezini istočni susjedi. Osjećaj da je opasnost od rata stvarna i stalno prisutna postao je široko rasprostranjen.
U zemlji čiji je geografski položaj u srcu Europe povijesno donosio ranjivost, invazija na susjednu Ukrajinu 2022. godine, upadi dronova u zračni prostor i val sabotaža povezanih s ruskim obavještajnim službama upalili su sve alarme, piše The Guardian.
Cezary Pruszko još se živo sjeća obuke civilne obrane iz školskih dana u komunističkoj eri, čitanja karata, učenja preživljavanja i stalni osjećaj da je prijetnja rata realna. “Moja generacija odrasla je s tim prijetnjama. Nije trebalo objašnjavati zašto je to važno”, rekao je 60-godišnji Pruszko dok je jedne subote ujutro obnavljao te vještine u vojnoj bazi izvan Varšave.
‘Živimo u najopasnijim vremenima’
S desecima drugih poljskih civila obišao je sklonište, stavio plinsku masku i vježbao paljenje vatre pomoću kremena. Ova obuka, osmišljena za jačanje civilne otpornosti, dio je novog državnog programa koji do 2027. godine planira obučiti 400.000 građana.
Program je dobrovoljan i otvoren svima – od školaraca do umirovljenika. “Živimo u najopasnijim vremenima od kraja Drugog svjetskog rata”, izjavio je poljski ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz. “Svatko od nas mora imati vještine, znanje i praktično umijeće za snalaženje u krizi.”
Sve to potaknulo je potpunu reviziju nacionalne sigurnosti. Vlada je odobrila nacrt proračuna koji izdatke za obranu podiže na 4,8% BDP-a – znatno više od gotovo svih ostalih članica NATO-a. Nove zgrade moraju imati skloništa, a u tijeku je obnova i mnogih starih. Ujedno je započela izgradnja tzv. “istočnog štita” duž granica s Bjelorusijom i ruskom eksklavom Kalinjingradom.
Teško i dinamično vrijeme
U operativnoj bazi nekoliko kilometara od bjeloruske granice, brigadni general Roman Brudło, zapovjednik 9. oklopne konjičke brigade, kaže kako je ruska invazija na Ukrajinu potpuno promijenila sigurnosnu sliku. “Mirna vremena su, nažalost, prošla, i živimo u teškom, vrlo dinamičnom vremenu”, rekao je.
“Čitam novine, slušam vijesti, vidim analize različitih obavještajnih zajednica, koje govore da ćemo za jednu, dvije, pet godina imati mogućnost suočiti se s potpunom invazijom iz Rusije. Ne znam. Nadam se da nećemo.”
Brudło se vojsci pridružio 1996. godine jer je bio školovani mehaničar i, kako kaže, “volio je tenkove”. No priznaje da se u potencijalnom ratu protiv dronova i sabotaža tradicionalna vojna obuka mora prilagoditi novim realnostima.
“Nisam vezan za tenk niti ovisim o njemu, a svi smo ovdje prošli obuku koja nas priprema za nove vrste zadataka”, poručuje. “Mislim da će Rusija na nas vršiti pritisak hibridnim metodama, ispod praga otvorenog rata, kako bi nas iscrpila, ali bez prelaska granice koja bi nas ujedinila.”
Hibridna taktika
Kapetan Karol Frankowski, zadužen za komunikacije u brigadi, opisao je iskustva s ljetnih vježbi NATO-a u Njemačkoj, gdje je sudjelovao u simulaciji hibridnog napada. “Moj posao bio je uspostaviti kontakt s lokalnim stanovništvom tijekom krize. Imali su glumce koji su igrali šefa policije, lokalne novinare, druge građane, i morali smo se ponašati kao da je izvanredno stanje”, rekao je.
Prema Brudłu i Frankowskom, jedna od ključnih ruskih hibridnih taktika jest poticanje “ilegalnih migracija”. Brigada sada pomaže graničarima u otkrivanju osoba koje pokušavaju prijeći granicu iz Bjelorusije. Dan prije posjeta novinara uhićen je muškarac iz Afganistana.
“Za zaštitu naše zemlje, ovo je nužnost. Ne znamo tko je taj Afganistanac. Možda špijun ili možda neka osoba koja želi uništiti našu zemlju iznutra. Možda je čak i ruski špijun”, izjavio je Frankowski. Ideju da Moskva i Minsk instrumentaliziraju migracije koristila je i prethodna, nacionalistička vlada.
Zanimljivo, otkako je prije dvije godine vlast preuzela progresivna koalicija Donalda Tuska, malo se toga promijenilo. Fokus na prijetnju iz Rusije natjerao je čak i mnoge liberale da podrže oštre vladine politike, kaže Aleksandra Chrzanowska iz saveza aktivista Grupa Granica.
“Drama i tragedija onih koji ovdje dolaze tražiti zaštitu više ne zanimaju ljude”, rekla je, nazivajući fokus na migrante kao prijetnju “krajnje desničarskim, rasističkim narativom” koji nije utemeljen na činjenicama.
Strah od novog rata
Uz granični zid, novi “istočni štit” uključivat će rovove i utvrde, ali i GPS tornjeve te druge tehnološke instalacije za obranu od dronova. No čak i ako do rata dođe, procjene govore da on neće izgledati kao tradicionalni sukob s tenkovima koji prelaze granicu.
U Gołdapu, gradu sa 15.000 stanovnika nedaleko od Kalinjingrada, mještani su iznenađujuće spokojni. “Prijetnja utječe na način razmišljanja, ali iskreno, više bih se brinuo da živim u Varšavi. Strateški, nas ovdje neće ciljati”, kaže Piotr Bartoszuk, 45-godišnji ravnatelj strukovne škole.
Nekada su Poljaci, kaže, redovito prelazili granicu po jeftiniji ruski benzin, a Rusi dolazili u kupovinu. Danas je granica zatvorena.
“Rusija je definitivno prijetnja, ali ne velika, jer smo u NATO-u, zaštićeni smo, i mislim da nas neće samo tako iznenada napasti, kao što su to učinili s Ukrajinom”, smatra 15-godišnja Kornelia Brzezińska, učenica vojnog smjera koja se nada karijeri u vojsci.
Ako bi do napada došlo, ne bi oklijevala, kaže. “Išla bih na frontu. Stvarno volim Poljsku. To nije nešto što olako kažem. Ne bih napustila našu naciju, branila bih je”, odlučna je. Na vanjskim zidovima njezine škole i dalje su vidljivi ožiljci od gelera iz Drugog svjetskog rata, namjerno ostavljeni kao podsjetnik.
Malo je preživjelih iz tog vremena, ali generacijska sjećanja potiču strahove od novog rata, posebno među starijim Poljacima. Na kraju dana obuke, Cezary Pruszko otkriva da je organizirao isti tečaj preživljavanja i za zaposlenike svoje tvrtke.
“Mnogi mlađi zaposlenici odrasli su u Europskoj uniji, u vremenu mira. Nadam se da nam te vještine nikada neće trebati, ali želim da znaju što učiniti ako taj trenutak ikada dođe”, zaključio je Pruszko.
