Kina se sve više pojavljuje kao sigurno utočište za investitore koji traže zaštitu od posljedica rata u Iranu. Njezino gospodarstvo zasad ostaje stabilno. Proizvodni indeks PMI stagnirao je u ožujku, ali se i dalje drži na razinama koje upućuju na oporavak, dok kinesko tržište dionica nadmašuje većinu drugih velikih tržišta.
Od izbijanja sukoba u Iranu, kineske dionice bilježe manji pad od globalnih konkurenata, posebno drugih zemalja u Aziji kamo odlazi većina nafte koja prolazi kroz Hormuz. Prema podacima Bloomberga, kineski indeks pao je oko 4,1%, dok su tržišta u Južna Koreja, Japanu i Indijai zabilježila pad veći od 10%.
Tankeri i dalje prolaze kroz Hormuz ako idu za Kinu
Kako navodi bneIntelliNews, Kina je godinama gradila velike zalihe nafte te, uz to, i dalje uvozi energente iz Irana. Kao jedna od “prijateljskih” zemalja, i dalje ima pristup transportu kroz Hormuški tjesnac. Istodobno, snažna ulaganja u obnovljive izvore energije pomažu joj ublažiti rast cijena energije.
Prema Goldman Sachsu, kineske dionice bi mogle nastaviti nadmašivati globalne konkurente i ostvariti najjače prinose još od kolovoza 2025. Ta američka investicijska banka preporučuje investitorima povećanje izloženosti kineskom tržištu.
Jedan od ključnih razloga otpornosti kineskog gospodarstva je energetska struktura. Nafta i ukapljeni plin čine oko 28% ukupne potrošnje energije (među najnižim udjelima u svijetu), dok obnovljivi izvori, uključujući nuklearnu, vjetroelektrane, solarnu i hidroenergiju, sada čine oko 40% proizvodnje električne energije, znatno više nego prije deset godina.
Osim toga, Kina raspolaže velikim zalihama nafte, oko 1,2 milijarde barela, što je dovoljno za više od 110 dana potrošnje u slučaju potpunog prekida uvoza. Također ima stabilne energetske veze s državama izvan Bliskog istoka, poput Rusije, Australije i Malezije…
Zbog rasta cijena nafte, Goldman Sachs je blago smanjio prognozu rasta kineskog BDP-a (za 0,2 postotna boda), što je ipak znatno manje nego smanjenje za Sjedinjene Američke Države (0,4) i druga azijska tržišta u razvoju (0,7).
Kineska igra moći na Bliskom istoku
Službeno, Peking proglašava neutralnost. Uvijek to čini. No, dok Kina otvoreno poziva na dijalog i drži se diplomatskih kanala, kao i pažljivo izbjegava bilo kakvo sudjelovanje u borbenim operacijama, u stvarnosti njezina politika nije neutralna u smislu posljedica. Peking tiho pozdravlja sve sukobe koji odvlače pažnju Sjedinjenih Država i njihovih saveznika od indo-pacifičkog područja; činjenica koju mnogi izvan regije ne primjećuju. Pritom, to omogućuje vladajućoj Komunističkoj partiji da ojača utjecaj bliže kući, dok je Washington usredotočen na najnovije sukobe povezane s Iranom u Perzijskom zaljevu.
Ovo je klasična realpolitika velikih sila: iskorištavanje pogrešnih koraka suparnika. U tu svrhu, dok Iranci umiru gotovo svakodnevno, kineski su čelnici jasno dali do znanja da im primarna briga nije opstanak iranskog režima. Umjesto toga, jedini pravi interes Pekinga je osigurati očuvanje neprekidnog toka energije. A ako se režim u tom procesu svrgne, otvaranje ugovora o poslijeratnoj obnovi bilo bi više nego dobrodošlo uporište u regiji za ovo drugo najveće svjetsko gospodarstvo, misli Mark Buckton koji piše iz Taipeija za bneIntelliNews.
No, ovaj proračunati stav također pokazuje kako Peking trenutno koristi Iran za vlastite strateške ciljeve. Rat – ili preciznije, povremeno zatvaranje Hormuškog tjesnaca – poremetio je globalna energetska tržišta. Azija je posebno teško pogođena. Cijene su zauzvrat porasle, a azijske vlade bile su prisiljene na energetsku trijažu, jer je opskrba kroz tjesnac naglo pala.
Međutim, diverzificirani izvori energije u Kini, ugljen i obnovljivi izvori energije, kao i ukapljeni prirodni plin (LNG) koji dolazi iz drugih zemalja, povezani s njezinim obilnim zalihama energije, dali su joj komparativnu prednost u usporedbi s drugim azijskim zemljama. To je omogućilo Kini da bolje od mnogih svojih susjeda prebrodi stalne energetske poremećaje, pa se do određene mjere čak i pozicionira kao stabilizirajući dobavljač petrokemikalija i drugih vrlo traženih roba.
Zagovornici ovog pristupa će s pravom tvrditi da su se kineska tržišta i državni aparat pokazali otpornima. U mnogim aspektima, kineske dionice i juan su se bolje održali od mnogih svojih azijskih konkurenata. Istodobno, izvori u Kini navode da je državni energetski div PetroChina izvijestio da većina operacija ostaje uglavnom normalna unatoč kaosu uzrokovanom iranskim ratom.
Ostala azijska gospodarstva u puno lošijoj poziciji
Druga azijska gospodarstva imala su puno manje koristi od rata nego Kina. Japan, Južna Koreja, Indija i mnoge zemlje jugoistočne Azije poput Vijetnama, Filipina i Tajlanda suočavaju se s akutnom energetskom nesigurnošću. U nekim slučajevima to potiče inflaciju i uzrokuje šokove u opskrbi. Dugi redovi na benzinskim postajama diljem kontinenta nova su norma.
Međutim, ono što povezuje ove događaje jest spoznaja da nijedna azijska država dugoročno ne prosperira od nastavka rata koji guši globalne zalihe energije i pritiska gospodarstva. Samo kratkoročnu i površnu korist u takvim slučajevima imaju Kina i bilo koje druge sile vješte u iskorištavanju nereda ili, u nekim slučajevima, unutarnji akteri zaštićeni državnim vlasništvom i izolacijom tržišta. Dugotrajan rat ne odgovara nikom, pa ni Kini koja je ipak snažno orijentirana na izvoz.
Kina se godinama pripremala za upravo ovaj scenarij
