Martin Frančešević, vještak vojne struke koji je svoj nalaz i mišljenje izradio po nalogu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, izjavio je da se Ratno predsjedništvo u Bugojnu miješalo u vojnu organizaciju i strukture, prema kojima je izdavalo određene naloge, što nije uobičajeno.
Kao primjer naveo je nekoliko zaključaka iz 1994. godine, istaknuvši da “odudaraju od standardnih”, budući da je Ratno predsjedništvo u njima zaduživalo zapovjednika Operativne grupe Zapad određenim zadacima te tražilo smjenu zapovjednika Vojne policije.
“Smjena zapovjednika Vojne policije je vojno pitanje. Ne bi trebala postojati situacija u kojoj jedni drugima definiraju zadatke”, zaključio je vještak.
Potom se osvrnuo na nekoliko zaključaka Ratnog predsjedništva koji su se odnosili na osiguranje smještaja za zarobljenike nakon početka sukoba Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 1993. godine. Nakon tih zaključaka osnovani su zatočenički centri u školi “Vojin Paleksić” i na stadionu Nogometnog kluba “Iskra” u Bugojnu za zadržavanje civilnih i vojnih osoba. Ratno predsjedništvo imenovalo je i upravitelje tih zatvora, rekao je vještak.
“Ono što bi se pojavilo u dnevniku Dževada Mlaće, kasnije bi se našlo i u rješenjima”, naveo je Frančešević, prenosi Detektor.
Dodao je kako je taj zatvor kasnije prešao u nadležnost 307. brigade. Istaknuo je da su predstavnici vojnih struktura prisustvovali sjednicama, ali se nikada nisu usprotivili odlukama Ratnog predsjedništva. Prema njegovim riječima, Ratno predsjedništvo bilo je uključeno u postupanje prema ratnim zarobljenicima, donoseći odluke na sjednicama, među kojima i one o “postupanju s ekstremnim dijelom HVO-a”, uz konstataciju da ih treba uništiti.
Vještak je istaknuo da je u ratnom dnevniku Dževada Mlaće pronašao zapis sa sjednice od 22. srpnja 1993. godine, u kojem se navodi: “službeno – ne smijemo imati civilne zarobljenike” i “tajno – ekstremni dio zarobljenika treba likvidirati”.
“Po mom mišljenju, to predstavlja neku vrstu odluke o pokretanju likvidacije tog dijela zarobljenih vojnika”, rekao je vještak.
Naveo je i da se u zaključku od 1. kolovoza navodi da “borci idu u Kazneno-popravni dom Zenica, a ekstremisti se sklanjaju kod nas u Bugojnu”.
U jednom od zaključaka koji je citirao Frančešević navodi se da se od Vojne sigurnosne službe traži da obradi te zarobljenike i dostavi popis Ratnom predsjedništvu, koje će zauzeti stav, uz napomenu da se radilo o 120 zarobljenika.
“U jednom izvješću Vojne sigurnosne službe navodi se kako zarobljenici nisu prebačeni u Zenicu jer nije bilo odobrenja MUP-a i Ratnog predsjedništva”, rekao je vještak, dodavši da je vojska bila svjesna tih problema te da je Ratno predsjedništvo imalo odlučujuću ulogu u likvidaciji ratnih zarobljenika.
Dževad Mlaćo optužen je da je, kao predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, dok je Selmo Cikotić, kao zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije BiH, optužen da nije spriječio svoje podređene ni poduzeo mjere da ih kazni za mučenja i ubojstva ratnih zarobljenika. Tereti ga se i za odvođenje hrvatskih zarobljenika na prisilni rad na prve crte bojišta, gdje su neki poginuli, a neki ranjeni.
Cikotić je 8. ožujka 1993., po naredbi zapovjednika Trećeg korpusa, imenovan zapovjednikom Operativne grupe Zapad Armije BiH.
Frančešević je izjavio kako je bio informiran da zarobljenici nisu prebačeni u KPD Zenica zbog kvara na vozilu, ali da je “vojna komanda to prihvatila kao činjenicu”.
Vještak je citirao dokument prema kojem je Cikotić obavijestio zapovjednika Trećeg korpusa da su “23 borca počinila teža kaznena djela, zbog čega imaju poseban tretman”. Potom je naveo nekoliko naredbi Envera Hadžihasanovića, tadašnjeg zapovjednika Trećeg korpusa, koji je tražio da se ti zatvorenici prebace u KPD Zenica – što nije učinjeno.
Frančešević je naveo da je Međunarodni odbor Crvenog križa prilikom posjeta stadionu “Iskra” ustanovio da nedostaje 12 zarobljenika, a za njihovu sudbinu kasnije se interesirao i Mehmed Alagić, koji je naslijedio Hadžihasanovića, tražeći da se utvrdi gdje se ti ljudi nalaze. Centar službi sigurnosti kasnije je utvrdio da je sa stadiona odvedeno 20 osoba, a Vojna sigurnosna služba je “ultimativno izdala naredbu da se dostavi informacija tko je naredio likvidaciju zarobljenika, gdje su odvedeni i gdje su pokopani”.
Frančešević je istaknuo da je Cikotić bio upoznat s odvođenjem ratnih zarobljenika na kopanje rovova i utvrđivanje linija, te da se to odvijalo kroz redovni zapovjedni lanac.
Suđenje se nastavlja 8. travnja, kada će vještaka ispitivati obrana.
