Objavljujemo nastavak razgovora s hrvatskim stručnjakom za sigurnost i obranu Kristijanom Ilovačom čiji smo prvi dio objavili jučer a možete ga pogledati ovdje ili na poveznici ispod teksta.
Koja je to skupina potencijalnih prijetnji?
Locirajmo to na jugoistočnu Europu, Sredozemlje (Mediteran) i srednju Europu. Kada je u pitanju jugoistočna Europa, tu može doći do oštrog zagovaranja tzv. balkanske integracije kroz žestoko guranje proširenja EU-a.
Nužno se suprotstaviti različitim vrstama asimetričnih ili hibridnih izazova. Mediteran – naša obala nas pozicionira u energetskim okvirima (LNG) i raspravama o migracijama, svrstavajući se uz Italiju ili Grčku.
I na kraju srednja Europa. Potrebno je ojačati veze s državama članicama Višegradske skupine – V4 ili Austrijom što može pojačati našu važnost u sigurnosnom smislu EU-a. Zemlje članice V4 Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka, dakle ta skupina sve se češće profilira kao glas konzervativnijeg, suverenistički nastrojenog dijela Europe, osobito u raspravama o migracijskoj politici, vladavini prava i suverenitetu država članica.
Foto: Kristijan Ilovača
Koji su najveći sigurnosni izazovi Hrvatskoj u idućim godinama?
Naglasili smo da naš teritorij nije velik i nepravilnog je oblika te upravo ta činjenica pojačava ranjivost i naglašava potrebu čvrstih saveza i domaće spremnosti odgovaranja na krize.
Krenimo od regionalne nestabilnosti poput napetosti u Bosni i Hercegovini, na Kosovu ili višemjesečna kriza s prosvjedima u Srbiji. Dovoljno je vrlo malo da dođe do prelijevanja sukoba iz regije ako oni izbiju. Slijedi ruska hibridna taktika – dezinformacije, energetska prisila ili kibernetički napadi usmjereni prema NATO-u i EU.
Migracije – jadranske rute mogle bi ponovno biti opterećene sukobom na Bliskom istoku i Africi. Dodajmo tomu kibernetičku sigurnost i prirodne nepogode kao što su poplave ili suše, a treba dodati da veliko oslanjanje na turizam itekako smanjuju otpornost hrvatskog gospodarstva.
Još jedan važan sigurnosni rizik, o kojemu ne čujemo mnogo u javnom prostoru, barem ne u ovom kontekstu je naša domaća proizvodnja i jačanje lokalnih proizvodnih kapaciteta. Neiskorištenost poljoprivrednog zemljišta, slabljenje proizvodnih kapaciteta i domaće proizvodnje te zaobilaženje jačanja lokalnih dobavnih lanaca, predstavlja ogroman rizik ne samo za Hrvatsku nego i za susjedstvo što nam je potencijalno tržište. Jačanje lokalne proizvodnje i opskrbnih lanaca ne samo što osnažuje naše proizvodne kapacitete nego i jača našu otpornost na krize poput onih s kojima smo se susretali posljednjih godina te potencijalno može utjecati i prilikom obuzdavanja inflatornih rizika s kojima se suočavamo. Domaća proizvodnja vraća važnost i istoku naše zemlje i daje novu nadu našim lokalnim proizvođačima da na indirektan način brane naše vitalne i strateške nacionalne interese.
Mala digresija, kako spominjete hranu i proizvodnju, EU pritisnuta novom geopolitičkom situacijom fokusirala se na razvoj vojne industrije, međutim nigdje se ne spominje proizvodnja hrane. Koji je Vaš stav po tom pitanju?
U suvremenom kontekstu, hrana sve više postaje i geopolitičko sredstvo. Proizvodnja hrane ima izravnu vezu s općom i nacionalnom sigurnošću, jer hrana nije samo gospodarska kategorija, već i strateški resurs. Stabilna i dostatna proizvodnja hrane omogućuje zemlji da u kriznim vremenima – poput rata, pandemija, prirodnih katastrofa ili geopolitičkih poremećaja – zadrži osnovnu društvenu stabilnost i samodostatnost.
Zemlja koja se previše oslanja na uvoz hrane postaje ranjiva na vanjske šokove, poput poremećaja u globalnim lancima opskrbe, nestašica, cjenovnih skokova ili političkih pritisaka. U takvim uvjetima prehrambena ovisnost može postati sigurnosni rizik.
S druge strane, snažna domaća poljoprivreda i prehrambena industrija doprinose gospodarskoj otpornosti, jačaju ruralna područja, osiguravaju radna mjesta i smanjuju migracije iz sela. Istovremeno, ulaganje u sigurnu i održivu proizvodnju hrane podržava očuvanje okoliša, prirodnih resursa i biološke raznolikosti. Države koje proizvode višak hrane imaju veću pregovaračku moć, dok one koje ovise o uvozu mogu biti izložene vanjskim utjecajima. Zato mnoge zemlje danas tretiraju prehrambenu sigurnost kao dio svoje obrambene i vanjskopolitičke strategije.
Zaključno, proizvodnja hrane nije samo pitanje poljoprivrede – to je pitanje dugoročne sigurnosti, neovisnosti i suvereniteta.
Tjedna analiza Zorana Metera: Pseudo-ratoborni stav Europe kao pokušaj izlaska iz ‘strateške tuposti’
Kako biste ocijenili sposobnost Hrvatske u kibernetičkoj sigurnosti i borbi protiv hibridnih prijetnji?
Hrvatska kibernetička sigurnost zaostaje za predvodnicima u NATO-u i EU. Sustav je funkcionalan, ali treba hitnu nadogradnju. Ima osnovne okvire – Nacionalnu strategiju kibernetičke sigurnosti, ali nema resurse i stručnost koje možemo dobiti iz većih država saveznica.
Hibridne prijetnje (dezinformacije, ekonomska prisila) to iskorištavaju, posebno s obzirom na našu blizinu susjedima s velikim unutarnjim izazovima. Napredak ipak postoji jer članstvo u EU pomaže tehničku suradnju, a NATO vježbe jačaju spremnost.
Ipak, nedovoljna ulaganja i odljev mozgova koče kapacitete. Funkcionalan je, nije zastrašujući – za sada je prikladan, ali treba hitnu nadogradnju kako prijetnje rastu.
Neizbježno je veće ulaganje Hrvatske u vojnu obranu s obzirom na promjenjivi globalni kontekst. Zanima me u koje bi točno aspekte sigurnosti ili vojne tehnologije Hrvatska trebala ulagati s obzirom na naš geopolitički i geostrateški položaj?
Ukratko, Hrvatska se treba fokusirati na isplativu, obrambenu tehnologiju. Ne možemo si priuštiti vojsku punog spektra, ali se možemo specijalizirati za posebne uloge unutar NATO i EU okvira. S obzirom na svoje zastarjele doktrine i strateški položaj, Hrvatska bi trebala dati prioritet sljedećem:
- Kibernetičkoj obrani – robusni sustavi za suzbijanje hibridnih prijetnji.
- Mornaričkim sposobnostima – patrolni brodovi i besposadna plovila za osiguranje Jadrana.
- Protuzračna obrana – moderni sustavi npr. Patrioti za odvraćanje regionalne eskalacije.
- Dronovi – bespilotne letjelice za nadzor i izviđanje na jugoistoku Europe i Mediteranu – MQ-8C Fire Scout za nadzor državne granice i detekciju požara, MQ-9 Reaper i MQ-27 ScanEagle za vojne namjene.
- Energetska sigurnost – zaštita LNG infrastrukture od sabotaža.
Kako američko-kinesko suparništvo utječe na jugoistočnu Europu, uključujući Hrvatsku?
Suparništvo SAD-a i Kine proteže se u jugoistočnu Europu putem ekonomije i utjecaja. Kineska ulaganja u Srbiji u sklopu inicijative „Pojas i put“ predstavljaju jedan od najvidljivijih primjera kineske ekonomske prisutnosti u jugoistočnoj Europi. Srbija je među prvim zemljama regije koja se aktivno uključila u ovu kinesku globalnu inicijativu. To dovodi u pitanje zapadnu dominaciju predvođenu SAD-om, povlačeći hrvatske susjede prema istoku.
SAD se suprotstavlja sigurnosnim vezama (NATO) i ekonomskim pritiskom (sankcije, trgovinska pravila), potičući Hrvatsku da se čvrsto orijentira prema Zapadu. Za Hrvatsku je to balansiranje: kineski projekti ekonomski su primamljivi (gradnja Pelješkog mosta), ali ih sigurnosna jamstva SAD-a nadmašuju.
Navedeno suparništvo pojačava regionalnu polarizaciju – prozapadna Hrvatska protiv Srbije sklone Kini, što potencijalno destabilizira Balkan, pretvarajući ga u poligon za velike sile.
Kakav odnos SAD gradi sa zemljama zapadnog Balkana i kako bi to moglo utjecati na Hrvatsku?
SAD traži stabilnost na zapadnom Balkanu, podupirući integraciju u EU i NATO npr. Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju dok se suprotstavlja Rusiji i Kini. Angažira se bilateralno – npr. pomoć Kosovu, pritisak na Srbiju – favorizirajući pragmatične saveznike.
Za Hrvatsku to jača njezinu ulogu „regionalnog sidra“ i jača njezin utjecaj ako predvodi integracijske napore. Ali ako fokus SAD-a oslabi (npr. zbog Azije), Hrvatska bi se mogla suočiti s većim teretom da sama upravlja nestabilnošću na Balkanu, opterećujući vlastite resurse.
Zato treba biti spreman za sve scenarije, koje naravno prije toga treba napraviti i shodno njima ažurirati i donijeti sve državne strateške dokumente.
Zoran Meter: Hoće li biti rata?
Koliko je realno očekivati jaču prisutnost SAD-a u regiji s obzirom na izazove u drugim dijelovima svijeta?
Jača prisutnost SAD-a na Zapadnom Balkanu je vjerojatna, ali ograničena. Globalni prioriteti – Kina u Indo-Pacifiku. Rat u Ukrajini – smanjuju resurse SAD-a i njihovu mogućnost većem angažmanu na Pacifiku. Ipak, strateška vrijednost regije (suprotstavljanje Rusiji i osiguravanje jugoistočnog boka Europe) opravdava skromno pojačanje – više savjetnika ili strateško-taktičke vježbe umjesto velikog raspoređivanja trupa.
Hrvatska bi mogla biti domaćin i znatno pripomoći u takvim naporima, ali se moramo sami iznutra organizirati i krenuti raditi na svojim potencijalima i kapacitetima.
Osnivač ste DEFCROS Expo za javnu sigurnost i obranu. Objasnite nam o čemu je riječ i kako se uklapa u trenutačne nužne korake i planove na razini Europske unije za nužnosti militarizacije o kojem ste i upozoravali hrvatsku i svjetsku javnost.
DEFCROS Expo, koji organizira Sky Fort Systems, prvi je sajam sigurnosti i obrane koji se održava u Osijeku, u Hrvatskoj. Pokrenut kao prvi događaj takve vrste na jugoistoku Europe i održao se od 5. i 6. rujna 2024. godine u Gospodarskom centru Osječko-baranjske županije.
Cilj sajma je okupljati utjecajne globalne lidere u industriji i stručnjake u područjima kao što su sigurnost, policijska i vojna tehnologija. Deklarirana misija DEFCROS-a je poticanje suradnje, predstavljanje vrhunskih inovacija i olakšavanje rasprava koje se bave izazovima u razvoju u javnoj sigurnosti i obrani.
Možemo zaključiti da je DEFCROS Expo usklađen sa širim trendovima i inicijativama na razini Europske unije, gdje je posljednjih godina došlo do značajnog pomaka prema militarizaciji i poboljšanim obrambenim sposobnostima. Ova promjena, koja se često opisuje kao odgovor na geopolitičku nestabilnost pokazuje naglasak na strateškoj autonomiji i spremnosti.
Što to konkretno podrazumijeva?
DEFCROS služi kao platforma za umrežavanje i povezivanje vladinih dužnosnika, vojnog i policijskog sektora, Civilne zaštite, Carine, vatrogasaca i inovatora iz privatnog sektora kao izlagača. U tehnologiji znači poticanje napretka u obrambenoj tehnologiji, kibernetičkoj sigurnosti i vojnoj opremi.
Jednako važna je i razmjena znanja kroz poticanje dijaloga o strategijama i rješenjima za sigurniju budućnost. Na važnom mjestu je i regionalni fokus – pozicioniranje Osijeka kao središta sigurnosnih inovacija u ovom dijelu Europe koristeći njegov strateški položaj u blizini važnih gradova i središta poput Budimpešte, Beograda, Sarajeva i Zagreba.
Događaj je inkluzivan i pozdravlja ne samo poznavatelje industrije već i profesionalce iz različitih sredina zainteresiranih za sigurnost i sigurnosna rješenja. Pruža i mogućnosti za sponzorstva, povećavajući vidljivost za tvrtke u sektoru obrane i sigurnosti.
S obzirom na signifikantan interes javnosti i poslovne zajednice iz rujna prošle godine, ostvarili smo svoje namjere u tome da DEFCROS postane središnji događaj koji će povezujući ključne aktere u sektoru sigurnosti i obrane raditi na podizanju svijesti i značaja istih, kako za Hrvatsku i njezin nacionalni i gospodarski interes, tako i za interese ostalih dionika, ne samo iz Hrvatske, nego i inozemstva koji su prepoznali važnost sudjelovanja na našem sajmu. Na krilima toga, DEFCROS 2 održat će se 11. i 12. rujna ove godine na istoj lokaciji, točnije u Gospodarskom centru Osječko-baranjske županije s još brojnijim izlagačima, delegatima i prilikama za jačanje kooperativnih mogućnosti u spomenutim sektorima.
Intervju sa stručnjakom za obranu Kristijanom Ilovačom: Odani savezima, ali fokus na našu sigurnost
