Češće nego ne, tim je oblikovan prema menadžerovoj slici, isklesan na takav način da predstavlja njegovu osobnost.
Ako je trener karizmatičan, inspirativan vođa koji nosi svoje srce u rukavu… to je obično dobar znak.
Ako je on tip lika koji govori i izgleda gotovo potpuno isto nakon svake utakmice… ne toliko.
Ima nešto za reći o tihom, metodičnom pristupu Jimmyja Thelina, posebno ako je cilj stabilan, održiv rast.
Ono što mu nedostaje (barem izvana) u emocijama, on nadoknađuje poniznošću, osobinom koja prečesto nedostaje mnogim njegovim vršnjacima.
I sigurno mu je uspjelo u njegovoj domovini, gdje je obnovio Elfsborg pronicljivim regrutiranjem i mirnim, strpljivim pristupom.
Trener Aberdeena Jimmy Thelin gleda kako njegova momčad remizira 1-1 protiv Dundee Uniteda u Pittodrieju
Jesper Karlsson dolazi do izjednačenja nakon pogreške Unitedovog vratara Davea Richardsa
Napadač Kevin Nisbet teško je napravio razliku za Aberdeen u posljednjoj trećini
Problem za Aberdeen trenutno je taj što postoji još jedan aspekt u kojem nalikuju ovom najpristojnijem švedskom menadžeru.
Uz sav Thelinov pažljivi profesionalizam, strana Pittodrieja koju je sastavio počinje postajati – kako bismo to rekli – ‘dosadna’.
To je svakako bio konsenzus među onima koji su sinoć gledali remi 1-1 protiv Dundee Uniteda u Pittodrieju.
Da, imali su 72 posto posjeda, kao i beskrajno više uspješnih dodavanja od protivnika u kontranapadima.
Ali bit će potrebno više od nekoliko statistika da se umire kritičari – pa čak i neki navijači – koji su u opasnosti da zadrijemaju na utakmicama Aberdeena.
Beskrajno kruženje lopte je vrlo dobro u područjima bez rizika, ali je besmisleno bez te iskre, tog X-faktora koji daje krajnji proizvod.
Iako je Thelinov nogomet moderan i sofisticiran, malo se previše ponavlja za tradicionaliste i sigurno će privući kritike ako nema dosljednosti rezultata.
Aberdeen je imao loš početak sezone, pobijedivši u samo jednom od prvih 11 mečeva. Napravili su se tijekom jeseni (kako i ne bi?), ali sada su u nizu od jedne pobjede u pet.
Da nije bilo jučerašnje pogreške vratara Uniteda Davea Richardsa, Jesper Karlsson ne bi postigao kasni gol koji je poništio početni pogodak Amara Fataha u prvom poluvremenu.
Jedna je teorija da im nedostaje napadač sa sposobnošću da im pruži platformu u posljednjoj trećini. Ne prvi put u njegovoj karijeri, stav i radni tempo Kevina Nisbeta doveden je u pitanje.
Drugi je da je momčad previše jednodimenzionalna, previše vezana za način igre i loše opremljena da proizvede neočekivano, osobito u napadu.
Ukratko, malo su previše slični svom menadžeru, čiji pomno kontrolirani monotoni medijski intervjui ne uspijevaju inspirirati pristaše kad stvari postanu teške.
Neki bi voljeli da se Thelin s vremena na vrijeme naljuti, kritizira suca ili barem ponudi nešto više u razgovoru od šaputanja o ‘stabilnosti’ i ‘tranzicijama’.
To, međutim, nije njegov stil, čak ni kada se muče kod kuće protiv Kilmarnocka i Dundee Uniteda, kao što su činili u posljednje vrijeme, ili uspijevaju jedva postići gol protiv Sparte iz Praga.
Thelinova momčad imala je težak remi u UEFA Ligi konferencija, ali su završili na drugom dnu tablice od 36 momčadi i imali su sreće primivši samo šest golova u poniženju od AEK-a iz Atene.
Prošle sezone, Thelin je postao legenda Aberdeena vodeći ih do povijesnog trijumfa Škotskog kupa, ali napredak njegove momčadi u ligi bio je bolno spor. Dvadeset mjeseci nakon njegova mandata, oni su šesti u Premiershipu, unatoč velikom ulaganju u svoju momčad.
Iako je to mogao učiniti bilo koji broj menadžera – vjerojatno u pola vremena – Thelin bi tvrdio da nema vrijednosti u kratkoročnoj dobiti i da je njegova momčad iz Aberdeena izgrađena da traje.
Vjeruje da će, ako sve bude išlo po planu, njegovi postupni koraci odvesti Aberdeen na dugo i vrijedno putovanje. Samo nemojte očekivati da će sve to biti veselje.
