Izvršna direktorica fondacije „Lara“ iz Bijeljine, Radmila Žigić, u razgovoru za Detektor objasnila je kako je postotak zatvorskih kazni za dokazano nasilje u obitelji tijekom posljednjih 20 godina bio vrlo nizak, ali da sada iznosi i do 25 posto.
„Mislim da ni 10 posto presuda za nasilje u obitelji koje su donesene u posljednjih možda dvadesetak godina nije uključivalo zatvorsku kaznu. U posljednje dvije godine raste broj presuda sa zatvorskom kaznom u Republici Srpskoj. Dakle, u 2023., 2024. i devet mjeseci 2025. godine izrečeno je više od 600 osuđujućih presuda za nasilje u obitelji, od čega je možda 20 do 25 posto zatvorska kazna. To smatramo velikim napretkom“, rekla je Žigić.
Kako je pojasnila, većina kazni i dalje su uvjetne, zbog činjenice da se u velikom broju slučajeva žrtve obiteljskog nasilja naknadno povlače i ne žele svjedočiti, što dovodi do sporazumnog priznanja krivnje.
Pozitivan pomak, prema njezinim riječima, dogodio se i u slučajevima nasilja počinjenog pred djetetom ili nad maloljetnom osobom.
„Dosadašnja praksa bila je da se i za takve slučajeve izriče samo uvjetna kazna. No, sada možemo govoriti o određenom uspjehu jer je Vrhovni sud Republike Srpske postavio standard prema kojem se u žalbenom postupku za nasilje u obitelji počinjeno pred djetetom ne može izreći uvjetna osuda“, istaknula je Žigić.
Prema važećem Kaznenom zakonu Republike Srpske, kazna zatvora za počinitelja može se ublažiti ispod zakonom propisanog minimuma.
Kako je za Detektor objasnila Aleksandra Petrić, programska direktorica fondacije Udružene žene Banja Luka, zakon propisuje kaznu zatvora od dvije do deset godina ako je nasiljem prouzročena teška tjelesna ozljeda ili teško narušeno zdravlje, ili ako je nasilje počinjeno prema djetetu ili u prisutnosti djeteta.
S druge strane, otkup kazne zatvora, koji se ranije mogao izvršiti ako kazna nije bila veća od jedne godine, više nije moguć nakon odluke Ustavnog suda Republike Srpske iz rujna 2025. godine, kojom je dio Kaznenog zakona RS-a koji se odnosi na tu mogućnost – ukinut.
„Dakle, u Republici Srpskoj se odnedavno nikako ne može otkupiti kazna zatvora do godinu dana, dok je u Federaciji BiH propisano da se kazna ne može otkupiti za kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži, u koja spada i nasilje u obitelji ili obiteljskoj zajednici“, pojasnila je Petrić.
Detektor je ranije pisao o problemima u zakonodavstvu BiH koji se odnose na nasilje nad ženama, uključujući i ubojstva. Tijekom 2022. godine u nekoliko gradova BiH održani su prosvjedi zbog blagih kazni za ubojice žena, na kojima se tražilo uvođenje kaznenog djela femicida kako bi se kazne pooštrile.
Žigić je za Detektor rekla kako je kazneno djelo nasilja u obitelji u Republici Srpskoj kvalitetnije definirano nego u Federaciji BiH.
„Zadnje izmjene zakona u Federaciji nisu obuhvatile nasilje u obitelji, tako da je u Federaciji za slično kazneno djelo zapriječena kazna od jedne do pet godina zatvora. Tu se najniža kazna može dodatno smanjiti za još šest mjeseci, što znači da počinitelj može dobiti samo šest mjeseci zatvora. Štoviše, nije inkriminirano ako je nasilje počinjeno u prisutnosti djeteta. U Republici Srpskoj, naprotiv, sama činjenica da je dijete bilo prisutno daje djelu posebnu težinu – dijete se smatra žrtvom i ako samo svjedoči nasilju“, zaključila je Žigić.
No, unatoč napretku, većina osuđujućih presuda i dalje su uvjetne.
Petrić naglašava da uvjetne kazne ne doprinose smanjenju slučajeva nasilja u obitelji, već ohrabruju počinitelje da nasilje ponavljaju, jer znaju da za to neće snositi stvarne posljedice.
„U kontekstu kaznene politike, smatram da je veći problem to što se u BiH za nasilje u obitelji ili obiteljskoj zajednici još uvijek predominantno izriču uvjetne osude – čak i povratnicima u kaznena djela, uključujući one koji su već ranije osuđivani za nasilje u obitelji“, kazala je Petrić.
Ona zaključuje da se uvjetnim kaznama šalje poruka javnosti da je nasilje u obitelji manje opasno kazneno djelo koje zaslužuje blažu kaznu.
