Priča o svećeniku ocu Rick Wendellu je doista šokantna. On je nakon iskustva smrti postao svećenik, svjestan da je Bog živ, da svesilna ljubav doista postoji ali i vječno prokletstvo – pakao o kojem ni on nije razmišljao tijekom svog, u najmanju ruku, turbolentnog života.
Naime, kad je Rick bio dijete, njegova majka je rekla da joj je glavni zadatak održati sina na životu. Jer, još kao mali, Rick bio je odlučan srušiti sva ograničenja koja mu je život nametnuo. Do svoje šesnaeste godine, zbog njegovih vratolomija željnih uzbuđenja, poput skakanja s teretnog vlaka i izvođenja vratolomija na letećem biciklu dvanaest puta je bio na operaciji. U školi je Rick bio izvrstan u svemu akademskom i izvannastavnom. Bio je doista renesansno dijete u dobrom smislu riječi, ali njegov osobni moral letio je posvuda.
U svojim dvadesetima, Rick je nastavio živjeti punim plućima, najvećom brzinom — spreman riskirati život za sljedeće uzbuđenje. Igrajući se i kokainom, pojavljivao se na mjestima gdje nitko ne bi trebao ići i susretao se s ljudima koje nitko ne bi trebao vidjeti. Još uvijek uspješan u svemu što je pokušao, završio je kao voditelj građevinske tvrtka i živio na imanju uz obalu ukrašenom velikim čamcem i nizom automobila i motocikala. Nakon što je nanizao niz djevojaka, odlučio je oženiti svoju trofejnu djevojku – najljepšu i najbogatiju od svih. No, jednog dana u dobi od trideset godina, Rick je pogođen velikim željezničkim čavlom koji mu je zarezao obraz tijekom nesreće na gradilištu. I tu mu se život iz temelja promijenio.
Iskustvo smrti i iskustvo Boga
Majka ga je odvezla u bolnicu gdje su mu zašili obraz. Anestezija od šavova stavlja njegovo tijelo u anafilaktički šok i srušio se na zemlju. Nekoliko minuta kasnije, bio je mrtav.
Posljednje čega se Rick sjeća je da je bio u stražnjem dijelu vozila hitne pomoći i promatrao bjesomučnu scenu oko sebe. Zatim je prošao kroz sliku. Ovdje ljudske riječi ne mogu opisati što mu se dogodilo.
“Intuitivno sam shvatio da sam u Božjoj prisutnosti. Nisam ovo jednostavno mislio, znao sam to, iznad i prije bilo kakvog pitanja koje sam ikada imao. Znao sam da Bog jest. Bog je najočitija stvar koja uopće može postojati. Također sam odmah znao da je jedan ljudski životni vijek samo treptaj unutar te stvarnosti, a ipak je ovaj život koji je svakoj osobi dan od Boga duboko važan. Ono što radimo s njim je kritično, kao da je život test, ali ne onaj koji prolazimo ili padamo, test onoga što jesmo.”
Najdublji dio mog iskustva, daleko, bila je spoznaja da je Bog ljubav. Nikada nisam shvatio da mogu biti voljen na takav način – ljubavlju tako savršenom, tako čistom, tako intenzivnom, tako prekrasnom da ništa drugo nije bilo važno. Bio sam u prisutnosti ljubavi toliko jake da me nije bilo briga ni za što drugo. Nije bilo potrebe ni za čim drugim. Ova ljubav me apsolutno ispunjavala u svakom pogledu, ljubav koju sam oduvijek tražio, ali je nikad nisam našao, ljubav od koje se čovjek nikada ne bi želio odvojiti. Stvoren sam da volim i da budem voljen jer Bog je Ljubav.
Ova temeljna istina zapisana je u svakom ljudskom srcu. Svi znaju kakav je osjećaj nemati to mjesto ispunjeno, a mi ćemo ga pokušati ispuniti bilo čime što se maskira kao ljubav, ali to nije to. Ali postoji mjesto u našim srcima, prijestolje, zapravo, koje samo ova Ljubav može ispuniti. Nikad nisam shvaćao tako savršenu ljubav dok nisam uronio u nju. U Božjoj prisutnosti, samo sam želio da me on voli i da ga volim zauzvrat.
No, osjetio je i pakao
Rickov susret s Bogom dogodio se dok je više od dva i pol sata ležao klinički mrtav u bolnici, bez funkcionalnog mozga, bez vlastitog otkucaja srca i disanja. Kada je Rick tada izvučen sa svjetla, njegova je ruka poletjela iznad kolica, dok su bolničko osoblje i njegova obitelj koji su stajali oko njegovog tijela, svjedočili oživljavanju leša.
Ne samo da je bio živ, nego i savršeno zdrav. Ono što Rick nije znao je da je njegov milosrdni susret s Bogom bio upravo to — milosrđe. Da Rick nije vraćen u život, nikada ne bi svjedočio Božjem svjetlu, nikada.
Jer ono što je tek uslijedilo bilo je tek pravo otkrivenje, doživio je i užas pakla: “U zoru na Dan Gospodnji, moj treći dan u bolnici, imao sam mistično iskustvo, san koji nije bio san. U njemu sam ponovno proživio iskustvo umiranja. Moje tijelo počelo se grčiti u intenzivnoj mentalnoj i duhovnoj boli dok sam osjećao gubitak života. Užasnut, primio sam duhovnu i istinsku spoznaju da je moj život izgubljen, da sam otišao na sud. Umjesto da doživim jedinstvo s Bogom, ovogputa dobio sam vječnu kaznu: protjerivanje u pakao!
Godinama sam ”smrt” plašio baveći se ekstremnim sportovima, ali ništa što sam ikada doživio nije bilo ni blizu ovoj mojoj reakciji. Paralizirajući užas paralizirao je moje biće, uzrokujući ubrzanje otkucaja srca i porast krvnog tlaka. Bio je to strah kakav nikad nisam upoznao. Za prolazni trenutak, doživio sam potpunu napuštenost i odvojenost od Boga i drugih, bez nade da ću se ikada ponovno ujediniti.
Poželio sam biti izbačen, bez pomilovanja, u usamljenu muku zauvijek jer sam svojim mislima, riječima i djelima odabrao pakao, a da nisam svjesno znao da jesam. Ovo iskustvo ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. Nitko od nas ne misli da smo toliko loši.
Pretpostavljamo da uvijek postoji netko gori od nas, da možda ta druga osoba zaslužuje pakao. Ili mislimo da nitko ne zaslužuje pakao. Mnogi od nas naučeni su vjerovati da Bog toliko voli svijet, ili barem mene, da nikada nikoga, ili barem ne mene, ne bi poslao u pakao.
Ili možda vjerujemo da pakao ne postoji. Mi smo u krivu. Po vlastitoj osobnoj prosudbi kojoj nitko od nas ne može pobjeći, dobro ćemo znati gdje gdje smo i kakva sudbina očekuje našu dušu”, svjedočio je otac Rick autorici Christine Watkins za knjigu Upozorenje, a koju u Hrvatskoj izdaje izdavačka kuća Kyrios.
Upozorenje
Rickova prolazna iskustva raja i pakla upozorenje su i nada za sve nas. Zagrobni život nije nešto što nam se događa tek kad umremo. Upravo sada, u ovom trenutku, naša duša stoji u vječnosti. U svakom trenutku komuniciramo s nebom, paklom ili čistilištem.
Teška je pogreška odgađati razmišljanje o našem vječnom odredištu do kraja života. Vječnost je sada, a sada je vječnost. Živimo u skladu s time gdje želimo biti. Po našem posebnom sudu kada dođemo pred samu Istinu i Ljubav i dobijemo reviziju cijelog života, točno ćemo znati gdje stojimo pred Bogom i kamo zaslužujemo ići. Neki ljudi su već u tijelu doživjeli nešto slično, zvano prosvjetljenje svoje savjesti. U vrlo kratkom razdoblju zemaljskog vremena, oni vide životnu reviziju svojih grijeha, a kada je gotovo, nikad nisu isti.
