Dugo, dugo iščekivana TV adaptacija najprodavanije knjige Rivals Dame Jilly Cooper uvijek je trebala započeti s praskom.
I tako to i biva. U malom WC-u na Concordeu, s golom zadnjicom serijskog filandera Ruperta Campbella-Blacka.
Bang, bang, bang, lupnjaju vrata kabine dok se grimizno stopalo novinarke Beattie Johnson s štiklama oslanja na zid, a njezini crveni nokti duboko zarivaju u potrazi za kupnjom. Oboje to rade s takvim pohlepnim užitkom da je pravo čudo kako avion ne skreće s kursa.
A za gledatelja – ili barem za mene – veliki uzdah olakšanja što konačno nešto nije toliko dezinficirano i sterilizirano da je sav užitak očišćen.
Dugo, dugo očekivana TV adaptacija najprodavanije knjige Rivals Dame Jilly Cooper uvijek je trebala započeti s praskom
Zapravo, Disneyjeva nova osmodijelna TV adaptacija druge knjige u višemilijunski prodanim Rutshire Chronicles Dame Jilly počinje s toliko seksa, psovki i golotinje i smiješno briljantnom, bezobraznom zabavom da se gotovo čini kao da, umjesto umanjujući dio Jillyne radosti, redatelj Dominic Treadwell-Collins i njegov briljantni tim scenarista dodali su još više.
Čini se da su svi u tome – bučno, entuzijastično, unutra u skučenim prostorima, vani na žarkom suncu, uvijek s nekim tko nije njihov muž ili žena.
I sve ‘Jilly’ djeluje povampireno. Ogromna, prostrana palača Cotswolds s medenim kamenjem i travnjacima za kroket, ha-ha i travnatim obrubima za koje morate umrijeti. Psi, posvuda. Beskonačno cuganje šampanjca. Divovska kosa iz 80-ih. Pušenje bez prestanka – u automobilima, u krevetu, postkoitalno na Concordeu. Ali najviše od svega, humor britak kao žilet i beskrajne duhovite igre riječi.
Prema Disneyevom tiskovnom izdanju, serija, koja je sva o seksu, moći, novcu i borbi oko regionalne TV postaje, obećava da će ‘objektiv 2020-ih dovesti u 1980-e’. Nije lak zadatak, izjednačiti današnju delikatnu osjetljivost sa zločestom Jillynom opsjednutošću lupanjem, cuganjem, pipanjem i nemilosrdnom političkom nekorektnošću.
Ne zaboravljajući, naravno, središnju romansu između super-studa Ruperta, bivšeg olimpijskog skakača i torijevskog zastupnika, i slatke Taggie O’Hare, koja je ljubazna, djevičanska, disleksična i ima samo 18 godina. Dovraga – 18! Kako smo to zaboravili?
Što je, vjerojatno, razlog zašto se – osim filma Jahači iz 1993. (prva knjiga u serijalu) koji je bio toliko grozan i bezobrazan da se većina ljudi pretvara da ne postoji – nitko na televiziji nije usudio uhvatiti se u koštac s starom Jilly.
Čini se da je Treadwell-Collins usvojio prilično robusniji pristup. Uguraj sve unutra.
Započinje s toliko seksa, psovanja i golotinje da se gotovo čini kao da su redatelj Dominic Treadwell-Collins i njegov briljantni tim pisaca dodali još više, umjesto da uskrate Jillynu radost
Toliko da na setu nije bio jedan, nego dva trenera intimnosti – uvijek spremni pomoći s kutovima i savjetima. Plus pas za emocionalnu podršku i vrlo stroga pravila koja nalažu da se svi moraju lijepo ponašati. Uz ‘skrupuloznu jednakost’ po pitanju golotinje – baš 2024. Što znači da nas za svaki privjesak počaste s parom golih grudi.
I počinjemo s Rupertom. U sceni ravno iz Jillyne knjige iz 1988., on je gol, na teniskom terenu, svađa se s jednako golom Emily Atack oko toga tko je osvojio bod.
Odabir Ruperta – čiji je lik navodno djelomično inspiriran kraljičinim bivšim mužem, Andrewom Parkerom Bowlesom – mora da je bila noćna mora.
Svi koji su čitali Jillyne knjige već su ga bacili u glavu. I vrlo vjerojatno mu je napravio još neke stvari. Ali Alex Hassell je iznenađujuće savršen. Podrugljiv. Okrutno. Prelijepa. Seksi i smiješno. Nikada nije čitao knjige, ali očito je njegova majka bila veliki obožavatelj i zapravo je pocrvenjela kad je dobio ulogu.
Cijela glumačka ekipa je vrhunska.
Postoji ‘skrupulozna jednakost’ kada je riječ o golotinji – baš 2024. Što znači da nas, za svaki dodatak, počaste parom golih grudi
David Tennant pršti od bijesa, otrcanosti i sirove, bijesne ljubomore kao Lord Tony Baddington. Claire Rushbrook je divna kao njegova matronska supruga. Aidana Turnera – koji glumi slavnog voditelja televizijskih intervjua, Declana O’Haru – nikad se više ne bi smjelo vidjeti bez brkova njegove porno zvijezde. Katherine Parkinson se izvrsno kreće. Popis se nastavlja i nastavlja.
Ali i osamdesete zaslužuju poseban spomen. Zvučni zapis koji pršti Robertom Palmerom, Eurythmicsom, Haircut 100, Hallom i Oatesom. Briljantno loša kosa. Bifei prepuni kozica. Jastučići za ramena, sjenilo, taft, odijela na dvostruko kopčanje i društveno penjanje. Sve je tako živopisno da gotovo možete namirisati dim pedera i lak za kosu, mokre pse i seks.
‘Pravi’ muškarci su bogati, moćni, nestašni i uzimaju što mogu zgrabiti. Žene to trpe. A povremena nevjera i oportunističko pipanje sasvim su normalni. Mnogi od nas se mogu sjetiti tog vremena – vrlo dobrih dijelova i užasno loših i možda bismo željeli da ne možemo.
Osamdesete također zaslužuju poseban spomen. Zvučni zapis koji pršti Robertom Palmerom, Eurythmicsom, Haircut 100, Hallom i Oatesom
Bog zna što će Generacija Z učiniti od svega toga. Kako će se nositi sa seksizmom, pušenjem, nemilosrdnim opijanjem i iznenada vrlo šokantnim trenutkom kada Rupert pipa jadnu Taggie dok mu ona pokušava poslužiti porciju svoje pavlove.
Možda bi Rivals trebali doći sa zdravstvenim upozorenjem: ‘Ovo je malo zabavno. Nemojte to shvaćati previše ozbiljno.’
Ali gledajte ga, idealno s čašom vina u ruci. Zato što je to smiješan, sjajan, radostan djelić seksi gluposti, s nekim iznenađujuće dirljivim trenucima. A kada sve ostalo u 2024. počne biti pomalo sivo, turobno i ograničeno, razveselit će vas bez kraja.
