Komisija za vrijednosne papire je insinuacijama pokušala diskreditirati Nacional u izvještavanju o slučaju zamjenika predsjednika Komisije Mateja Živkovića | Foto: Saša Zinaja/NFoto
Nacional donosi šokantne kompromitantne detalje iz biografija čelnika Komisije za vrijednosne papire FBiH, koji pokušavaju dovesti u sumnju kredibilitet Nacionala zbog otkrića da pridonose zataškavanju atentata na njihovog kolegu Mateja Živkovića.
Nacional je proteklog tjedna istražio skandalozne biografije članova Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH (FBiH), teško kompromitiranog tijela za nadzor kapitala, nakon što je Komisija proteklog tjedna pokušala dovesti u sumnju vjerodostojnost, novinarski profesionalizam i objektivnost Nacionala, besprizornim insinuacijama o pomanjkanju objektivnosti u izvještavanju o slučaju zamjenika predsjednika Komisije Mateja Živkovića. Nakon što je Nacional u posljednjem broju izvijestio o bizarnoj tužbi za klevetu koju je Komisija za vrijednosne papire FBiH pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu podnijela protiv Živkovića jer je o svom slučaju govorio u Nacionalu, iz Komisije su Nacionalu poslali dopis u kojemu insinuiraju “sumnje u objektivnost” i navodnu “malicioznost” Nacionalova izvještavanja o dvama atentatima na Živkovića u veljači i ožujku 2002., od kojih je, podsjetimo, drugi jedva preživio. Poslije tih napada Komisija nije učinila ništa da zaštiti svog ugroženog zamjenika predsjednika; štoviše, oduzeli su mu plaću i javno ga kompromitirali, a u svibnju ove godine pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu podnijeli i apsurdnu tužbu za klevetu zbog Živkovićeva intervjua Nacionalu. Nacional je stoga istražio biografije članova Komisije – “žile kucavice čitave privrede” kako je to tijelo nazvala jedna bosanskohercegovačka novinarka – pronašavši uvjerljive, ali zapanjujuće indicije prema kojima su dužnosnici Komisije teško opterećeni javnim sumnjama, ali i službenim prijavama, i to ne samo za nesposobnost, nerad i političku pristranost, nego i za ozbiljan kriminal.
Pritom je važno znati da su sumnje prema Nacionalovu izvještavanju iz Komisije poslali izbjegavajući odgovore na pitanja koja smo im poslali. Sporni dopis Komisije Nacional je, naime, primio u utorak, 9. srpnja, dan nakon roka koji smo postavili kako bi nam iz Komisije na vrijeme za protekli broj Nacionala odgovorili na pitanja koja smo poslali u petak, 5. srpnja, o njihovoj tužbi za klevetu protiv Živkovića. U pitanjima Komisiji željeli smo doznati tko plaća odvjetnike koji u Hrvatskoj zastupaju zagrebačku tužbu Komisije protiv Živkovića, plaća li se ta tužba iz proračuna Federacije BiH te je li ijedno tijelo FBiH odobrilo pokretanje tog sudskog postupka, kao i je li o tome u Komisiji donesena službena odluka. Umjesto da Nacionalu odgovori na ta pitanja, Komisija je dan nakon propisanog roka poslala, nepotpisan, ovaj odgovor: “Budući da su vaši upiti vezani za postupak koji se vodi pred Kaznenim sudom u Zagrebu, u vezi kaznenog djela klevete opisano i kažnjivom po članku 149. st. 2. Kaznenog zakona a zbog intervjua datog u tjedniku Nacional, te imajuću u vidu i činjenicu da ste Vi navedeni kao novinar koji je intervjuirao okrivljenog Mateja Živkovića što predstavlja direktnu ili indirektnu vašu involviranost, ne vidi se svrha da Vam Komisija daje odgovore na postavljena pitanja. Ovo naročito iz razloga što sumnjamo u Vašu objektivnost, budući da su prvobitno dostavljeni odgovori maliciozno interpretirani a intervju koji je prethodio objavljen je bez ikakve provjere navoda zbog čega se uostalom i vodi ovaj kazneni postupak.
Na sva postavljane pitanja postoje odgovori zasnovani na činjenicama i pozitivnim propisima i Komisija je spremna ponuditi iste svim relevantnim organima.”
Dragan Čović bliski je prijatelj Petra Zelenike, oca jednog od članova Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH | Foto: Armin Durgut/PIXSELL
Takav “odgovor” zaslužuje, svakako, istraživanje o tome tko, zapravo, radi u tijelu koje je spremno takvu bezobraštinu podmetati kao relevantan odgovor na medijski upit. Jedan od članova Komisije za vrijednosne papire FBiH, opterećen možda i najtežim optužbama, jest bivši predsjednik Mladeži HDZ-a BiH i bivši direktor Kazneno popravnog zavoda (KPZ) Mostar Romeo Zelenika. Važno je pritom znati da je Romeo sin Petra Zelenike, prvog ratnog zapovjednika HVO-a u Mostaru i bliskog prijatelja predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Petar Zelenika iznimno je utjecajan u veteranskim krugovima HVO-a, a ništa manje ni u HDZ-u BiH: on je, primjerice, u veljači ove godine bio u izaslanstvu Udruge organizatora otpora HVO-a u BiH koju je na Pantovčaku primio predsjednik Republike Zoran Milanović. No njegova sina Romea policija Federacije BiH prijavila je prije jedanaest godina, dok je još bio direktor mostarskog zatvora, Tužiteljstvu BiH da je ratnom zločincu HVO-a Dominiku Ilijaševiću omogućio bijeg iz zatvora, a potom i u Hrvatsku. Dominik Ilijašević Como bivši je pripadnik Jedinice za posebne namjene “Maturice” HVO-a, kojega je Vrhovni sud Federacije BiH osudio na jedinstvenu kaznu od petnaest godina zatvora zbog ubojstva u Kiseljaku i sudjelovanja u zloglasnome ratnom zločinu HVO-a nad civilima u Stupnom Dolu kod Vareša, u kojemu je ubijeno najmanje 38 bošnjačkih civila i zbog kojega je zapovjednik HVO-a u Kiseljaku Ivica Rajić, nakon priznanja krivnje, pred Međunarodnom kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđen na dvanaest godina zatvora. Internetski portal Ljubuski.net objavio je 9. studenoga 2013. da je “Federalna uprava policije podnijela Tužiteljstvu BiH izvješće protiv Romea Zelenike, direktora KPZ Mostar, zbog sumnje da je zatvoreniku Dominiku Ilijaševiću Comi omogućio korištenje izvanzavodskih pogodnosti i bijeg iz Kazneno-popravnog zavoda Mostar. Zelenika se sumnjiči da je ovo krivično djelo počinio u svojstvu odgovornog lica, koristeći položaj i ovlasti suprotno interesima i zadatcima službe, priopćeno je iz Federalne uprave policije”. Zelenika je “osumnjičen da je odbjeglom zatvoreniku u više navrata omogućio nezakonito korištenje izvanzavodskih pogodnosti i da mu nije izrekao adekvatne mjere nadzora za vrijeme korištenja tih pogodnosti, što je Ilijašević iskoristio i pobjegao iz BiH te na takav način postao nedostupan organima BiH”. Ilijašević se, naime, 24. rujna 2013. nije vratio u zatvor u Mostaru, nego je pobjegao u Hrvatsku, gdje je sud godinu kasnije ipak priznao presudu iz BiH pa je osuđenik izdržao zatvorsku kaznu.
No policija je, za drugo kazneno djelo, Zeleniku prijavila i tri mjeseca prije nego što ga je osumnjičila da je ratnom zločincu omogućio bijeg iz zatvora. “Federalna uprava policije (FUP) podnijela je Tužiteljstvu BiH izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv direktora Kaznenopopravnog zavoda (KPZ) Mostar Romea Zelenike i Marija Bošnjaka, službenika u zatvoru, potvrdio je Dragan Lukač, direktor Federalne uprave policije. Zelenika je, prema policijskim informacijama, doveden u vezu s organiziranom kriminalnom grupom koju su predvodila zloglasna braća Šimić, 44-godišnji Mate zvani Dolkić i Blago (37) iz mjesta Borajna kod Gruda, a koji su, podsjetimo, u travnju uhićeni zbog planiranja likvidacije ravnatelja policije MUP-a Zapadnohercegovačke županije Zorana Galića”, prenio je 24. kolovoza 2013. portal Ljubuški.net. Pritom je zanimljivo da je Zoran Galić, zbog čije su planirane likvidacije u travnju 2013. uhićena braća Šimić, prošloga utorka, 9. srpnja, pažnju javnosti u Hrvatskoj i BiH zaokupio bijegom iz BiH u Hrvatsku, nakon što mu je netko iz Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) BiH, kojoj je bio zamjenik direktora, dojavio da mu se priprema uhićenje zbog sumnji u korupciju i organizirani kriminal.
Romea Zeleniku policija je prijavila prije jedanaest godina, dok je još bio direktor mostarskog zatvora, Tužiteljstvu BiH da je ratnom zločincu HVO-a Dominiku Ilijaševiću omogućio bijeg iz zatvora
“Kako se neslužbeno saznaje, prvoprijavljeni Zelenika je, u suradnji i prethodnom dogovoru s njemu poznatim osobama, iskoristio svoj položaj te je omogućavao i posredovao u različitim aktivnostima izdavanja određenih službenih dokumenata, sređivanja i polaganja vozačkih ispita te je navodio njemu poznate ženske osobe na prostituciju, iskorištavajući stanje u kojem su se te osobe nalazile, pri tome im obećavajući razne usluge, najčešće zaposlenje. Također, navedeno je da je Zelenika, izvršavajući naloge Mate Šimića, zloupotrijebio položaj i primao mito, a osumnjičen je i za omogućavanje korištenja izvanzatvorskih pogodnosti osuđenicima koji na to nisu imali pravo, a, navodno, noć pred policijsku akciju u Grudama braća Šimić bila su u Zelenikinom društvu”, u kolovozu 2013. objavio je Ljubuški.net.
Ne treba, međutim, zaključivati da je Romeo Zelenika, Hrvat i član HDZ-a BiH, jedini kompromitirani član Komisije za vrijednosne papire FBiH: upravo obrnuto, bošnjački članovi nimalo ne zaostaju. Sarajevski dnevnik Oslobođenje prenio je u siječnju 2023. dijelove stručne analize koju je uredu Visokog predstavnika u BiH, Delegaciji EU-a, veleposlanstvima SAD-a i Velike Britanije u BiH te predsjedniku Federacije BiH dostavilo Udruženje dioničara akcionara i udjeličara iz Tuzle. O Adnanu Zukiću, sadašnjem predsjedniku Komisije i jednome od potpisnika tužbe protiv Mateja Živkovića, u toj analizi stoji ovako: “Adnan Zukić što god radio prije, bilo je katastrofa. U periodu 2003. – 2008. bio je direktor ABS banke, Sparkasse banke, a 2003. bio je sudionik afere u krivotvorenju isprava iz člana 353. stav 3. Krivičnog zakona FBiH, primanje mita iz člana 362. stav 1, krivotvorenje isprava iz člana 373. stav 2 KZ-a FBiH. No zbog neodgovornosti i kilavosti Tužilaštva Kantona Sarajevo, slučaj je zastario. U periodu 2008. – 2010. bio je direktor Poštanske banke dd Sarajevo, gdje su ‘dioničari broj 2’ bili uposlenici BH Telecoma d. d, HT-a Mostar i Pošta BH d. o. o, a gdje je bio sudionik u postupku likvidacije te banke. Samo da se potrudio kao direktor da ‘drugi dioničar’ ima svoje članove u NO-u, do likvidacije sigurno ne bi došlo. U periodu 2017. – 2021. Zukić je bio direktor Zaštitnog fonda FBiH, a već 2018. godine je federalna Vlada naložila inspekcijski nadzor u Fondu. Nakon što je razmotrila i prihvatila informaciju Agencije za nadzor osiguranja FBiH o Fondu, Vlada je zadužila Financijsku policiju i Federalnu upravu za inspekcijske poslove da hitno izvrše inspekcijski nadzor”.
Esad Dželilović, uz Zeleniku i Zukićsa, još je jedan član Komisije koji je i osobno potpisao tužbu za klevetu koju je, kao državno tijelo, protiv Mateja Živkovića podnijela Komisija za vrijednosne papire FBiH. Dželilović, član SDA, prije petnaestak godina bio je ministar kulture, obrazovanja, nauke i sporta Hercegovačko-neretvanske županije. O njegovu učinku na tom položaju u studenome 2011. pisao je nezavisni BiH portal Zurnal.info u tekstu nedvosmislenog naslova “Poslije njega teško može biti gore”.
Jedan od članova Komisije opterećen najtežim optužbama je bivši predsjednik Mladeži HDZ-a BiH Romeo Zelenika (desno) koji je ujedno i sin Petra Zelenike, prvog zapovjednika HVO-a | Foto: Stojan Lasic/Vecernji list/PIXSELL
“Iako ni ranije stanje u ovim oblastima u HNK nije bilo sjajno, mnogi će upravo mandat ministra Dželilovića proglasiti najtežim periodom za HNK kada je u pitanju resor ovog ministarstva. Zatvaranje kulturnih institucija, dugovanja obrazovnim institucijama, problemi s financiranjem medija, neusvajanje zakona o visokom obrazovanju, opstanak segregacije u školama… Lista nezadovoljnih je dugačka. Dodajmo tome i činjenicu da je presudom Općinskog, a kasnije potvrdom Kantonalnog suda u Mostaru, Ministarstvo obrazovanja HNK početkom ove godine proglašeno krivim za diskriminaciju u slučaju jednog mostarskog dječaka koji nije imao adekvatne uvjete za školovanje. Time je postalo prva institucija u BiH za koju je i službeno potvrđeno da provodi diskriminaciju”, dio je članka u kojemu je Zurnal.info analizirao katastrofalan učinak Esada Dželilovića, prišivši mu nadimak koji nije teško zapamtiti: “Ministar nekulture”. Čovjek, dakle, koji nije bio u stanju organizirati kulturu i obrazovanje u jednoj županiji, danas upravlja milijunskim poslovima u Komisiji za vrijednosne papire FBiH.
S obzirom na sve te izvještaje – koji su samo dio ozbiljnih osobnih i kolektivnih optužbi na račun Komisije i njezinih članova – ali i zato što se Komisija drznula pokušati javno potkopati vjerodostojnost Nacionala, proteklog tjedna pitali smo nadležne u Federaciji BiH što kane poduzeti kako bi djelovanje Komisije sveli u prihvatljive i zakonske okvire. Dok u odgovoru Ureda za odnose s javnošću Vlade FBiH koji smo primili u srijedu, 10. srpnja, tvrde kako “Ured nije nadležan za davanje komentara i nije ovlašten za tražene informacije”, pa su pitanja “”proslijedili Federalnom ministarstvu unutarnjih poslova i Federalnoj upravi policije, kao nadležnim organima”, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Dragan Mioković u svom je odgovoru poručio da je Predstavnički dom Parlamenta FBiH “usvojio zaključke kojima je pozvao Vladu da u što skorijem roku pristupi izmjeni seta zakona koji reguliraju tržište vrijednosnih papira i rad Komisije za vrijednosne papire. Također, zatraženo je od nadležnih organa da se istraga oko pokušaja ubojstva Mateja Živkovića, dopredsjedavajućeg Komisije, intenzivira i da se slučaj rasvijetli kako bi i gospodin Živković i njegova porodica stekli zasluženi mir i nastavili živjeti bez straha, ali i kako bi građani stekli veći nivo povjerenja u rad institucija, jer uvijek je to povjerenje narušeno kada imamo pokušaje ubojstva, a pogotovo ako dugo ostaju nerasvijetljeni ma koliko to bilo, eventualno, opravdano”. Mioković je u odgovoru naglasio i kako Parlament FBiH prihvaća ili odbacuje godišnji izvještaj Komisije. “Neusvajanja tog izvještaja je već bilo. Hoće li biti usvojen ili ne ove godine, to ne mogu prejudicirati. To je na svakom zastupniku i zastupnici da odluče kako će glasati nakon što steknu uvid u izvještaj”, odgovorio je Mioković.
Izvor: Screenshot/Oslobođenje
Znakovito je, međutim, da Nacionalu nije odgovorilo BiH, nadležno za istragu atentata, ali ni ključna dužnosnica nadležna za Komisiju za vrijednosne papire FBiH, predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara. Prema zakonu, naime, predsjednica FBiH, uz suglasnost dopredsjednika, imenuje i razrješuje članove Komisije, pa je Nacional Lidiju Bradaru pitao je li obaviještena da je Komisija pred sudom u Zagrebu podnijela privatnu tužbu za klevetu protiv svog zamjenika predsjednika Mateja Živkovića, te kako je komentira. Zanimalo nas je i kako predsjednica komentira činjenicu da Komisija za svog zamjenika predsjednika nakon atentata nije tražila policijsku zaštitu te da mu je uskratila plaću. Tražili smo i predsjedničin komentar na teške optužbe koje je Živković u Nacionalu, ali i u medijima u BiH, iznio protiv članova Komisije, kao i odgovor što je sama poduzela da zaštiti Mateja Živkovića, ali i smatra li postupanje Tužiteljstva BiH u istrazi dvaju atentata na njega, zadovoljavajućim.
Na kraju, pitali smo predsjednicu FBiH smatra li da su se, s obzirom na odnos Komisije prema Živkoviću, stekli uvjeti za razrješenje sadašnjeg saziva Komisije. Od Tužiteljstva BiH Nacional je tražio informaciju je li zatražilo policijsku zaštitu za Živkovića nakon atentata te u kojoj je fazi istraga tih napada. Zanimalo nas je i je li Tužiteljstvo BiH bilo kako provjeravalo brojne sumnje u nelegalnosti rada članova Komisije za vrijednosne papire FBiH koje je Matej Živković iznio u Nacionalu i medijima u BiH. Do zaključenja ovog broja Nacionala odgovore nismo dobili.
PRAVOSUDNI SKANDAL Umjesto da Tužiteljstvo BiH ispita optužbe za kriminal u Komisiji za vrijednosne papire FBiH, Komisija tuži svjedoka i svog ugroženog dužnosnika
