Ukrajinski rat, što se tiče borbi duž više od 1200 kilometara duge bojišnice odnosno crte razdvajanja, kao i pripadajućih zona u njihovoj blizini odavno je pakao.
O tome svjedoče potresne slike razorenih gradova, naselja i sela unutar zona intenzivnog borbenog djelovanja, od kojih mnogi izgledaju zapravo neobnovljivo, iako je to, naravno, rečeno figurativno – jer sve što se želi obnoviti, obnoviti se i može.
Ako Trump može obnoviti Gazu koja izgleda poput Hirošime nakon američkog bacanja atomske bombe u kolovozu 1945. godine, onda se definitivno može i Donbas u 21. stoljeću.
Najbolji, i nama najbliži primjer svakako je potpuno razoreni – sa zemljom sravnjeni Vukovar u Domovinskom ratu (1991-1995.) od strane srbočetničkog agresora, koji je danas potpuno obnovljen, prelijepi grad, koji itekako ima što pokazati svojim gostima.
Jedna od najvećih razornih sila, kao i u svakom suvremenom ratu, je ona koja dolazi iz zraka. Osim što je nepredvidljiva, teško je i zaustavljiva, čak i ako onaj koji se brani raspolaže i relevantnim sredstvima protuzračne i proturaketne obrane.
Jer nikada se sve oboriti ne može, poglavito kada se zračni napadi izvode masovno i uz uporabu mamaca koje disperziraju protuzračna sredstva tj. usmjeravaju ih na pogrešne ciljeve.
Katastrofalni propust ruskog vojnog zapovjedništva
Poglavito je to vidljivo nakon prave ekspanzije uporabe dronova u ukrajinskom ratu, kao potpuno novog i dosad nepoznatog oblika njihove intenzivne primjene u izvođenju borbi u odnosu na sve donedavne ratove. Prvi su put zapravo svoju važnu ulogu u punom smislu riječi demonstrirali u armensko-azerbajdžanskom ratu u Gorskom Karabahu 2020. godine, gdje je azerbajdžanska vojska koristila čuvene turske dronove Bayraktar, koje je prije početka ruske invazije na Ukrajinu isporučila i ukrajinskoj vojsci.
Oni su bili potpuno iznenađenja za tadašnje ruske planere, iako vojnim analitičarima nije jasno kako se ruskom vojnom zapovjedništvu mogao dogoditi takav propust, upravo s obzirom na bolno iskustvo koje je u tom smislu proživjela rusiji saveznička armenska vojka u spomenutom ratu sa susjednim Azerbajdžanom.
Podsjećam, prema pojedinim informacijama Rusija je u rat s Ukrajinom ušla sa svega tri vlastita drona – što je bio šokantan podatak koji je ukazivao prije svega na razinu korupcije i nebrige unutar vojnog vrha zemlje koja je morala znati i sigurno je znala za to novo opasno oružje, kao što je dobro znala da ga ruska vojska ne posjeduje – i to u kontekstu postojećih priprema za rat sa susjednom Ukrajinom.
Za taj su opasni „propust“ kasnije mnogi od njih platili glavom tj. svojim karijerama te je danas Rusija de facto, od „dron-free“ države postala najveći proizvođač dronova na svijetu. Ali šteta zbog njihovog nedostatka i potrebe žurne nabave od strane Irana za Moskvu je već bila učinjena, a njene se posljedice nedvojbeno osjete na crtama bojišnica sve do današnjeg dana.
Zoran Meter: Tomahawci bi značili strateški prijelaz ukrajinskog rata u neposredni američko-ruski
Najmasovnije rusko bombardiranje
Ruske Zračno-zračne snage pokrenule su svoju najveću bombardersku kampanju ikad zabilježenu protiv Ukrajine, prema izvješću Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine. Napadi su pokrenuti 17. listopada i uključivali su 109 zračnih napada diljem ukrajinskog teritorija.
Bombardiranje je navodno provedeno paralelno s lansiranjem 6024 projektila za labavo letenje i eskaliranim granatiranjem, uključujući 4941 odvojen napad na ukrajinske vojne položaje i infrastrukturu. Jurišni lovac Su-34 bio je odgovoran za glavninu bombarderskih operacija i služio je kao radni konj ruskih Zračno-zračnih snaga od izbijanja neprijateljstava velikih razmjera u veljači 2022. O tome 19. listopada piše specijalizirani medij Military Watch.
Zrakoplov je znatno poboljšana verzija teškog borbenog zrakoplova za zračnu nadmoć Su-27 i otprilike je 50 posto teži, s najvećim dometom i najvećom nosivošću oružja od bilo kojeg tipa lovca na svijetu.
Smanjeni radarski presjek Su-34, usporediv s presjekom krstareće rakete, u kombinaciji s naprednim mogućnostima elektroničkog ratovanja i visokom razinom manevriranja usporedivijom s onom lovca nego bombardera, učinili su ga vrlo otpornim usprkos visokom intenzitetu kojim je provodio operacije na prvim crtama bojišnice.
Trump reterirao oko ‘isporuke’ Donbasa Rusiji
Udvostručena proizvodnja
Opseg proizvodnje zrakoplova više se nego udvostručio od početka 2022. na procijenjenih 30 godišnje, a Su-34 su već nabavljeni u mnogo većem broju nego bilo koji drugi postsovjetski tip lovca.
Pripadnici ukrajinske vojske na prvim crtama bojišnice, govoreći za razne zapadne medije, uvelike su jadikovali zbog „dodatne razorne moći“ napada jedrilicom, za čije su lansiranje prvenstveno odgovorni Su-34.
Naglasili su kako ovi napadi bombama s do 500 kilograma eksploziva uništavaju njihove podzemne bunkere, a jedan je vojnik usporedio njihov utjecaj s „vratima pakla“, naglašavajući da bi ih ruske Zračno-zračne snage „slale dva po dva, osam u satu… Zvuči kao da vam se spušta mlažnjak.“
Iscrpljivanje i iscrpljenost ukrajinske protuzračne obrane omogućili su Su-34 igranje sve veće uloge u pružanju zračne potpore na svim crtama bojišnice.
Usporedbe sa JDAM
Komentirajući napade jedrilicom u svibnju 2023., glasnogovornik ukrajinskog ratnog zrakoplovstva, pukovnik Jurij Ignat, upozorio je: „Te bombe mogu letjeti oko 70 kilometara (oko 43 milje) i mogu ciljati objekte kritične infrastrukture, vrtiće, stambena područja te obrazovne i medicinske ustanove, a mi ne možemo suzbiti ovu vrstu streljiva. Naša protuzračna obrana neučinkovita je protiv samih bombi, ali bismo radije trebali pokušati oboriti nosače ovog streljiva Su-34 [jurišni lovci].“
Glasnogovornik je inače primijetio u vezi s novim vođenim varijantama bombe FAB-500: „Napravili su nešto poput zapadnog JDAM-a [Joint Direct Attack Munition] od bombe FAB-500. Pričvrstili su joj krila i upravljačku jedinicu. Vođena zračna bomba leti otprilike 70 kilometara do cilja.“
Širenje flote Su-34 i prijavljeno povećanje stope dostupnosti dopunjeno je ogromnim širenjem proizvodnje balističkih projektila, krstarećih projektila i dronova za jednokratnu upotrebu, što je značajno povećalo pritisak na ukrajinsku obranu.
Ruska vojska prodrla u središte Pokrovska
Za kraj analize osvrnuo bih se ukratko na najnovije vijesti sa samih crta bojišnice u Ukrajini.
Kako u ponedjeljak navodi ukrajinski, dobro informirani medij Strana, Ukrajinske oružane snage potvrdile su prodor ruskih trupa u središte strateški važnog grada Pokrovska u Donjeckoj regiji, o čemu su već jučer izvješćivali pojedini mediji. O situaciji u gradu izvijestio je na Facebooku 7. korpus za brzi odgovor ukrajinskih zračnih snaga.
U objavi postrojbe navedeno je da je skupina ruskih vojnika stigla do željezničke stanice, gdje su navodno ubijeni u jednoj od zgrada. Korpus je također primijetio da je situacija oko Pokrovska i dalje napeta, a ruske snage i dalje se pokušavaju infiltrirati grad iz raznih smjerova. Korpus također tvrdi da su ruske trupe ubile nekoliko civila u području stanice.
Isti medij podsjeća kako je prije tjedan dana izvjesni ukrajinski vojni dužnosnik tvrdio da se situacija s obranom Pokrovska približava kritičnoj. Evo što je tom prigodom bilo rečeno:
Situacija s obranom grada Pokrovska u Donjeckoj oblasti ponovno se približava kritičnoj. To je na svojoj Facebook stranici izvijestio pripadnik ukrajinskih oružanih snaga Roman Kondratjuk.
Prema vojnim podacima, ruske trupe ponovno su okupirale sela Kotlino i Udačnoje, napredujući prema upravi rudnika Pokrovskoje. Kondratjuk je napomenuo da neprijatelj ulazi u rudnik u malim skupinama i ne uspijeva uspostaviti uporište. Ulične borbe se nastavljaju u južnom Pokrovsku, a ruske snage zauzimaju izolirane višekatnice iz kojih ih ukrajinske snage tjeraju.
Zoran Meter: Evo što Rusija želi dobiti od Trumpa na summitu u Budimpešti; kraj velike igre
Opasnost od prelijevanja vojnih operacija i u susjedne ukrajinske regije
Ovdje bih podsjetio kako je slično stanje i na sjevernoj bojišnici Donjecke oblasti (rus.DNR), u zoni također važnog grada Kupjanska, gdje su ruske snage zauzele sjeverne i sjeverozapadne dijelove grada i stigle do samoga centra, i gdje također djeluju u malim skupinama, iznenađujući čvrsto ukopane branitelje u stambenim ili industrijskim zgradama. Pritom vješto koriste taktike iznenađenja i kroz podzemne instalacije, poput plinovoda, u čemu su se očito izučili na primjeru korištenja velikog plinovoda. Ukrajinska vojska ubrzano šalje nove snage za jačenje obrane južnog dijela grada i borbi u centru koje i dalje traju. Međutim, i tu je, kso u spomenutom Pokrovsku, vidljiva tendencija koja se ogleda u permanentnoj inicijativi ruskih snaga koja traje već mjesecima, iako je samo napredovanje vrlo sporo – najviše zbog taktike izbjegavanja gubitaka uporabom manjih i visokomobilnih snaga zbog smanjivanja gubitaka žive sile od strane sveprisutnih dronova i od ukrajinske vojske.
Padom Kupjanska ruskim bi se snagama otvorio prostor za pritisak na uz Kramatorsk ključni preostali grad pod ukrajinskim nadzorom u Donjeckoj regiji – Slavjansk, i sa sjeverne strane, kroz šumovite predjele bez većih naselja za organiziranje snažnije obrane.
Osim toga ruske snage, nakon što su ne tako davno osvojile Časiv Jar, napreduju već i do predgrađa sjeverozapadno od njega smještene Konstantinovke. Taj je grad smješten južno od Kramatorska koji bi, eventualnim gubitkom Konstantinovke bio slijedeća – i zapravo završna meta ruskih napredovanja u osvajanju čitavog DNR-a uz spomenuti Slavjansk s kojim čini veliku aglomeraciju (prije rata oba su ta grada imala oko 100 000 stanovnika).
Rusija trenutačno kontrolira oko 78 posto teritorija Donjecke oblasti (anektirani DNR, rus.), a zauzimanje čitavog teritorija iste vjerojatno bi zadovoljilo apetite ruskog čelnika Vladimira Putina za završetak vojnih djelovanja i za otvaranje puta za sklapanje sporazuma o završetku rata, čak i da ne osvoji u potpunosti dijelove dviju preostalih anektiranih regija – Zaporožje i Herson. Luganska oblast (rus. LNR) već je od ranije u cijelosti pod nadzorom ruskih snaga, a Rusi kontroliraju i uske pogranične zone u regijama Sumi, Harkiv, i Dnjepropetrovsk – s prijetnjom prebacivanja intenzivnijih borbi u iste nakon osvajanja spomenutog Pokrovska (prema dubini Dnjepropetrovske oblasti), kao i Krasnog Limana, u čijoj su blizini također ruske postrojbe (prema gradu Harkivu s istočne strane istoimene oblasti).
Vidjet ćemo što će od svega toga biti. Ukrajinska se vojska i dalje grčevito brani usprkos svim poznatim teškoćama s popunom i rotacijama vojnog osoblja, kao i nedostatka protuzračnih sustava. O svemu bi na kraju možda ipak mogla odlučiti visoka diplomacija na razini Washington-Moskva-Kijev, ali to će ovisiti isključivo o rezultatima predstojećeg summita Trump-Putin u Budimpešti.
Ako se njih dvojica u mađarskoj prijestolnici o završetku ukrajinskog rata uspiju i konačno usuglasiti (odmah želim reći kako nisam preveliki optimist, ali i da ništa ne može biti isključeno i da će sve ovisiti o percepciji stvarne vojne snage i izdržljivosti sukobljenih strana, kao i o rizicima moguće eskalacije), Trump je onaj koji u svojim rukama ima sve poluge za nametanje mira ne samo Kijevu već i američkim europskim saveznicima koji iza Kijeva čvrsto stoje.
Naravno – stoje dok je to u interesu Washingtona, a za sada još uvijek jest iako se (ili upravo zato) Sjedinjene Države sve više povlače iz tog, po njih prerizičnog rata.
Tjedna analiza Zorana Metera: Događaji se odvijaju kao da je dana zapovijed da se ide u kataklizmu
On im, osim što ih dovodi u opasnost od neposrednog rata s Rusijom kojeg nitko ne želi niti će do njega doći, remeti i prebacivanje punog političkog fokusa i ključnih resursa na Indopacifik – u svrhu po SAD ključnog geopolitičkog obračuna s velikom i brzorastućom Kinom u svakom pogledu.
