Američki mirovni plan koji je trebao donijeti kraj sukobu u Ukrajini pretvara se u diplomatski kaos — i sve glasnije podsjeća na priču iz raznih verzija “rašomon”. Dok Volodimir Zelenski kategorički odbija ideale o teritorijalnim ustupcima, u Moskvi poručuju da je plan prihvatljiv samo ako oni dobiju sve što žele. Između njih — SAD sve jače vrši pritisak. Rezultat: zamrznuti pregovori, nepovjerenje obe strane i neizvjesna budućnost mira.
Prema izvještajima medija koji su imali uvid u nacrt američko‑rusko‑ukrajinskog plana, ključne odredbe uključuju: potpunu predaju Krima i regija Donbasa Rusiji, ograničenje ukrajinske vojske, ustavnu zabranu napuštanja neutralnosti i odustajanje od članstva u NATO‑u.
Plan predviđa da se područja oko Hersona i Zaporižja “zamrznu” duž aktualnih linija razdvajanja, a da oni dijelovi Donbasa koje Kijev još drži postanu demilitarizirana zona.
‘Nema ustupaka teritorija’
Pored toga, predviđaju se i niz političko‑ekonomskih koncesija: Ukrajini se nudi velika pomoć za obnovu, a Rusiji potencijalno vraćanje u globalnu ekonomiju — uz postupno ukidanje sankcija. Međutim, za mnoge analitičare, prijedlog je ne samo nepravedan, nego i opasan: ograničavanje ukrajinske vojske na 600.000 ljudi i odbacivanje dugog‑dometnih oružja smatra se receptom za dugoročnu nemoć Ukrajine pred budućim prijetnjama.
Ukrajinski predsjednik je jasno poručio da njegova zemlja neće prihvatiti teritorijalne ustupke. “Nemamo ni zakonsko pravo, ni moralno pravo da pristajemo na to”, izjavio je, citirajući ustav i međunarodno pravo. Ipak, diplomati i dužnosnici u Washingtonu navodno stalno pritišću Kijev da prihvati plan – iz razloga što, kako tvrde, rat bez kraja riskira da Ukrajina “izgubi još više”.
Zbog toga su pregovori, prema nekim izvorima, i prepravljani — od originalnih 28 točaka navodno je ostalo oko 19, nakon pokušaja da se učine prihvatljivijima.
Moskva ne skriva: ‘Plan mora odgovarati nama — ili ga neće biti’
S druge strane, iz Rusije stižu jasne poruke. Prema prokremaljskim analitičarima, plan je prihvatljiv samo ako im se omogući de facto kontrola nad ključnim teritorijima, i to bez ikakvih kompromisa. Pritom Moskva otvoreno odbacuje ideju bilo kakvih daljnjih korekcija, pa ni dio prijedloga koji Ukrajina navodno inzistira da ukloni.
Moskvi ne smeta da Kijev pregovara, no uvjet je da finalni rezultat bude onakav kakav odgovara njoj — ili da do sporazuma uopće ne dođe. Territorialne ustupke i ograničenja ukrajinske obrane većina u Kijevu i u EU smatra neprihvatljivima.
Pritisak SAD-a dolazi u vrijeme kada Ukrajina pokušava osigurati sigurnosne garancije i nastaviti borbu, što čini kompromis opasnim. Europske zemlje i dio američkih saveznika sumnjaju da plan favorizira Moskvu i da bi mogao destabilizirati širi sigurnosni sustav Europe. Stoga se čini da plan, pod ovakvim okolnostima, ima sve manje izgleda da postane realnost.
Tamo gdje je rata bilo četiri godine, nadu je teško vratiti, a pristajanje na invaziju politike Rusije pod Fassadu “mirnog rješenja” teško bi povratilo povjerenje. Mirovni plan možda ima dobre namjere, ali bez ravnopravnog pristupa, bez sigurnosnih garancija i bez poštovanja suvereniteta Ukrajine, on lako može završiti kao još jedan geopolitički papir koji je ostao mrtvo slovo na papiru.
