Novo javno izvješće 2025. imena “Svjetska procjena prijetnji” koju je objavila američka Obrambena obavještajna agencija, spominje prilično iznenađujuće proširenje ruskog nuklearnog arsenala zbog novih projektila zrak-zrak s nuklearnim bojevim glavama.
“Rusija proširuje svoje nuklearne snage dodavanjem novih sposobnosti, uključujući nuklearne rakete zrak-zrak i nove nuklearne sustave”, piše u izvješću, no ne navode imena ili pojedinosti. Razni vojno-specijalizirani mediji su krenuli sa špekulacijama.
Defense Express ipak napominje da prisutnost takvih projektila u ruskim oružanim snagama nije novost. Još u vrijeme Sovjetskog Saveza, Moskva je imala raketu dugog dometa R-33, čiju je nuklearnu varijantu Rusija pokazala tijekom vojnih vježbi u ljeto 2024.
Ali R-33 je samo stara raketa za presretač MiG-31, razvijena 1970-ih i usvojena 1981. S dometom djelovanja od 120 km u osnovnoj verziji s poluaktivnim radarskim navođenjem, njegova uporabnost previše zaostaje za potrebama moderne borbe iz zraka. Tu je i verzija R-33S s dometom od 160 km i aktivnim radarskim tragačem, navodno razvijena 1990., no nije poznato jesu li doista proizvedene i ušle u službu. Ne postoje javni podaci o snazi nuklearne bojeve glave ove rakete. Kao referencu možemo uzeti samo težinu njegove konvencionalne bojeve glave od 55 kg. Obično se u ovoj težini rade nuklearna punjenja male snage s energijom do 5 kt.
R-37M
Budući da je u izvješću ovo opisano kao novo oružje, gotovo je sigurno riječ o verziji R-37M, projektila zrak-zrak vrlo dugog dometa poznatog u NATO-u kao AA-13 Axehead, piše The War Zone.
R-37, inače poznat kao RVV-BD. Razvijen je i u SSSR-u, ali je dovršen tek 2010-ih, a zatim je usvojen u službu 2014. R-37M, proizvod biroa za dizajn projektila Vimpel, razvijen je za teški presretač MiG-31 Foxhound prije nego što je kasnije usvojen za višenamjenske lovce Su-30SM i Su-35S Flanker, te nevidljivi lovac Su-57 Felon.
Deklarirani domet je 200 km u osnovnoj i 300 km u poboljšanoj verziji R-37M. Obje modifikacije oslanjaju se na aktivni radarski tragač. Kapacitet težine bojeve glave je 60 kg, što mu omogućuje nuklearno punjenje. R-37 je integriran u zrakoplove MiG-31 i Su-35 i redovito ga koriste ruski lovci protiv zrakoplova ukrajinskog ratnog zrakoplovstva od 2022.
Slično zaključuju i drugi mediji. “Dok se još malo zna o klasi projektila o kojem piše američko izvješće, očekuje se da će to biti nova varijanta R-37M – klase projektila koja je prvi put predstavljena sredinom 2010-ih”, piše Military Watch Magazine. R-37M nosi vrlo veliku bojevu glavu od 60 kilograma, oko tri puta veću od onih koje su obično ugrađene u projektile zrak-zrak, što daje veći kapacitet za integraciju minijaturizirane nuklearne bojeve glave. Ispaljena s velikih visina i pri velikim brzinama presretačima MiG-31BM, raketa može pogoditi ciljeve udaljene do 400 kilometara. R-37M je najbrža poznata klasa raketa zrak-zrak na svijetu s brzinom od 6 Macha i ima drugi najveći domet u svijetu, a nadmašuje ga samo kineski PL-XX, objašnjava medij.
S težinom od 510 kg i dužinom od 4 metra, R-37M je namijenjen za gađanje ciljeva na znatnoj udaljenosti. To je dovelo do sugestija da je možda bio optimiziran za poraz zrakoplova za rano upozoravanje i kontrolu (AEW&C) i druge imovine visoke vrijednosti. Međutim, budući da je R-37M razvijen da služi kao osnovno naoružanje presretača MiG-31, trebao bi biti sposoban gađati širok raspon ciljeva, uključujući niskoleteće krstareće projektile.
Ukrajinski borbeni piloti, međutim, kažu da je učinkoviti domet ovog projektila mnogo manji nego što Rusi pripisuju ovom oružju, piše ukrajinski Defense Express. Ipak, američki The War Zone piše da, iako su se ukrajinski piloti bojali ovog oružja, da se razmjerno rijetko koristi u sukobu.
✈️Sukhoi Su-35S fighter jet.
🚀 R-37M long-range AAM.
📹 “bortzhyrnal”. pic.twitter.com/CHuAcI2VTX— Massimo Frantarelli (@MrFrantarelli) April 29, 2025
Ks-132
Drugi kandidat za ulogu nuklearne rakete zrak-zrak je KS-172. Riječ je o dvostupanjskom projektilu razvijenom iz projektila 9M83 za sustav zemlja-zrak S-300V, koji ima domet od 400 km s bojevom glavom teškom 50 kg. Značajka koja se ističe je njegova moćna aktivna radarska glava za navođenje, za koju se kaže da može naciljati metu s udaljenosti od 80-100 km. Poznati nosači ove rakete su Su-35 i Su-57.
Uloga ovakvog tipa oružja u suvremenom ratovanju?
Sve u svemu, upitna je praktičnost objektivne uporabe projektila zrak-zrak. Još u doba Hladnog rata, te su nuklearne rakete trebale gađati cijele skupine strateških bombardera. Ne samo SSSR, nego i Sjedinjene Države prihvatile su koncept. Na primjer, SAD je imao protuzračni projektil Bomarc s dometom uništenja cilja od 800 km. Nuklearno punjenje učinkovito je nadoknadilo nedostatak točnosti i ponudilo mogućnost uklanjanja svih zrakoplova u grupi u jednom hicu. Ovih dana, s druge strane, zračne snage diljem svijeta imaju metode za izvođenje koordiniranog zračnog napada na druge načine osim letenja u zbijenoj formaciji. Ipak, budući da Ruska federacija i dalje financira proizvodnju tog oružja, Kremlj očito ima na umu neku lukavštinu koja bi objasnila troškove. Ono koje američko obavještajno izvješće nije razradilo.
Ne mora ni točno ciljati…
Iako bi ruski radari mogli imati problema s zaključavanjem mete na F-35 s većih udaljenosti dovoljnih da pogode takav lovac na vrlo velikim udaljenostima, postavljanje projektila zrak-zrak s nuklearnim vrhom smanjuje potrebu za preciznošću, sa širokim radijusom eksplozije i širim takvim elektromagnetskim visoko učinkovitim ciljem. R-37M je opsežno borbeno testiran u Ukrajini i ocijenjen je vrlo pozitivno od strane ruskih analitičara, piše Military Watch Magazine.
Američko izvješće ukratko opisuje rusko korištenje nuklearne retorike i vojnih vježbi u vezi s ratom u Ukrajini, prije nego što napominju da Moskva “vrlo vjerojatno neće koristiti nuklearno oružje u sukobu osim ako rusko vodstvo ne ocijeni da je suočeno s egzistencijalnom prijetnjom režimu”.
Prva borbena upotreba novog kineskog projektila: Sukob Indije i Pakistana
