Bio je dovoljan samo jedan dokumentarac da jasno pokaže cijelom svijetu kako postoje pukotine u odnosima između Rusije i Irana, inače tradicionalnih saveznika. Televizijske kamere ušle su u najveću tvornicu dronova u Rusiji koja proizvodi sve veći broj iranski dizajniranih napadnih dronova Shahed-136, oružja koji već duže vrijeme predstavlja ozbiljan problem za ukrajinsku stranu.
“Napokon, nešto što nitko drugi nema. Takva masovna proizvodnja dvotaktnih motora ne postoji nigdje drugdje u Rusiji,“ kaže ruski novinar u televizijskom dokumentarcu o najvećoj tvornici dronova u zemlji.
Tvornica je smještena 600 milja istočno od Moskve u ruskoj regiji Tatarstan, ali čovjek koji stoji iza tog pogona vjeruje da bi upravo ovo moglo biti jedno od njegovih najvećih postignuća. “Ovo je potpuno opremljen pogon. Dolaze aluminijske šipke, od njih se izrađuju motori; mikroelektronika se proizvodi od elektroničkih čipova; trupi se izrađuju od karbonskih vlakana i stakloplastike – sve se radi na jednom mjestu,“ objašnjava direktor Timur Šagivalejev u dokumentarcu, dodajući da se većina komponenti za dron sada proizvodi lokalno.
Marginalizacija Irana
Ta izjava služi kao dokaz da je proizvodnja iranskog Shaheda, koji je okosnica ruske bespilotne kampanje protiv Ukrajine, sada uglavnom integrirana u ruski vojno-industrijski sustav, navodi CNN. Neke procjene govore o tome da se 90% proizvodnih faza sada odvija u Alabugi ili drugim ruskim pogonima.
Grade se novi proizvodni i smještajni pogoni što će omogućiti višestruko povećanje proizvodnju, pokazuju satelitske snimke. Stručnjaci vjeruju kako bi to moglo omogućiti Rusiji potencijalni izvoz modernizirane i u borbi provjerene verzije drona, koji je prvotno uvozila iz Irana, možda čak i samom Teheranu.
Panika diljem Europe, strahuje se od najgorega: ‘Situacija je opasnija nešto što bi trebala biti’
Zapadni obavještajni krugovi navode kako je širenje proizvodnje i potpuna ruska integracija Shaheda-136 zapravo marginaliziralo Iran, te pokazuje pukotine u odnosima Moskve i Teherana. Teheran je, prema izvoru za CNN, sve nestrpljiviji zbog malih koristi koje je imao od Rusije, unatoč tome što je Iran Moskvi pomagao ne samo dronovima, nego i projektilima te drugim sredstvima.
Svoj interes
Nezadovoljstvo Teherana je posebno izbilo na površinu tijekom 12-dnevne izraelske kampanje bombardiranja iranskog nuklearnog programa u lipnju, kada su ruske izjave osude smatrane slabom potporom zemlji koja Moskvu podupire od početka njezine invazije na Ukrajinu. “Iran je možda očekivao da će Rusija učiniti više ili poduzeti više koraka i bez posebnog poticaja. Možda neće intervenirati vojno, ali mogli bi pojačati operativnu potporu u vidu isporuka oružja, tehnološke pomoći, razmjene obavještajnih podataka i sličnog,“ rekao je Ali Akbar Dareini, analitičar pri teheranskom Centru za strateške studije, istraživačkom odjelu ureda iranskog predsjednika za CNN.
Međutim, ponašanje ruske strane nije bilo iznenađenje za zapadnog obavještajnog dužnosnika. On tvrdi da to pokazuje “isključivo transakcijsku i utilitarnu prirodu“ ruske suradnje s Iranom.
“Ovo otvoreno distanciranje pokazuje da Rusija nikada ne intervenira izvan svojih neposrednih interesa, čak ni kada je partner, ovdje ključni dobavljač dronova, napadnut,“ rekao je.
Strateško partnerstvo
Rusija je počela uvoziti iranske dronove Shahed nedugo nakon pokretanja invazije na Ukrajinu. Moskva i Teheran potpisali su ugovor vrijedan 1,75 milijardi dolara za domaću proizvodnju tih dronova u Rusiji. Ugovorom je bilo predviđeno 6.000 dronova do rujna 2025. godine, no ta je kvota ispunjena gotovo godinu dana unaprijed. Prema ukrajinskoj vojnoj obavještajnoj službi, Alabuga sada proizvodi više od 5.500 jedinica mjesečno i to brže i jeftinije nego prije.
“Godine 2022. Rusija je plaćala prosječno 200.000 američkih dolara za jedan takav dron. Ta je cijena pala 2025. na oko 70.000 dolara,“ rekao je izvor iz ukrajinske vojne obavještajne službe. Ukrajinski obavještajni izvori navode da je Rusija i modernizirala dron, s poboljšanom komunikacijom, dugotrajnijim baterijama i znatno većim bojnim glavama, što ih čini smrtonosnijima i težima za obaranje.
Trump produžio rok za uvođenje carina Kini: SAD priprema sastanak sa Xi Jinpingom
Iran je u početku prihvatio ruske napore da oko 90% proizvodnje Shaheda-136 lokalizira u Alabugi, ali da su ga ruske nadogradnje zatekle nespremnog, tvrdi izvor za CNN. „Ovaj razvoj događaja znači postupni gubitak kontrole Irana nad konačnim proizvodom, koji se sada gotovo u potpunosti izrađuje lokalno i neovisno,“ objasnio je izvor dodajući kako je krajnji cilj Moskve „potpuno ovladati proizvodnim ciklusom i osloboditi se budućih pregovora s Teheranom.“
Frustracije u odnosu
Analitičar pri teheranskom Centru za strateške studije Ali Akbar Dareini smatra da ovakvo predatorsko ponašanje Rusije nije iznenađenje te odnos dviju zemalja opisuje kao “istovremeno suradnički i natjecateljski”.
“Očito je da Rusi žele više dobiti, a manje dati, i to se odnosi i na Iran. Iran je Rusiji dao dronove, tehnologiju i tvornicu, i to nije bilo besplatno,“ rekao je. Problem je i u tome što Alabuga nije uspjela ispuniti obveze prema iranskim partnerima. Iranske vlasti su, osim gubitka kontrole nad svojim proizvodom, ostale bez dogovorenog iznosa koji im je trebao biti isplaćen. Dijelom je to i zbog teških međunarodnih sankcija pod kojima se rusko gospodarstvo nalazi više od tri godine.
“Ti problemi dodatno povećavaju frustraciju Teherana zbog prepreka u prijenosu ruske zrakoplovne tehnologije u Iran, što je Moskva obećala u zamjenu za njegovu potporu,“ dodao je izvor.
Kompleksan odnos
Nije sve tako crno. Vjeruje se kako će Moskva poslati Teheranu nove verzije drona, pogotovo jer se zna da Teheran obnavlja svoja postrojanja nakon izraelskog granatiranja. Podaci o javno dostupnom praćenju letova pokazuju da je vojni transportni avion Iljušin–76 tvrtke Gelix Airlines 11. srpnja letio iz Moskve u Teheran.
Stravične prijetnje bliskog Putinovog čovjeka: ‘Možda pokrenemo još jednu specijalnu operaciju’
IL-76 je teški transportni avion koji ruska vojska često koristi za prijevoz vojnika i vojne opreme, a Gelix Airlines se u prošlosti povezivao s takvim transportima. Zrakoplov je na tlu proveo oko tri sata, a zatim se vratio u Moskvu. To upućuje na to da iako može biti napetosti, Iran će u konačnici imati koristi od partnerstva, što tvrdi i Dareini.
“Iran je dobio, a vrlo vjerojatno će i dalje dobivati ono što mu treba za vlastitu sigurnost,“ objasnio je. “Bilo da se radi o vojnoj opremi, gospodarskoj suradnji, tehnologiji ili bilo čemu što mu je potrebno”.
